Unutar članka obrađuje se historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava tiskan na razglednicama tijekom obilježavanja tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Lik kralja ...Tomislava u izvornom je obliku bio dio plakata ili slike, a svoje je mjesto reproduciranjem pronašao na ukupno šest razglednica tijekom 1925. godine. Svaki od ovih šest motiva analizira se u kontekstu specifičnog slikarskog opusa, općeg likovnog stanja u međuratnom razdoblju te aktualnih društveno-političkih prilika. Razglednice se pritom uzimaju isključivo kao sredstvo masovne komunikacije kojim se posreduje historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava i doba uspona Hrvatskoga Kraljevstva. Unutar zaključka vrednuje se uloga historijskog slikarstva kao komunikatora informacija u obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Pritom se osobito upućuje na ulogu grafičkih reprodukcija i njihovu važnost pri formiranju kolektivne povijesne memorije i nacionalnog identiteta širih društvenih slojeva.
Osim na temelju vjerskog pregalaštva i karitativnog rada, Ana Marija Marović (Venecija, 1815. – Venecija, 1887.) visoki je ugled stekla zahvaljujući svojemu pjesničkom i slikarskom djelu. Na osnovi ...potonjega uvrštena je u Slovnik umjetnikah jugoslavenskih Ivana Kukuljevića Sakcinskog, stupivši tako i u hrvatsku galeriju umjetničkih ličnosti. Premda se informacije o njezinu slikarskom opusu prenose u okrilju kulturne historiografije, sa stanovišta povijesti umjetnosti o njezinu slikarstvu je razmjerno malo rečeno. U članku se rekonstruiraju povijesne okolnosti njezina slikarskog rada, revidira se korpus poznatih djela te se podrobnije analizira njezino najambicioznije ostvarenje – oltarna pala Bogorodice žalosne (Addolorata) naručena u sklopu novog opremanja crkve Santa Maria del Pianto o dei Sette Dolori u Veneciji (1851.).
V prispevku je obravnavanih pet slik z upodobitvami najpomembnejših dogodkov v zgodovini zdravilišča Rogaška Slatina ter trije portreti Habsburžanov in dva portreta Karađorđevićev. Osredotoča ...se na literarne vire, na katerih sta temeljila izbor motivov in ikonografija zgodovinskih upodobitev, ki so bile naslikane za najimenitnejšo dvorano nekdanjega Zdraviliškega doma (zdaj Grand Hotel Rogaška). Na podlagi arhivskih virov je osvetljen do zdaj neobravnavani zgodovinski in družbeni kontekst javnih naročil. V prispevku je analizirana vloga tedanjega zdraviliškega ravnatelja, doktorja prava Franza Mullija, ter njegovih povezav s predstavniki štajerske deželne vlade in kulturnih institucij, ki so se odrazile v zaposlitvi takrat zelo cenjenega graškega slikarja Alfreda von Schrötterja. V novih poli- tičnih razmerah po koncu prve svetovne vojne je Mullijev naslednik, doktor prava Franc Šter, naročil zgodovinsko sliko in portreta pri uveljavljenem ljubljanskem portretistu Ivanu Vavpotiču.
Nacizam i umjetnost Sadžakov, Slobodan; Mlađenović, Milivoje
Filozofska istraživanja,
02/2020, Letnik:
39, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira odnos totalitarizma (posebno u njegovoj nacističkoj verziji) i umjetnosti. Tematiziraju se sljedeća pitanja: mogu li totalitarizam i umjetnost uopće koegzistirati, je li njihov ...sukob neminovan, može li postojati umjetnost u okviru totalitarističkog poretka i kakva bi ona bila, te je li bilo značajnih umjetničkih djela u nacizmu. U radu je razmatran i odnos nacističke ideologije prema određenim oblastima umjetnosti kao što su kiparstvo, film, književnost i slikarstvo, kao i segmenti nacističke represije u pogledu umjetničkog stvaranja.
This paper is analysing the relationship between totalitarianism (particularly in its Nazi form) and art. The following questions are being thematised: whether totalitarianism and art can actually coexist and whether their conflict is truly inevitable, whether and what kind of art can exist within the totalitarian framework, and, in line with the basic concept of this paper, whether any significant artwork was produced during the Nazism era. This paper also considers the attitude of Nazi ideology towards certain forms of art, such as sculpture, film, literature and painting, as well as the segments of Nazi repression in terms of artistic expression.
Matija Šeravić (Mathias Xeravich, †1771.), budimski slikar hrvatskoga podrijetla, u mađarskoj literaturi poznat kao Mátyás Schervitz bio je vodeći majstor mađarske prijestolnice. Do 2015. godine ...Šeraviću su zahvaljujući potvrdi u arhivskim dokumentima bili pripisani zidni oslik u kaštelu obitelji Ráday u Pécelu (1763.) i samo jedna slika, nekadašnja glavna oltarna pala (1760.) u nekoć kapucinskoj, danas župnoj crkvi sv. Elizabete u Budimu (uništena). Zahvaljujući novim terenskim i arhivskim istraživanjima u nekadašnjim crkvama i samostanima franjevačke provincije sv. Ivana Kapistrana, autorica razotkriva slikarove osobne podatke i proširuje njegov opus novim djelima izvedenim u fresko i uljanoj tehnici, pomoću kojih možemo spoznati iznimnu slikarsku vrsnoću toga zaboravljenog majstora. Rezultati istraživanja o umjetničkoj djelatnosti Matije Šeravića usredotočeni samo na njegove oltarne pale objavljeni su na mađarskom jeziku 2015. godine.
U radu se analizira simbolistički opus nedovoljno istraženog djela slikara Mihe Marinkovića. Školovan na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, poglavito je poznat kao slikar zaumnih tema, koje se ...mogu svrstati u korpus simbolističkih tema krajem devetnaestog stoljeća. Od 1904. godine nastanjen u Beogradu, bio je aktivni sudionik kulturne scene srpske prijestolnice. Marinkovićeve su slike izlagane u Paviljonu Kraljevine Srbije na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine. Njegov simbolisitički opus obuhvaća standardne teme simbolističkog slikarstva: Meduza, Lucifer, Grešnik, koje upućuju na umjetnikovu ličnost i na kompozitno doba na razmeđu vjekova. Simbolizam u Marinkovićevu opusu odražavaju njegove pouke stečene u Münchenu, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio europski centar somnambulnih tema i umjetničkih eksperimenata. Marinkovićev je opus promatran u skladu s općim strukturama simbolizma, s posebnim osvrtom na münchenski simbolizam. Upućeno je na pojedine likovne kritike Marinkovićevih simbolističkih slika, koje svjedoče o povijesti recepcije njegova djela u kulturi Kraljevine Srbije početkom dvadesetog stoljeća. Pozitivno prihvaćanje Marinkovićevih slika u srpskoj sredini potvrđuje skladištenje trideset i pet njegovih djela u fundusu Narodnog muzeja u Beogradu.
Prednik ali kralj? Polona Vidmar
Acta historiae artis Slovenica,
01/2021, Letnik:
26, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Prispevek osvetljuje zanimanje Franca Jožefa kneza Dietrichsteina za zgodovino njegove rodbine, ki se je med drugim odrazilo v nakupu izvornega rodbinskega sedeža Dietrichstein na Koroškem leta ...1838. Na podlagi še neobjavljene knezove korespondence z uradniki gospostev Dietrichstein in Gornji Ptuj, ki ju je rodbina podedovala po grofih Lesliejih, je analizirano njegovo iskanje sledi za predniki na Koroškem in Štajerskem, prikazani pa so tudi nakupi predmetov. Predstavljene so knezove težnje, da bi s podedovanimi, kupljenimi in naročenimi portreti poudaril pomen svoje rodbine in prednikov. Kot vzorčni primer recepcije portretov je izbrana serija štirinajstih portretov evropskih vladarjev, ki jo je Jakob grof Leslie v letih od 1669 do 1673 naročil za opremo dvorane ptujskega gradu. V inventarjih gradu Gornji Ptuj so od leta 1835 sedem portretirancev in portretirank kljub nedvoumnim rekvizitom, kot so krone, vladarska jabolka in žezla ter kronanjski plašči, prepoznavali kot člane in članice rodbine Leslie. Upo- dobljence je ustrezneje identificiral direktor knežje galerije Franz Kutschera leta 1857, tik preden so jih leta 1860 odpeljali na Dunaj in od tam v grad Frýdlant na Češkem. Prispevek osvetljuje tudi pomen knežjih uradnikov, zlasti Moritza Seehanna in Ferdinanda Raispa, za razcvet zanimanja za zgodovino in umetnostne spomenike na Ptuju v 19. stoletju.
Šibenski slikar Ivan Vulić (Ivan de Lupis), koji je djelovao u prvoj trećini 16. stoljeća, bio je dosad potpuno nepoznat stručnoj javnosti. No arhivska građa otkriva zanimljivu i složenu ličnost, ...lokalnog majstora kojem slikarski zanat nije mogao osigurati prikladnu egzistenciju, pa je promijenio zanimanje i postao bilježnik, ali se nastavio baviti i slikarstvom. Između 1511. i 1524. godine zabilježen je njegov rad na pet slikarskih djela u Šibeniku: ormaru bratovštine mornara sv. Nikole, pali za Vladana Rutčića iz Vrane, slici Bogorodice za Ivana Miloševića iz Zatona, oslikavanju kapele sv. Klare u crkvi sv. Frane te na oltarnoj pali i Gospinoj kapeli u crkvi sv. Marije od Kaštela. Premda niti jedno od navedenih djela nije sačuvano, već sami arhivski podaci svjedoče da je Ivan Vulić bio aktivan domaći slikar, jedan od posljednjih predstavnika “dalmatinske slikarske škole”.
Slika Poklonstvo kraljeva nalazi se u zbirci biskupa Đure Kokše od početka osamdesetih godina 20. stoljeća s atribucijom Jeanu II. Restoutu, proslavljenom članu dinastije normandijskih slikara i ...jednoj od perjanica pariške slikarske scene. Članak analizira umjetničku praksu sakralnih narudžbi u kasnobaroknom slikarstvu u Parizu i u francuskoj provinciji te ističe izvorište rješenja Restoutova Poklonstva kraljeva u opusu njegova učitelja i ujaka Jeana Jouveneta. Usprkos potpisu »Restout« na slici iz zbirke biskupa Kokše, njezine likovne značajke i usporedba s potvrđenim Restoutovim autografima u Sèvresu kraj Pariza (1718.) i Saint-Jean-de-Luzu u Baskiji (1727.) upućuju na to da se radi o radioničkoj replici, koju je – prema starijoj radioničkoj praksi, a koja se tada postupno mijenjala uz uvođenje autorski isključivoga atributivnog pojma »autograf«, kako ga danas razumijemo – za potrebe tržišta bilo moguće autorizirati potpisom.
Leontine (Leo, Lea, Leonie) von Littrow (Trst, 1855. – Opatija, 1925.) kći je mornaričkog časnika, riječkoga lučkog kapetana i pomorskog inspektora, koja je od djetinjstva do kraja života živjela u ...Rijeci i Opatiji. Slikanje uči kod pariškog slikara Jeana d’Alheima, a u gotovo pola stoljeća umjetničkog djelovanja prolazi razvoj od početničkog »romantizma« do plenerizma i impresionizma te, na kraju, do ekspresivnog slikanja primorskih i dalmatinskih krajolika. Od 1880. godine izlaže na brojnim izložbama u Beču, Münchenu, Budimpešti, Pragu, Londonu, Opatiji, Klagenfurtu, Salzburgu, Černivcima, Wrocławu, Kopru i Rijeci, a naročit uspjeh postiže na samostalnim izložbama u Londonu od 1896. do 1904. godine.
PDF
