Svrha: Istražiti dugoročan razvoj stupnja konverzije (SK) dvaju tekućih bulk-fill kompozita. Materijali i postupci: Tetric EvoFlow Bulk Fill (TEFBF) i SDR izabrani su zbog posebnosti u sastavu koje ...omogućuju smanjenje translucencije tijekom polimerizacije i manju brzinu polimerizacije. SK je izmjeren FT-Ramanovom spektroskopijom nakon 0 i 24 sata te 7 i 30 dana poslije svjetlosne aktivacije. Naknadna polimerizacija analizirana je mješovitim modelom ANOVA-e i parcijalnom eta-kvadrat statistikom. Rezultati: Izmjeren je SK u rasponu od 61,3 do 81,1 posto kad je riječ o TEFBF-u i od 58,9 do
81,6 posto za SDR. Početne (0 sati) vrijednosti SK-a bile su značajno niže na dubini od 4 mm negoli na onoj od 1 mm (4,9 % – SDR i 11,1 % – TEFBF). Oba materijala pokazala su značajan porast SK-a nakon svjetlosne aktivacije – do 16,4 posto TEFBF i 20,6 posto SDR. Naknadni porast SK-a ovisio je o dubini, kad je riječ o TEFBF-u, ali ne i o SDR-u. Naknadni porast SK-a zabilježen je tijekom 24 sata pri uporabi TEFBF-a i sedam dana pri uporabi SDR-a. Zaključak: Pri uporabi nekih bulk-fill kompozita bilo je za postizanje konačnoga SK-a potrebno dulje vrijeme od uobičajeno prihvaćenog razdoblja od 24 sata. To se može pripisati izmjenama u sastavu koje proizvođači najčešće ne otkrivaju. Rezultati sugeriraju da istraživanja koja se uobičajeno obavljaju 24 sata nakon polimerizacije mogu podcijeniti
neka svojstva bulk-fill kompozita, ako ona ovise o spororastućem SK-u. Reaktivni spojevi također mogu biti dostupni za otpuštanje iz restoracije tijekom duljeg razdoblja s mogućim implikacijama na biokompatibilnost.
Cilj istraživanja bio je utvrditi svojstva tekuće i otvrdnute UF smole (urea-formaldehida) modificirane s pMDI-jem (polimernim 4, 4′-metilendifenil izocijanatom). Analiza je pokazala da dodavanjem ...pMDI-ja
tekućoj UF smoli već u 10 %-tnoj količini rezultira povećanjem reaktivnosti, izraženoj skraćivanjem vremena želiranja i smanjenjem energije aktiviranja procesa polikondenzacije. Osim toga, analiza svojstava polikondenzirane smole pokazala je da je, zahvaljujući modifikaciji s pMDI-jem, znatno poboljšana hidrofobnost, što se očituje smanjenjem apsorpcije i bubrenja otvrdnute smole u debljinu.
The article critically evaluates The Three Lives of Antigone, Slavoj Žižek’s first dramatic work. Žižek’s polemical rewriting of Sophocles’ tragedy is examined in the broader perspective of Žižek’s ...philosophy and other Antigones: those of Sophocles, Jean Anouilh, Bertolt Brecht and Dominik Smole. Slavoj Žižek has interpreted Sophocles’ Antigone in numerous philosophical works. In his earlier treatises, he mainly gave a cautious summary of Hegel’s, Heidegger’s and Lacan’s theses on Antigone; lately, however, Žižek’s attitude to Sophocles’ Antigone has grown decidedly negative. The main point in Žižek’s critique of Sophocles’ tragedy is that his Antigone is not an appropriate symbol of genuine social revolt. Based on this conviction, Žižek contrived his own version of Antigone with an alternative ending in which the choir carries out a revolution and condemns Antigone to death. It is argued in the article that Žižek’s dramatic project fails to convince. It is essentially a superficial apology for political violence, which can ultimately only be understood as a veiled defence of the political status quo.
Povezava med mitom o Antigoni in slovenskimi povojnimi izvensodnimi poboji, ki jo je odmevno opredelil Tine Hribar v filozofskih in političnih spisih iz druge polovice osemdesetih let, se v kontekstu ...slovenske literarne zgodovine in komparativistike najpogosteje pojavlja v interpretacijah Antigone Dominika Smoleta. Pričujoči članek, ki zasleduje stoletno slovensko recepcijo antigonskega mita med letoma 1875 in 1974 - od njegove prve pojavitve v slovenskem jeziku do prve eksplicitne upodobitve slovenskih konfliktov iz časa 2. svetovne vojne skozi njegovo prizmo -, pokaže, da je literarna povezava med tem mitom in osrednjo zgodovinsko travmo tega prostora bistveno širša od Smoletove slovite drame.
Kot je dobro znano, bogovi v Sofoklovi Antigoni ne nastopijo (niti prek prerokb), vendar se vse v drami zgodi zaradi njih. Njihova avtoriteta ni sporna, a je prav zato, ker so odsotni, nejasna in ...eluzivna njihova volja: to odpira prostor Antigoni in Kreontu, da jo razlagata na povsem drugačen način, kar sproži njun usodni konflikt. Ko Tejrezias razkrije, da Kreont nima prav, je že prepozno za Antigono, ki je umrla zato, ker je ostala zvesta svojemu (pravilnemu) razumevanju božje volje (postave), čeprav je v tem ni podpirala nobena zunanja avtoriteta, ne božanska, ne človeška. V Antigoni Dominika Smoleta pa je odsotna naslovna junakinja, in to vse do konca drame, ko jo ubijejo in njeno vlogo prevzame Paž. Smoletova radikalna inovacija nenehoma usmerja pozornost bralca (gledalca) v ozadje dramskega dogajanja, v nevidno resničnost onstran odra: v prepovedano območje izven uradne družbe, kjer se postavljajo bistvena vprašanja o zgodovinski resnici in o tem, kaj človek v resnici je. Drami kažeta analogne poteze v dramaturški zgradbi, zlasti pa v predstavljanju resničnosti: ultimativna resničnost (bogovi pri Sofoklu, človekova resnična identiteta) je v obeh prikrita, vendar bistveno učinkuje na življenje: razkriva se kot temno obzorje in ohranja človeško resničnost odprto. Poleg glavne teme razprava razmeroma nadrobno obravnava tudi motive za (literarno in teoretično) reinterpretacijo kanoniziranih besedil.
V razpravi primerjamo dve drami: poetično filozofsko dramo Antigona Dominika Smoleta (1929–1992), ki je leta 1960 imela premiero na Odru 57 in je usodno zaznamovala razvoj slovenske drame, in ...satirično igro Děvka z města Théby (Prostitutka iz mesta Teb) češkega dramatika Milana Uhdeta (roj. 1936) iz leta 1967, ki so jo samo kratek čas izvajali v praškem in brnskem gledališču, potem pa so jo zaradi ruskega vdora na Češkoslovaško in totalitarnega režima prepovedali. Med dramama ni realne povezave in ne moremo govoriti o možnih vplivih, razkrivajo pa se neverjetno podobna medbesedilna izhodišča in idejne povezave: obe se motivno in tematsko navezujeta na Sofoklovo in Anouilhovo Antigono (ta je imela na Češkem po vojni še večji uspeh kot v Sloveniji). Oba dramatika filozofsko izhajata iz eksistencializma in absurdne dramatike (prav te oznake se pojavljajo tudi pri poznejših analizah njunih dram). Češki filozof Patočka je izpostavil tezo, da v 20. stoletju dominira problem Kreonta in tudi v obravnavanih dramah Kreon postaja osrednji protagonist oz. antagonist. V analizi se osredotočamo na lik Kreonta, ki v obeh dramah postaja glavni »igralec« v dramskem dogajanju in tudi osrednja figura, ki se giblje na območju zla, kar razkriva njegov diskurz in dinamika odnosov z drugimi postavami. Njegova osebnost se v dramskih situacijah pogosto oblikuje v nasprotjih in njegova dejanja izražajo notranji konflikt. Kreon je v obeh dramah zanimiv tudi zaradi političnih konotacij: njegov problem lahko razlagamo kot tipičen problem socialističnega oblastnika.
Svrha: Koristeći se u ovom istraživanju in vitro mjerenjem, željela se procijeniti i usporediti translucencija dvaju različitih keramičkih sustava s pomoću uređaja za određivanje boje zuba Vita ...Easyshade. Materijali i metode: Procjenjivala se i uspoređivala translucencija litij-disilikatne staklokeramike (IPS e.max Press) i cirkonij-dioksidne keramike (Ceramill ZI). Svih pet uzoraka četvrtastog oblika debljine 0,5 mm proizvedeni su od obje vrste keramike u A1 boji prema ključu boja Vitapan Classical. Uzorci, čija je konačna debljina bila 1,5 mm, naknadno su slojevani i glazirani odgovarajućim obložnim slojem prema preporuci proizvođača. Procjena translucencije obavljena je uređajem VITA Easyshade u dvije faze – prije i poslije slojevanja i glaziranja, na crnoj i bijeloj pozadini. Računala se i vrijednost parametra translucencije. U statističkoj obradi korišteni su jednosmjerni ANOVA i Bonfferonnijevi testovi (α = 0,05). Rezultati: Litij-disilikatna staklokeramika bila je u obje faze značajno translucentnija od cirkonij-oksidne keramike (P < 0,05). Translucencija svih uzoraka bila je značajno niža nakon slojevanja i glaziranja obaju keramičkih sustava (P<0,05). Zaključak: Na translucenciju dviju različitih dentalnih keramika značajno su utjecali vrsta materijala te faze tijekom pripreme. Unatoč ograničenjima u ovom istraživanju, rezultati mogu biti vrijednosno značajni te pomoći stručnjacima u donošenju estetskih odluka.
Svrha: Svrha ovoga rada bila je procijeniti utjecaj termocikliranja na čvrstoću savijanja poliamidnog
materijala za bazu proteze. Materijali i metode: Testiran je poliamidni protezni materijal ...(Valplast),
a kao kontrola korišten je PMMA (Vertex). Trideset primjeraka svakog materijala izrađeno je za ispitivanje
čvrstoće savijanja prema standardu ISO 1567. Svi su uzorci pripremljeni i čuvani 48 sati u vodi
na temperaturi od 37 °C, a zatim su podijeljeni u tri jednake skupine (n = 10). Ispitivanje čvrstoće
savijanja obavljeno je odmah nakon uranjanja u vodu te nakon termocikliranja (5 °C/55 °C, 2c/min.)
poslije 3000 i 5000 ciklusa. Ispitivanje fleksibilnosti provedeno je na trima točkama u univerzalnom
stroju za testiranje na brzini križanja od 5 mm/min. Konačna čvrstoća savijanja izračunata je formulom:
FS = 3PL/2bd2. Dvosmjerna ANOVA s Tukeyjevim post hoc testom primijenjena je na razini .05
statističke značajnosti. Rezultati: tatistički značajno smanjenje čvrstoće savijanja zabilježeno je nakon
termocikliranja poslije 3000 ciklusa za PMMA-e i 5000 ciklusa za oba materijala. Čvrstoća savijanja
PMMA-e bila je značajno veća u odnosu na poliamid za sve ispitane uvjete (p < 0,05). Zaključak:
Termocikliranje je vrlo nepovoljno djelovalo na čvrstoću savijanja materijala poliamida i materijala
PMMA za bazu proteze.
Svrha: Infiltracija aproksimalnih lezija kompozitom novi je pristup u sprječavanju progresije karijesa. Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti kod adolescenata četverogodišnji učinak toga ...postupka. Materijali i metode: Desetero adolescenata pristali su na infiltraciju 21 aproksimalne lezije ICON®-om (DMG, Njemačka) u području trajnih inciziva i premolara. Postupak je obavljen u skladu s uputama proizvođača. Klinička procjena kvalitete infiltrata učinjena je nakon tjedan dana, te nakon jedne, dvije, tri i četiri godine poslije inicijalnog zahvata. Terapeutski učinak procjenjivao se na temelju rendgenskih snimki. Rezultati: Desetero pacijenata praćeno je četiri godine. Velika većina infiltriranih lezija locirana je na trajnim incizivima. Infiltrirani zubi nisu imali dentalni plak, niti su oko njih krvarile desni. Na godišnjim pregledima indeks plaka bio je konstantan. Gingivalni status također je ostao isti i nije bilo promjena u obliku zuba. Promjena boje uočena je na četiri zuba (19 %) tijekom pregleda nakon godine dana, no na sljedećim kontrolama nije bilo promjena. Četiri godine nakon prve snimke radiološka slika nije pokazala napredovanje ni jedne od 21 lezije. Oralna higijena pacijenata bila je vrlo dobra. Zaključak: Aproksimalna infiltracija kod adolescenata učinkovita je profilaktička metoda.
The article critically evaluates The Three Lives of Antigone, Slavoj Zizek's first dramatic work. Zizek's polemical rewriting of Sophocles's tragedy is examined in the broader perspective of Zizek's ...philosophy and other Antigones: those of Sophocles, Anouilh and Brecht. Slavoj Zizek has interpreted Sophocles' Antigone in numerous philosophical works. In his earlier treatises, he mainly gave a cautious summary of Hegel's, Heidegger's and Lacan's theses on Antigone; lately, however, Zizek's attitude to Sophocles's Antigone has grown decidedly negative. The main point in Zizek's critique of Sophocles' tragedy is that his Antigone is not an appropriate symbol of genuine social revolt. Based on this conviction, Zizek contrived his own version of Antigone with an alternative ending in which the choir carries out a revolution and condemns Antigone to death. Zizek's dramatic project fails to convince; rather, it reveals both the author's dramaturgical awkwardness and his unfamiliarity with some prominent philological and literary interpretations of Greek tragedy. The central political message of Zizek's play and its conceptual background is also poor: It is essentially a superficial apology for political violence, which can ultimately only be understood as a veiled defense of the political status quo.
PDF
