Svrha istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti dugoročne kliničke rezultate samoadhezivnog tekućeg kompozita u usporedbi s konvencionalnim tekućim kompozitom u kombinaciji s ...jetkajuće-ispirućim adhezivom u minimalno invazivnim kavitetima I. razreda. Materijali i metode: Na zubima dvadeset i pet pacijenata izrađena su barem po dva ispuna I. razreda (n = 65). Nakon što su preparirani kaviteti I. razreda, nasumično su restaurirani ili samoadhezivnim tekućim kompozitom (Vertise-Flow/Kerr-VR) skupina 1 (n = 33), ili konvencionalnim tekućim kompozitom (Luxaflow/DMG-LX) u kombinaciji s jetkajuće-ispirućim adhezivnim sustavom (Teco/DMG) skupina 2 (n = 32) prema uputama proizvođača. Dva istraživača procijenila su početne vrijednosti restauracija prema kriterijima FDI-a
i nakon toga u petogodišnjem razdoblju jedanput na godinu. Statistička analiza provedena je Pearsonovim Chi-kvadrat testom i Cochranovim Q-testom, a zatim McNemarovim testom (p = 0,05). Rezultati: Nakon pet godina ukupno je izrađeno 47 restauracija sa stopom odaziva na kontrolne preglede od 68 %. U razdoblju od četiri godine, na trima (11,5 %) restauracijama u skupini VR i dvjema u skupini LX (7,6 %) dogodio se kumulativni gubitak retencije. Sedamnaest restauracija (73,9 %) VR i 14 LX (58,3 %) ocijenjeno je klinički dobrima (2) za parametar rubne prilagodbe. Pri procjeni nakon pet godina u skupinama VR i LX zabilježeni su slični rezultati za sve procijenjene parametre (p > 0,05). Kumulativne stope gubitka retencije u skupinama VR i LX iznosile su 15,3 %, odnosno 7,6 %. Ni kod jedne restauracije nije zabilježen rekurentni karijes ili postoperativna osjetljivost. Za oba materijala zabilježena je značajna promjena nakon četiri i pet godina, kad je riječ o rubnom obojenju, u odnosu prema početnoj vrijednosti (p < 0,001). Nadalje, opažene su značajne promjene za parametar rubne prilagodbe u skupinama VR i LX nakon jedne, dvije, tri, četiri i pet godina u usporedbi s početnom vrijednosti (p < 0,001). Zaključak: Oba materijala za restauraciju kaviteta I. razreda pokazala su klinički prihvatljive rezultate nakon pet godina. Samoadhezivni tekući kompozit imao je slične kliničke performanse kao i konvencionalni tekući kompozit u kombinaciji s jetkajuće-ispirućim adhezivnim sustavom.
Svrha istraživanja: Željela se procijeniti mikropropusnost konvencionalnih staklenih ionomera, smolom modificiranih staklenih ionomera i hibridnih staklenih ionomera u otvorenim restauracijama II. ...razreda kontaminiranih slinom ili nekontamitiranih slinom. Materijal i metode: Korišteno je 60 ekstrahiranih zdravih ljudskih kutnjaka i preparirano je 120 kaviteta II. razreda na mezijalnim i distalnim plohama. Rubovi gingive nalazili su se 1 mm ispod caklinsko-cementnog spojišta. Svi uzorci nasumično su podijeljeni u četiri skupine (n = 15): skupina I – visoko viskozni stakleni ionomer (Fuji IX GP); skupina II – smolom modificirani stakleni ionomer (Fuji II LC); skupina III – hibridni stakleni ionomer (Equia-fil Forte); skupina IV – kompozitna smola (G’aenial Posterior). U skupini s otvorenim sen-dvič-restauracijama staklenoionomerni materijali postavljeni su na gingivno dno u debljini od 1 mm, a ostatak kaviteta ispunjen je kompozitnim materijalom. Nakon izrade restauracije na mezijalnim plohama, distalni kaviteti restaurirani su prema istom protokolu nakon kontaminacije slinom. Uzorci su podvrgnuti termocikliranju od 10 000 ciklusa na temperaturi od 5 °C do 55 °C i uronjeni tijekom 24 sata u otopinu metilenskog modrila (% 0,5). Zatim su se prerezani dijamantnom pilom, uz vodeno hlađenje, vertikalno kroz središte restauracije od mezijalne plohe prema distalnoj na debljinu od 1 mm. Nakon toga je prodiranje boje procjenjivano softverom za analizu slika. Podatci su statistički analizirani (p < 0,05). Rezultati: Uočena je statistički značajna razlika između rezultata mikropropuštanja u skupinama bez kontaminacije, između visokoviskoznog staklenog ionomera Fuji IX GP i ostalih testiranih materijala (p < 0,05). U skupinama kontaminiranima slinom nije bilo statistički značajne razlike između rezultata mikropropuštanja (p > 0,05). Uz to, nije bilo statistički značajne razlike između skupina kontaminiranih slinom i nekontaminiranih slinom, neovisno o testiranim dentalnim materijalima (p > 0,05). Zaključak: Uzimajući u obzir ograničenja ovog istraživanja, u otvorenim sendvič-restauracijama kontaminacija slinom nije štetno utjecala na mikropropuštanje, bez obzira na testirane dentalne materijale. Hibridni stakleni ionomeri i stakleni ionomeri modificirani smolom pokazali su lošije rezultate u mikropropusnosti na gingivnim rubovima u odnosu prema visokoviskoznim staklenoionomernim materijaloma u skupini bez kontaminacije.
Svrha rada: Usporediti citotoksičnost/genotoksičnost zagrijanih kompozita polimeriziranih preko CAD/CAM overleja na kulturi izoliranih ljudskih limfocita. Materijali i postupci: Mikrohibridni (Z100, ...3M ESPE) i nanopunjeni kompozit (Filtek Supreme Ultra, 3M ESPE) zagrijani su u uređaju za zagrijavanje kompozita (Calset, AdDent Inc.) na temperaturama od 37 °C (T1), 54 °C (T2) i 68 °C (T3). Mala količina zagrijanog kompozita stavljena je u cilindrični kalup (promjera 6 mm, debljine 0.65 mm), prekrivena Mylar folijom, sprešana, te osvjetljena izravno, preko CAD/CAM keramički pojačanog polimera (CRP) (LAVA Ultimate, 3M ESPE) ili CAD/CAM litij disilikatnog keramičkog overlaja (LDC)(e.max, Ivoclar/Vivadent) debljine 2 mm. Odmah nakon osvjetljavanja uzorci su stavljeni u staničnu kulturu limfocita izoliranih iz periferne krvi. Citotoksičnost je izmjerena metodom dvojnog bojenja etidijevim bromidom i akridinskom narančastom bojom koja omogućuje određivanje postotka živih stanica te stanica u apoptozi i nekrozi na osnovi njihovih morfoloških obilježja. Genotoksičnost je procijenjena
uporabom komet-testa u alkalnim uvjetima. Rezultati: Za Z100, najveći postotak živih stanica zabilježen je na T1 (93,7 %) nakon izravnog osvjetljavanja; slijedi osvjetljavanje preko CRP-a (92,3 %) te LDC-a (91,7 % T1, T3). Za Filtek Supreme Ultra najveći postotak živih stranica zabilježen je nakon osvjetljavanja preko CRP-a (91,2 % T2), LDC-a (90 % T1, T3) te pri izravnom osvjetljavanju (88,7 % T2). Zaključak: Za oba ispitivana materijala, zagrijavanje na T1 i T2 postupak je izbora. S obzirom na genotoksičnost, ne preporučuje se zagrijavanje na T3.
Cilj: Željelo se ispitati porast temperature u stvarnom vremenu tijekom svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozitnih materijala koji sadržavaju bioaktivno staklo 45S5 (BG) i ...usporediti ga s porastom temperature triju komercijalnih kompozitnih materijala. Materijali i metode: Pripremljeno je pet eksperimentalnih kompozitnih materijala s ukupnim težinskim udjelom punila od 70 % i težinskim udjelima BG-a između 0 i 40 %. Cilindrični uzorci promjera 6 mm i debljine 2 mm osvijetljeni su 30 sekunda polimerizacijskim uređajem Bluephase G2 (Ivoclar Vivadent) pri 1200 mW/cm2. Porast temperature tijekom svjetlosne aktivacije polimerizacije mjeren je na dnu uzoraka termočlankom T-tipa, uz brzinu prikupljanja podataka od 20 sekunda1. Kako bi se izmjerio doprinos zagrijavanja polimerizacijskog uređaja, polimerizirani uzorci ostavljeni su da se ohlade na sobnu temperaturu,
nakon čega su naknadno osvijetljeni (30 s). Statistička analiza obavljena je jednosmjernom analizom varijance (ANOVA) i Pearsonovom analizom korelacija, uz razinu značajnosti α = 0,05. Rezultati: Vrijednosti temperature izmjerene tijekom svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozita bile su između 12,2 i 14,0 °C, što se može usporediti s vrijednostima tekućega komercijalnog kompozita (12,5 °C), ali više od vrijednosti izmjerenih za nano- i mikrohibridne komercijalne kompozite (9,6 –10,3 °C). Porast temperature tijekom naknadnog osvjetljivanja bio je sličan u svim kompozitima (7,8 – 9,1 °C). Za eksperimentalne kompozite porast temperature, zbog egzotermne reakcije, iznosio je 3,1 – 5,8 °C i negativno je korelirao s težinskim udjelom BG-a (R2 = 0,94). Temperaturni porast dosegnute maksimalne vrijednosti za 6,5 do 19,8 sekunda nakon početka osvjetljivanja, a vremena pri kojima su dosegnute maksimalne vrijednosti pozitivno su korelirala s težinskim udjelom BG-a (R2 = 0,98). Zaključak: Porast temperature zbog svjetlosno aktivirane polimerizacije eksperimentalnih kompozitnih materijala može se usporediti s porastom temperature komercijalnih kompozita. Zato se količina oslobođene topline može smatrati sigurnom za zubnu pulpu.
Svrha ovoga istraživanja bila je ispitati in vitro citotoksični i genotoksični učinak šest različitih nanokompozitnih materijala, tri tekuća i tri konvencionalna kompozitna materijala na stanicama ...ljudskih limfocita. Istraživanje je provedeno na materijalima: Tetric EvoCeram, Tetric EvoFlow, Filtek Ultimate, Filtek Ultimate Flow, G-aenial i G-aenial Flo. Ispitivan je citotoksični učinak dviju masenih koncentracija (0,007 g/mL i 0,013 g/mL) svakog ispitivanog polimeriziranog i nepolimeriziranog materijala nakon 4 sata i 24 sata. Genotoksični učinak je ispitivan primjenom mikronukleus testa u istim uvjetima kao što je učinjeno u ispitivanju citotoksičnog učinka. Nepolimerizirani oblici materijala: Tetric EvoCeram, Tetric EvoFlow i Filtek Ultimate Flow u većoj masenoj koncentraciji pokazali su genotoksični učinak. Nepolimerizirani G-aenial Flo je u većoj masenoj koncentraciji izazvao apoptozu i nekrozu. U oba ispitivana razdoblja nepolimerizirani Tetric EvoFlow i nepolimerizirani Filtek Ultimate Flow su u većoj materijala nije uzrokovao citotoksični učinak osim nepolimeriziranog G-aeniala koji je izazvao apoptozu u većoj masenoj koncentraciji u oba ispitivana razdoblja. Ovo istraživanje provedeno je u in vitro uvjetima. Polimerizirani oblici konvencionalnih kompozitnih materijala nisu pokazali citotoksični i genotoksični učinak koji bi bio važan za kliničku primjenu ovih materijala, dok su nepolimerizirani oblici ukazali na citotoksični i genotoksični učinak uglavnom kao rezultat djelovanja monomera koji se nalaze u sastavu kompozitnih materijala.
Light-cured, resin-based composite materials have become the materials of choice for dental restorations, due to good mechanical properties, relatively low cost, easy application and a positive ...response to current aesthetic requirements. Polymerization shrinkage represents one of the main disadvantages of such materials. Movement and spatial arrangement of monomeric units are responsible for this volumetric change during polymerization. Volumetric changes in composite material cause polymerization stresses in the contact area between tooth and restorative material. This stress appears within the composite material and is transferred to the adhesive and tooth surface, may cause cusps movement, enamel fracture and cracked cusps, marginal discoloration, secondary caries and postoperative sensitivity. Understanding of polymerization shrinkage, local displacement/strain fields in accordance with the structural properties of composites are extremely important for proper use and further improvement of composite materials. In this dissertation, procedure development for standardized tooth cavity preparation for in vitro research purposes is presented. Basic quantities and dependencies, required for stress/strain analysis were defined. Experimental testing of composite material shrinkage was performed using three-dimensional optical strain/displacement measurements. This research included three composite materials: Tetric EvoCeram (Ivoclar Vivadent), Filtek Silorane (3M, ESPE) i Filtek Z250 (3M, ESPE). First stage of research included testing of free shrinkage behavior of composite materials in teflon molds. v During the second stage, materials were analyzed in cavities on plastic teeth without adhesive systems. Third stage was performed on extracted teeth using appropriate adhesive systems, in response to the demands of current clinical practice. The obtained experimental data were described using an appropriate analytical form, wherein the results are processed based on testing of a large number of regressive models for each of the tested composites. In addition, displacement/strain fields, due to polymerization, and functional relationships between displacement/strain values and lengths of characteristic sections are shown. Digitalization of 2D images of cross-sectional layers of the experimental models was performed for the purpose of creating a numerical tooth model. Numerical calculations using the finite element method, were performed by ABAQUS software. The analysis included loads on the opposite cavity walls, displacements, stress and strain occurring in dentin and enamel, which are caused by the displacement of opposite cavity walls. Displacement values of opposite cavity walls obtained by experimental, non-contact method were compared with numerical results in order to verify the numerical analysis.
Svetlosno polimerizujući kompozitni materijali na bazi smole su na osnovu dobrih mehaničkih osobina, realtivno niske cene, jednostavne primene, pozitivnog odgovora na aktuelne estetske zahteve, postali materijal izbora za stomatološke restauracije. Pojava polimerizacijske kontrakcije je jedan od najvažnijih nedostataka ovih materijala. Pomeranje i prostorna organizacija molekula monomera odgovorni su za promene zapremine u toku polimerizacije. Promena zapremine kompozitnog materijala usled svetlosne polimerizacije prouzrokuje stvaranje napona na spoju restauracija-zub. Takav napon nastaje u kompozitnoj masi i prenosi se na adhezivnu vezu i zubnu površinu, što često stvara oštećenje kvržica, mikroprsline u gleđi i dentinu, može da izazove pojavu marginalne diskoloracije, sekundarnog karijesa i postoperativne osetljivosti. Razumevanje polimerizacijske kontrakcije, lokalnog deformacionog polja i polja pomeranja u skladu sa strukturnim osobinama kompozita su izuzetno važni za dalje korišćenje postojećih i unapređivanje novih kompozitnih materijala. U ovoj doktorskoj disertaciji prikazan je razvoj procedura za pripremu kaviteta ponovljivih dimenzija za in vitro istraživanja. Definisane su osnovne veličine i zavisnosti od kojih se polazi pri proučavanju deformacija tela i opšte naponskog stanja materijala. Eksperimentalno istraživanje kontrakcije kompozitnih materijala realizovano je trodimenzionalnim optičkim merenjem deformacija i pomeranja. U eksperimentalnom istraživanju korišćena su tri kompozitna materijala: Tetric EvoCeram (Ivoclar Vivadent), Filtek Silorane (3M, ESPE) i Filtek Z250 (3M, ESPE). Prvi deo istraživanja obuhvatio je ispitivanje iii slobodne kontrakcije kompozitnih materijala u teflonskim kalupima. U drugom delu materijal je analiziran u kavitetima na plastičnim zubima bez upotrebe adhezivnih sistema, a u trećem delu u kavitetima na ekstrahovanim zubima uz primenu odgovarajućih adhezivnih sistema, poštujući zahteve aktuelne kliničke prakse. Dobijeni podaci eksperimentalnim putem opisani su odgovarajućim analitičkim obrascem, pri čemu je izvršena obrada rezultata na osnovu ispitivanja velikog broja regresionih modela za svaki od ispitivanih kompozita. Takođe, prikazana su dobijena polja pomeranja/deformacija kompozita usled polimerizacije i funkcionalne veze pomeranja/deformacija i dužine karakterističnih sekcija analiziranih uzoraka. U cilju izrade numeričkog proračunskog modela zuba izvršena je digitalizacija 2D slika presečenih slojeva eksperimentalnog modela. Numerički proračuni urađeni su u softverskom paketu za proračun metodom konačnih elemenata – ABAQUS, pri čemu su analizirana opterećenja na suprotnim zidovima kaviteta, pomeranja, deformacije i naponi koji se javljaju u dentinu i gleđi, a koji su posledica pomeranja naspramnih zidova kaviteta. Dobijeni rezultati pomeranja naspramnih zidova kaviteta primenom eksperimentalne, bezkontaktne metode upoređeni su sa numeričkim rezultatima na osnovu čega je izvršena verifikacija rezultata dobijenih numeričkim pristupom.
Svrha rada: Polimerizacija svjetlosno stvrdnjavajućih materijala vrlo je čest predmet istraživanja. Naime, intenzitet svjetla pada prolaskom kroz zubnu strukturu ili kompozitni materijal te tako ...utječe na fizička i mehanička svojstva završne restauracije. Svrha ovoga rada bila je odrediti dubinu stvrdnjavanja različitih kompozitnih materijala polimeriziranih izravno ili transdentalnom polimerizacijom preko diskova izrađenih od cakline odnosno cakline/dentina. Materijali i postupci: U eksperimentu je korišteno pet kompozitnih materijala – SureFil SDR, Dentsply (SDR), Filtek Supreme Plus, 3M ESPE (FSP), Aelite LS, Bisco (ALS), Filtek LS, 3M ESPE (FLS) i TPH, Dentsply (TPH). Za svaki materijal pripremljeno je 30 uzoraka debljine 2 i 4 mm. Uzorci su osvijetljeni (Elipar 2500 3M ESPE) uređajem za polimerizaciju 40 sekunda na tri različita načina: izravnom polimerizacijom ili transdentalno, preko diskova cakline debljine 1 mm te diskova cakline i dentina od 2 mm. Ukupno je za svaki uzorak učinjeno osam mjerenja Vickersove mikročvrstoće (VH) – četiri na vrhu i četiri na dnu površine
uzorka (Micromet, Buehler, 100 g/15 s). Podatci su analizirani statističkim programom ANOVA-e te Tukeyevim post-hoc testom HSD (α = .05). Rezultati: Dno uzoraka pokazalo je nižu mikročvrstoću negoli njegova površina za sve ispitivane kompozitne materijale, bez obzira na uvjete osvjetljivanja, osim za kompozit SDR u slučaju izravne polimerizacije. Transdentalna polimerizacija kroz caklinsko/dentinski sloj značajno smanjuje mikročvrstoću na dnu uzorka kod svih ispitivanih kompozitnih materijala (P < 0,05). Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da transdentalna polimerizacija kroz caklinu i dentin negativno utječe na mikročvrstoću kompozitnog materijala te kompromitira mikročvrstoću konačne kompozitne restauracije.
Piljevina se u drvoprerađivačkoj industriji često smatra otpadom. Međutim, ona se postupkom benzilacije može pretvoriti u termoplastični materijal kao proizvod dodane vrijednosti. Tako dobiveni ...materijal moguće je upotrijebiti za različite namjene za koje se obično rabe plastične mase. Toplinski postupak plastifi ciranja provodi se benzil kloridom pri različitim lužnatim uvjetima (15, 25 ili 35 %). Koncentracija lužnatih iona utječe na reakciju supstitucije. Struktura materijala značajno se mijenja. Radi otkrivanja promjene, analizirani su indeks kristaliničnosti materijala i toplinska svojstva. U infracrvenom dijelu spektra pikovi su se pojavili na 698 cm-1 i 740 cm-1, što upućuje na aromatske C-C kutne deformacije. Višestruki maksimum pojavljuje se pri 3030 cm-1, što označava benzilaciju materijala. Zbog aromatske deformacije porast pika može se primijetiti na 1596 cm-1. Benzilne skupine vezane na hidroksilne skupine tvore eterske skupine i povećavaju intenzitet pika, zbog čega se mijenja energija vodikove veze i kristaliničnost materijala se smanjuje. Taj postupak supstitucije na funkcionalnim skupinama mijenja temperaturu razgradnje modifi ciranih materijala. Smanjuje se temperatura dekompozicije na 330 i 350 °C. Termogravimetrijska analiza pokazala je da modificirani proizvodi imaju lošiju toplinsku stabilnost nego sirovina od koje su proizvedeni.
Rad razmatra preradu Antigone Dominika Smolea u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata kao izvedbeno sjećanje u kontekstu socijalističke Jugoslavije. Praksa ponovnog postavljanja Antigone u Sloveniji ...može se iščitati kao praksa metamemorijalizacije koja se opetovano vraća prošlosti, dok otvoreno procjenjuje opasnost od buđenja nepokopanih mrtvih u odnosu na opasnost od puštanja nerazriješenih sukoba iz prošlosti na miru.
PDF
