Članak istražuje pojam proegzistencije, poglavito kroz prizmu novozavjetnih svjedočanstava o Isusovu životu i djelovanju, te hyper (ὑπὲρ) formula. Proegzistenciju također promatra kao bitno obilježje ...Isusove osobe, koje se očituje kroz različita otajstva njegova povijesnog života, pri čemu je najistaknutiji aspekt služenja kao bitnog sadržaja proegzistencije. U radu se, nadalje, pokazuje na glavni izvor i smjer Isusove proegzistencije, a to je Bog Otac. Time je proegzistencija označena kao ontološko i teološko, a ne samo humanističko obilježje Isusa iz Nazareta, Krista.Konačno, članak ističe da je nasljedovanje Kristove proegzistencije konkretan poziv prema kojemu je čovjek pozvan živjeti i na njega odgovoriti.
This paper addresses the topic of the pro-existence of Jesus Christ, especially through New Testament’s records about Jesus’ life and work, and hyper (ὑπὲρ) formulas. Pro-existence is understood as an essential trait of his person, which is evident throughout various mysteries of his historical life (especially in Incarnation, kenosis, death on the cross, and later in resurrection) in which the aspect of serving is recognized as relevant content of pro-existence. The paper further points to the main source and direction of Jesus’ pro-existence, which is God the Father. Hence the source of pro-existence is Trinitarian and is not comprehended only in humanistic sense, but first and foremost as ontological and theological one. The category of pro-existence sought to renew the connection between Christology and Soteriology. This is evident from the New Testament’s use of hyper formulas, as we have shown in chosen examples. Finally, the paper aims to connect Christ’s pro-existence with a concrete vocation everyone is called to live by and respond to, reflecting His pro-existent image in us.
Promišljajući o služenju kao načinu življenja moći, potrebno se vratiti Svetomu pismu, posebice Evanđelju po Mateju koje prikazuje Isusa kao Sina Čovječjega kojemu je dana sva vlast na nebu i na ...zemlji (usp. Mt 28, 16-20). U prvom dijelu rada promišljat ćemo o Isusovoj moći ozdravljenja, objavljenoj na poseban i eksplicitan način u Mesijinim djelima (Mt 8 – 9). Moć darivanja života koja proizlazi iz križa tema je drugoga dijela, posvećena hodu Sina Čovječjega prema križu (Mt 20, 17-28). Moć kao odgovornost treća je temeljna značajka Isusove moći objavljene u izvješću o posljednjem sudu Sina Čovječjega (Mt 25, 31-46). Vlast Sina Čovječjega, objavljena u vlasti poučavanja, opraštanja grijeha, ozdravljenja i izgonu zloduha, vlast je u službi čovjeka i njegova spasenja.
Autor polazi od dviju konstatacija: prvo, smatra da je jedna od temeljnih zadaća suvremene kršćanske kristologije posadašnjenje osobe i događaja Isusa Krista; drugo, da bi se svekolika egzistencija ...Isusa Krista, od njegova utjelovljenja, preko življenja i djelovanja među ljudima, preko osude, muke i smrti na križu, sve do njegova uskrsnuća i konačne proslave, mogla najbolje i najtočnije opisati i kvalificirati izrazom služenje. U tom se smislu u članku razrađuje svojevrsna kristologija služenja koja svoje korijene ima još u Starom zavjetu, a u Novom zavjetu otkriva se u svom pravom svjetlu. Nakon biblijske, i patristička tradicija stavljala je snažan naglasak na kategoriju služenja. Suvremeno bi kršćanstvo, ističe se u članku, također trebalo više pozornosti posvetiti kristološki utemeljenom služenju jer kristologija služenja otkriva neke specifično kršćanske perspektive, kako u spoznaji Boga, Isusa Krista, tako i u spoznaji svijeta i čovjeka kao bića koje u darivanju samoga sebe, preko služenja Bogu i bližnjemu, dostiže svoje pravo i autentično (samo)ostvarenje.
Nakana ovog članka je probuditi i potaknuti na veće razmišljanje o Riječi
Božjoj, prvenstveno kod prezbitera, a potom naravno i kod svih vjernika. Članak kao
takav je podijeljen u tri cjeline. Prva ...cjelina se više bavi biblijsko-teološkom tematikom
i razmišljanjem o Riječi Božjoj kroz prizmu Svetog pisma i II. vatikanskog koncila.
Druga cjelina se više bavi praktično-pastoralnom tematikom te je u središtu diakonia,
to jest služenje Riječi koje se ostvaruje kroz ono što nazivamo lectio divina, a na čije
nas prakticiranje poziva crkveno učiteljstvo kada snažno i na osobit način potiče sve
kršćane da učestalim čitanjem Riječi Božje steknu uzvišeno znanje, to jest Isusa Krista
(usp.: KKC 2653) uz, svakako, molitvu koja treba pratiti čitanje Riječi Božje kako bi se
uspostavio razgovor između Boga i čovjeka. Treća cjelina govori o metodama čitanja
svetopisamskih tekstova kroz lectio divina u svrhu postizanja što jače prisnosti s Riječju
Božjom koja jača duhovnost prezbitera.
Cilj je ovoga rada promišljanje o odnosu između biskupa i prezbitera u obzoru ekleziologije zajedništva, tj. na tragu ekleziologije Drugoga vatikanskoga sabora. Autor donosi uvid u bit biskupske i ...prezbiterske službe te u pitanje njihova međusobnoga odnosa u perspektivi ekleziologije zajedništva. Biskup i prezbiteri ne stoje u crkvenoj zajednici izolirano niti su sami sebi svrha, već se mogu ispravno razumjeti tek u obzoru zajedništva cijeloga naroda Božjega te u perspektivi služenja koje predstavlja važnu dimenziju crkvene službe i autoriteta. Na tom tragu biskupsku i prezbitersku službu, kao i njihov odnos, moraju obilježavati prije svega suradnja, suodgovornost, međusobno poštovanje i uvažavanje, a sve to u ozračju bitnoga kršćanskoga zajedništva i služenja u ljubavi. Autor nadalje ukazuje na dvije svete brige: brigu biskupa za prezbitere te brigu prezbitera, osobito župnika, za povjerenu župnu zajednicu. Zadnji dio rada želi osvijestiti važnost pravednosti unutar crkvene zajednice, osobito u odnosima između biskupa i prezbitera.
In this text the author represents the life of children in the area of Velebit Podgorje (from Sveti Juraj to Karlobag) in the period from the 1930s to the 1960s. Especially emphasised here was the ...service and work of children. The author describes the services through work on the land and shepherding, work within families and guest houses which were observed through a gender prospective. Within the context of female work described here are shepherding and work in guest houses. Amongst the male work described here is the work in wood mills, the forest, on the road and on ships.Through the described work we learn about how this way of life influenced the children’s and youth’s other aspects of their life (education, family relationships and free time). Special emphasis was made on the influence of children’s work in school in general, the length of school education and the way of synchronising school and family duties. The impact of work on family duties was explained through relationships with their parents and relationships between brothers and sisters. The author divided one chapter about work and free time into two categories which are chronologically presented: children’s play and sewing circle and evening parties dedicated to the young.The results were presented mostly from the prospective of narrators taking into consideration that the aim of the research was to enlighten the living experience of the narrators through their memories and narrations on these topics.
U članku se analiziraju tipovi ličnosti u odgojnom sustavu Crkve koji, s obzirom na psihološku strukturu, zrelost ili patologiju, mogu koristiti moć u evanđeoskom duhu kao služenje ili koristiti moć ...u njezinu iskrivljenom obliku – iskorištavanju drugih radi vlastitih gratifikacija i interesa. Cilj je analizom zdravih i patoloških dinamika ličnosti –
narcistične, histrionske i granične – u formacijskom procesu otvoriti slijepe pjege kako bi se pravovremeno dijagnosticirale i liječile osobe koje imaju ozbiljnih poteškoća zbog kojih mogu nanijeti psihološku i duhovnu bol drugima. Poseban naglasak je na analizi pandemije kulture narcizma koja eksponencijalno raste kako u sekularnom, tako i u eklezijalnom kontekstu. Rad je podijeljen u tri tematske cjeline koje su artikulirane u više podcjelina. U
prvom dijelu ukazuje se na potrebu pedagoške obnove i analiziraju čimbenici koji mogu uvjetovati formaciju ili deformaciju ličnosti. Drugi dio obrađuje teološko-biblijsku sliku služenja i moći u Novom zavjetu uz psihološko tumačenje želje za moći. Treći dio donosi zdrave i patološke tipologije ličnosti koje su prisutne u odgojnom sustavu i ukazuje na formacijske propuste koji mogu favorizirati patološke i/ili nezrele dinamike.
DOPRINOS KRŠĆANA IZGRADNJI POLITIČKE KULTURE migles, Silvija; Gregurić, Jurica
Riječki teološki časopis = Ephemerides Theologicae Fluminenses,
08/2017, Letnik:
49, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
U članku se obrađuje i aktualizira pitanje izgradnje političke kulture kao i kršćanskoga doprinosa izgradnji demokracije. Primarno pitanje koje se ovdje obrađuje nije pitanje odnosa Crkve i politike ...već njegovo usmjerenje prema zauzetu angažmanu oko političkoga odgoja i političkoga djelovanja vjernika laika. Socijalni nauk Crkve
u tom kontekstu predstavlja izvrstan doprinos razvoju političke kulture građana. Teološko-socijalna dimenzija crkvenoga govora o političkom životu predstavlja polazište za aktualizaciju pitanja političkoga dijaloga koji se promatra u odnosu prema društvenim komunikacijama i informiranju. Integralno razumijevanje načela supsidijarnosti pritom predstavlja središnje demokratsko pravilo koje, na jednoj strani, ukazuje na služiteljsko obilježje političke vlasti, a na drugoj strani na važnost širokoga političkoga sudjelovanja civilnoga društva u ostvarenju općega dobra. Sintezom iznesenih smjernica završno se naglašava važnost kršćanskoga bavljenja politikom.
Caritas je ustanova Katoličke Crkve preko koje se konkretizira zauzetost mjesne crkve za siromašne pojedince i skupine prije svega unutar njezine organizacije, a potom i za sve druge u pluralnome ...društvu koje i Crkva stvara preko svoga vrijednosnog sustava. Uz Caritas Bosne i Hercegovine, čiji je osnivač Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, mjesni Caritasi unutar Vrhbosanske metropolije provode specifične programe i projekte na područjima koje jurisdikcijski pokrivaju, a kojima dopiru do krajnjih korisnika u potrebi te na taj način skrbe za njih ublažavajući njihovu tešku svakodnevicu. Djelotvorna kršćanska ljubav koju svaki pojedini Caritas uprisutnjuje na svome području plod je izravne Kristove odredbe o ljubavi.