U članku se, temeljem desetak dosad nepoznatih arhivskih podataka, pokušava rekonstruirati životni put i umjetnički razvoj najznačajnijega dalmatinskoga gotičkog slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. ...Podatak da je u dokumentima iz 1419. godine naveden kao »slikar Blaž iz Zadra« potvrđuje pretpostavku da je dio svoje mladosti, a zacijelo i školovanja, proveo u tom gradu, u vrijeme kada je tamo dominantna slikarska ličnost bio Menegelo Ivanov de Canali, pa je moguće određene trečentističke arhaizme, prisutne u Blaževim djelima, dovesti u direktniju vezu s izvorištem u Menegelovu slikarstvu. Također, potvrde višestrukih boravaka u Splitu pružaju uporište za pomicanje uobičajene datacije raspela u crkvi sv. Frane u majstorovu zreliju stvaralačku fazu, pa je onda lakše predočiti moguće etape Blaževa likovnog sazrijevanja: od početne, snažnije vezane uz menegelovska izvorišta, preko pretpostavljenog boravka u Veneciji, a zatim razvijene djelatnosti u Trogiru i Dubrovniku, do potpune afirmacije i umjetnički najplodnijeg razdoblja tridesetih godina 15. stoljeća.
V cerkveni ladji sv. Mihaela v Biljani so v devetdesetih letih 20. stoletja odkrili dve plasti stenskih poslikav iz 14. stoletja. Fragmenti najstarejšega sloja, ki jim je članek posvečen, se ...nahajajo v kotu na stiku severne ladijske in severnega dela slavoločne stene in na južnem delu slavoločne stene za oltarjem sv. Janeza Krstnika. Kažejo značilnosti gotskega linearnega sloga, na podlagi podrobnejših slogovnih primerjav pa jih lahko pripišemo mojstru, ki je poslikal tudi fasado in oratorij bližnje cerkve sv. Jurija (San Giorgio in Vado) v Rualisu pri Čedadu. S pomočjo analize oblačilne kulture in ikonografskih elementov jih lahko časovno umestimo v drugo desetletje ali najkasneje na začetek tretjega desetletja 14. stoletja.
Autor publicira dvije oltarne pale iz župne crkve sv. Vida i Modesta u Trstenom kraj Dubrovnika. Palu Poklonstvo pastira na glavnom oltaru potpisao je Tomaso Cassani Bugoni (Venecija, oko 1696./1700. ...– 1767.). Na temelju očigledne sličnosti slikaru se u istoj trstenskoj crkvi pripisuje i pala Bogorodica od Presvetog Ružarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom, sv. Vidom i sv. Modestom. Iznose se podatci o slikaru koji je djelovao sredinom 18. stoljeća, određuju se stilske osobine navedenih slika te prepoznaju mogući poticaji na kojima su nastajala njegova djela. Svjetlinom kolorita slikar pokazuje ovisnost o Giovanniju Battisti Tiepolu i majstorima koji su djelovali pod njegovim utjecajem. S obzirom na to da je njegov opus u Veneciji i Venetu slabo istražen te zbog oskudnih biografskih podataka teško je iznijeti pouzdane zaključke o njegovu školovanju i djelatnosti. Unatoč tome dvije oltarne pale u Trstenom proširuju znanja o likovnoj kulturi u Dubrovačkoj Republici sredinom 18. stoljeća te ukazuju da su mletački majstori zastupljeni većim brojem djela na tom području.
U ovom se radu razmatra Heideggerovo razumijevanje umjetnosti s obzirom na položaj slikarstva, za koje tvrdimo da ima status ravnopravan pjesništvu. Navedena teza izvedena je polazeći od ...Heideggerovih komentara o Kleeu, koji pokazuju da smisao slikarstva nije u prikazivanju bivstvujućeg, već u predočavanju zahvaćanja bivstvovanja. Ista se teza analizira s obzirom na kratki Heideggerov komentar Franza Marca iz ranih radova, te se zaključuje da Heideggerova osuda apstraktnog slikarstva nije određena zahtjevom za prikazivanjem nekog bivstvujućeg, odnosno objekta. Konačno, vodeći položaj pjesništva i slikarstva pokazuje se kao naznaka novog razumijevanja slike kod Heideggera, koje povratno postavlja zahtjev za revidiranjem ustaljene interpretacije Heideggerove filozofije umjetnosti.
In this paper, Heidegger’s understanding of art is analysed with regard to the status of painting, for which I claim to be of equal status as poetry. Such claim is derived from Heidegger’s commentaries on Klee, which show that the essence of painting is not a presentation of beings, but the revelation of our grasp of Being. The same idea is analysed considering Heidegger’s short comment on Franz Marc from his early works, with the conclusion that Hedegger’s attack on an abstract painting is not the consequence of demand that painting should present us with some concrete being, some object. Finally, the specific status of poetry and painting indicate the new understanding of the image in Heidegger, which in return demands for the revision of the usual interpretation of Heidegger’s philosophy of art.
Tuberkuloza je imala velik utjecaj na povijest čovječanstva pa tako i na umjetnost. Što bi umjetnički geniji iz svijeta književnosti, glazbe i slikarstva stvorili da nisu umrli vrlo mladi? U ...radu je prikazan utjecaj tuberkuloze na stvaranje umjetnika koji su bolovali od tuberkuloze. Tijekom romantizma pojavilo se mišljenje da tuberkuloza u oboljelih povećava kreativne sposobnosti. Među piscima koji su oboljeli od tuberkuloze bili su poznati njemački pisci: Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller i Georg Philipp Friedrich von Hardenberg. Tuberkulozan je bio i pisao o tubekulozi Lord Gordon Byron, a i Edgar Allan Poe je još kao dijete ostao bez roditelja oboljenih od tubekuloze, a i sam je umro od te bolesti. John Keats, engleski pjesnik, a i cijela njegova obitelj umrli su od tuberkuloze; od tuberkuloze je umro i ruski književnik Anton Pavlovič Čehov. Obitelj Brontë jedna je od najtragičnijih, ali isto tako i najtalentiranijih književnih obitelji. Svi su kao vrlo mladi umrli od tuberkuloze. Antun Branko Šimić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, umro je od tuberkuloze u 27. godini života. Iako nije dugo živio, A. B. Šimić ostavio je iznimno bogati knjiženi opus. Mnogobrojna obitelj, otac i braća Ive Andrića književnika i dobitnika Nobelove nagrade za kniževnost umrli su od tuberkuloze, a i sam Ivo Andrić je dugo bolovao od te bolesti. U operama “La Traviata” Giuseppea Verdija i “La bohème” Giacoma Puccinija tematizirana je bolest toga vremena. tuberkuloza. Frederic Chopin, utjelovljenje je romantičarskog umjetnika, ne samo zbog pripadnosti stilskom razdoblju romantizma, već i zbog svog života ispunjenog događajima, osobnih i društvenih patnji. Umro je u 39. godini od tuberkuloze i uz velike je počasti pokopan na groblju Père Lachasie u Parizu, a njegovo je srce, potajno, prenijeto u Varšavu, gdje je uzidano u jedan stup crkve Svetoga Križa. Tuberkuloza je bila zastupljena i u likovnoj umjetnosti. Talijanski slikar Amadeo Modigliani, u početku svog umjetničkog rada želio je postati kipar, ali tjelesni napor prilikom klesanja, prašina i kašalj odvratili su ga od klesanja i vratili slikarstvu. Umro je od tuberkuloze u 36. godini života. Ferdinandu Hodleru, švicarskom slikaru, otac, majka, braća i sestre umrli su od tuberkuloze. Ovo teško iskustvo bolesti i smrti odrazilo se na njegovo slikarstvo. Edvard Munch, samouki norveški slikar bio je duboko pogođen smrću voljenih članova obitelji. Mračna raspoloženja tjeskobe i očaja ogledavaju se na njegovim platnima. Opisani su i mnogi hrvatski slikari oboljeli ili umrli od tuberkuloze: (Slava Raškaj umrla je u 29. godini života, Miroslav Kraljević u 28., Milan Steiner u 25., Tomislav Kolombar u 21. godina života). Usprkos njihovim kratkim životima, svaki je od njih ostvario izniman, cjelovit i znatan umjetnički opus.
Tuberculosis has had an immeasurable impact on the history of mankind, including art. What would an artistic genius have brought into the world of books, music or painting had they not died very young? The influence of tuberculosis on artistic activity and artists suffering from it are presented. During the period of Romanticism, there was the myth that tuberculosis increased creative abilities among the afflicted. Writers suffering from tuberculosis included the renowned German writers Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller and Georg Philipp Friedrich von Hardenberg. Lord Gordon Byron wrote about tuberculosis, while Edgar Allan Poe lost his parents to tuberculosis as a child, and later himself died of it. The English poet John Keats perished from the disease, together with his entire family, as did Russian writer Anton Pavlovich Chekhov. The Brontë family is one of the most tragic but also the most talented literary families, with all its members dying of tuberculosis at a very young age. Antun Branko Simic, one of Croatia’s greatest poets, died of tuberculosis at the age of 27. Despite his short life, he left an extraordinary literary legacy. Ivo Andric, writer and Nobel Prize laureate for literature suffered from the disease for a long time, while his father and brothers died of it. The operas La Traviata by Giuseppe Verdi and La Bohème by Giacomo Puccini were met with a great problem at the time, tuberculosis. Frederic Chopin is the incarnation of a Romantic artist, not only because he belongs to the stylistic period of Romanticism, but also because of his life marked with personal and social suffering. He died at the age of 39 from tuberculosis and was interred with great honours at the Père Lachaise cemetery in Paris, while his heart was secretly transferred to Warsaw, where it was built into a column in the Church of the Holy Cross. Tuberculosis is widely represented in the fine arts. An example is Italian painter Amadeo Modigliani, who initially wanted to become a sculptor. However, the physical effort involved in stonemasonry, dust and cough eventually distracted him from sculpting and brought him back to painting. He died of tuberculosis at the age of 36. Ferdinand Hodler, a Swiss painter, lost his parents and all of his siblings to tuberculosis. This great experience of illness and death in his youth was reflected in his painting. Edvard Munch, a self-taught Norwegian painter, was deeply affected by the death of loved family members, reflected by the dark moods of anxiety and despair in his paintings. Many Croatian painters also suffered from the disease, and some died, such as Slava Raškaj, who died at the age of 29, then Miroslav Kraljevic, at the age of 28, Milan Steiner at the age of 25, or Tomislav Kolombar, at the age of 20. Despite their short life spans, each of these artists achieved an exceptional, complete and significant opus.
Mletački slikar Baldassare DʼAnna (Venecija, 1572. – 1646.) zastupljen je brojnim slikama u Istri i Dalmaciji. Relativno dobro istražena, njegova su djela protumačena kao eklektični radovi na kojima ...se prepoznaju izravni i dosljedni utjecaji suvremenika i prethodnika na liniji Tizian – Jacopo Palma, mlađi. Taj je očigledni utjecaj rezultirao konvencionalnim oltarnim palama i slikama sakralne tematike koje slijede renesansne kompozicijske obrasce simetričnosti i jasnoga rasporeda s čvrsto modeliranim likovima na kojima ponavlja tjelesne odlike i fizionomije. Tom korpusu slikarovih djela u Hrvatskoj (i Bosni i Hercegovini) autor dodaje dosad neuočena djela na otoku Braču, Šolti, Lošinju i Krku na kojima se ne prepoznaju novosti u likovnom smislu, ali se još više uočava uloga, značenje i popularnost koju je DʼAnnino zakašnjelo renesansno slikarstvo imalo kod dalmatinskih naručitelja. Ukazuje se i na – nedovoljno istraženu – ulogu njegovih suradnika u radionici jer su vidljive oscilacije u likovnoj vrijednosti njegovih slika.
Autor istražuje djelatnost dubrovačkog slikara Petra Matteija (Dubrovnik, 1670. – 1726.) koji je u prvim desetljećima 18. stoljeća ostvario važan opus u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i ...crkvi Sv. Vlaha. Pokušavaju se prepoznati utjecaji koje su na slikara ostavili talijanski majstori poput Guida Renija, Carla Marattija i Luke Giordana te prepoznati neuočena slikarova djela na području Dubrovačke Republike. Temeljeći svoje prijedloge na morelijanskim motivima i stilskoj analizi, autor predlaže da se u Matteijev katalog uključe sljedeće slike: 1. Poklonstvo kraljeva, Dubrovnik, Biskupska palača, 2. Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki, Dubrovnik, crkva Sv. Ignacija, 3. Gospa od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. Onofrijem (?), Ston, crkva Sv. Liberana, 4. Bogorodica od Presvetog Ružarija, Topolo, crkva Male Gospe, 5. Uznesenje Blažene Djevice Marije, Postranje/Martinovići u Župi dubrovačkoj, župna crkva Velike Gospe, 6. Bogorodica s Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom, Mali Ston, župna crkva Sv. Antuna Opata. Navedena djela znatno proširuju umjetnikov katalog te omogućuju precizniju analizu njegove slikarske djelatnosti.
Rad će se usredotočiti na analizu potencijala glazbenog i vizualnog doživljaja u građanskim salonima tijekom fin de siècle. Idući ukorak s onovremenom transformacijom glazbenog iskustva, potaknutom ...uvjerenjima da izvedba instrumentalne glazbe u privatnom prostoru može stimulirati individualnu kontemplaciju, saloni krajem stoljeća postaju uređeni u skladu s načelima estetskog doživljaja koji objedinjuje auditivnu i vizualnu percepciju. Studija slučaja u ovom radu je salon obitelji Brajković iz Perasta u Boki kotorskoj, jedan od rijetkih glazbenih salona s kraja 19. stoljeća koji je sačuvao izvorno uređenje. U radu se tumači vizualna manifestacija glazbe u ovom salonu, njezina ikonografska obilježja i reprezentativna vrijednost. Interpretacija obuhvaća znanja i pristupe iz povijesti umjetnosti, a osim toga autorica će se osloniti i na spoznaje iz područja povijesti glazbe, povijesti filozofije i kulturne antropologije. Cilj rada jest analiza značenja, uloge i vrijednosti glazbenog salona kao osobitog estetskog i konceptualnog prostora koji se krajem 19. stoljeća pojavljuje na teritoriju Boke kotorske.
Imena slikarstva Ćipranić, Miloš
Filozofska istraživanja,
09/2022, Letnik:
42, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Slikarstvo je predmet kojim se José Ortega y Gasset iscrpno bavio u svojem djelu s gledišta koje je označio kao raciovitalizam ili filozofiju životnoga uma. U ovom se radu ispituje je li pojam ...živopis vjerniji principima raciovitalističke filozofije od pojma pintura koji koristi Ortega y Gasset. Drugim riječima, postavlja se pitanje o tome ne nadmašuje li prijevod, u tom slučaju, sâm original. U skladu s Orteginom tezom o povijesnosti ljudskih tvorevina, potražit će se i podrijetlo riječi »živopis«, što će doprinijeti zaključku o tome je li ona odgovarajuće ime za umjetnost slikarstva iz perspektive jedne filozofije života.
José Ortega y Gasset studied painting in depth from the standpoint he called ratio-vitalism or the philosophy of vital reason. This paper explores whether the term živopis corresponds more to ratio-vitalist philosophy than the term pintura used by the Spanish philosopher. In other words, the question is whether the translation, in this case, is better than the original. Following Ortega’s thesis on the historicity of human creations, we will look for the origin of the word živopis, which contributes to the consideration of whether it is an appropriate word for the art of painting from the perspective of the philosophy of life.
U članku se obrađuju i prezentiraju ilustracije češkog slikara Karela Svobode (1824.– 1870.) nastale za nikad objavljeno djelo Ljudevita Gaja Dogodovština Ilirije Velike. Analiza Svobodinih drvoreza ...i crteža, sačuvanih u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, uključuje ikonografsko određivanje i tumačenje prizora, njihovo postavljanje u kontekst kulturnopolitičkih zbivanja 1840-ih godina te početaka historijskog slikarstva u Hrvatskoj i na širem području Habsburške Monarhije.
PDF
