Ploče iverice teže bubrenju i povećanju dimenzija u svim smjerovima kada su izložene vodi ili vlažnom okruženju. Stupanj bubrenja ili povećanja ovisi o vrsti korištenog ljepila, njegovu udjelu te ...vremenu
izlaganja i korištenom tlaku pri vrućem prešanju. Uz povećanje dimenzija ploča iverica izloženih vodi ili visokom sadržaju vlage javlja se i bubrenje i/ili povećanje tlaka. Svrha ovog rada jest prikazati utjecaj udjela ljepila na bubrenje u debljinu i tlak bubrenja troslojnih ploča iverica vezanih urea-formaldehidnom smolom. Sadržaj UF smole u oba je sloja promijenjen; u srednjem sloju bio je 6-9 %, a u vanjskom sloju 11-13 %. Bubrenje u debljinu i tlak bubrenja određeni su testom uranjanja tijekom 24 sata. Za mjerenje tlaka bubrenja upotrijebljen je uređaj za određivanje specifične sile. Najveće promjene u bubrenju i tlaku zabilježene su pri promjeni sadržaja smole u vanjskom sloju ploča iverica. Nadalje, najveće promjene pri bubrenju i tlaku bubrenja zabilježene su tijekom prvih nekoliko sati nakon uranjanja u vodu.
Svrha: Ovim se istraživanjem željelo ocijeniti in vitro učinak primjene antioksidacijskog sredstva – 10-postotnog natrijeva askorbata na deproteinizirani dentin stijenke kaviteta kompozitnih ispuna ...te na rubno brtvljenje. Materijali i postupak: Odabrano je 30 humanih ekstrahiranih trećih kutnjaka kod kojih su na bukalnim i lingvalnim plohama bili preparirani kaviteti V. razreda. Šezdeset kaviteta nasumce je bilo podijeljeno u šest skupina po deset uzoraka. U prvoj skupini na dentin je bila 15 sekundi primijenjena samo 37-postotna fosforna kiselina (demineralizacija); u drugoj se skupini nakon demineralizacije od 60 sekundi koristio 10-postotni natrijev hipoklorit (deproteinizacija); od treće do šeste skupine, nakon demineralizacije i deproteinizacije, bilo je upotrijebljeno antioksidacijsko sredstvo – 10-postotni natrijev askorbat i to u trajanju od 15 i 30 sekundi te nakon jedne minute i deset minuta. Zatim je bio primijenjen adhezivni sustav s jetkanjem i ispiranjem (Adper Single Bond 2; 3M/ESPE), a svi su kaviteti restaurirani kompozitom (Filtek Z250; 3M/ESPE). Nakon 24-satnog pohranjivanja u destiliranoj vodi na temperaturi od 37°C, uzorci su bili podvrgnuti termocikliranju (500 ciklusa) i uronjeni 24 sata u 2-postotno metilensko modrilo. Nakon toga su prerezani bukolingvalno te se određivala rubna mikropropusnost na spoju dentina i smole. Rezultati: Statistički značajna razlika zabilježena je između druge i šeste skupine (p=0,002) te treće i šeste (p=0,007). U mikropropusnosti između deproteiniziranih i nedeproteiniziranih skupina nije pronađena statistički velika razlika (p=0,300). Ipak, usporedbom srednjih vrijednosti mikropropusnosti dobivenih u skupinama nakon što je bilo primijenjeno antioksidacijsko sredstvo, zabilježena je znatna razlika između druge skupine i ostalih skupina (p=0,018). Zaključak: Primjena 10-postotnog natrijeva askorbata nakon deproteinizacije dentinskog supstrata omogućila je bolje rubno brtvljenje ispuna V. razreda, iako se navedeno antioksidacijsko sredstvo taložilo na površini dentina.
Svrha: Namjera je bila objasniti razloge za postavljanje i zamjenu defektnih ispuna od smolnog kompozitnog materijala te identificirati odnose između postavljenih i ponovno postavljenih ispuna prema ...spolu, preparaciji, vrsti zuba i dugotrajnosti. Materijali i metode: Studijski se uzorak sastojao od 700 pacijenata – 310 muškaraca i 390 žena u dobi od 18 do 58 godina koji su zatražili zbrinjavanje zubne kazuistike u privatnoj praksi u Grčkoj. Svi su bili klinički pregledani te je nakon toga izračunat broj karijesom zahvaćenih zuba (primarni karijes) i neuspjelih ispuna za svakog ispitanika. Osim toga bio je procijenjen i odnos između postavljenih i ponovljenih kompozitnih restoracija s obzirom na sljedeće parametre: dob te vrstu preparacije i zuba. Statistička analiza obavljena je hi-kvadrat testom. Rezultati: Ukupan broj prvi put postavljenih restoracija iznosio je 904 (57,7%), a ponovljenih 380 (32,3%). Primarni karijes bio je najčešći razlog za prvo postavljanje smolnih kompozitnih ispuna (63%), a slijede diskoloracije (15%) i frakture zuba (14%). Među razlozima za ponovljeno postavljanje isticali su se sekundarni karijes (42%), diskoloracija (32%) i gubitak ispuna (20%). Prosječna trajnost ponovno postavljenih kompozitnih restoracija iznosila je oko četiri godine (42%). Zaključak: Zubni karijes, primarni i sekundarni, najvažniji je razlog za postavljanje i ponavljanje ispuna od smolnog kompozita, a na drugom je mjestu diskoloracija. Dakle, kod pacijenata s visokim rizikom, kad je riječ o razvijanju karijesa, potrebne su češće stomatološke intervencije kako bi se osigurala prevencija od nastanka novih karijesnih lezija ili recidiva.
Svrha: Ovo in vitro istraživanje provedeno je na maksilarnim pretkutnjacima kako bi se procijenili mikropropusnost i otpornost kvržica na frakturu. Materijal i metode: Uzorci su se sastojali od ...adhezivno vezanih direktnih ispuna i keramičkih inlaya (ranije pripremljenih umetaka), a ispitani su nakon umjetno simuliranog starenja s pomoću termičkog i okluzalnog cikličkog opterećenja. Za to je uporabljeno 66 tek izvađenih maksilarnih pretkutnjaka, a bilo ih je po šest u svakoj skupini. Zatim su izrađeni standardizirani MOD - kaviteti i podijeljeni u dvije glavne skupine, ovisno o smještaju gingivne stijenke i to jedan milimetar iznad (A1) ili jedan milimetar (A2) ispod cementno-caklinskog spoja (CCS-a). Nakon toga uzorci su podijeljeni u dvije podskupine: Z 250 kompozit za direktno postavljanje i IPS Empress – staklokeramički ispun zatvoren kompozitnim cementom Variolink II. Skupina intaktnih zuba te dvije skupine s prepariranim kavitetima A1 i A2 služile su kao kontrola. Restaurirani zubi uloženi su zatim u blokove od akrilatne smole i stavljeni u stroj za cikličko-termičko i mehaničko opterećenje. Mikropropusnost je procijenjena metodom ocjenjivanja prodora boje pod Zeissovim stereomikroskopom. Rezultati: Otpornost kvržica na frakturu ispitana je vertikalnim opterećenjem do pucanja. Srednje vrijednosti testa frakturnog opterećenja i mikropropusnosti analizirane su statistički. Proučavani ispuni nisu pokazali veću razliku u adaptaciji ispuna na caklinskim rubovima. Keramički ispuni bolje su brtvili te snažnije ojačali strukturu zuba nego kompozitni, posebice na necaklinskim rubovima. Priprema kaviteta dosta je oslabila strukturu. Zaključak: Ispuni su samo djelomice nadoknadili učinak slabljenja zbog njegove preparacije. Poboljšanje adhezivnih ispuna, tj. adaptacija i pojačanje strukture zuba, stalan su izazov u restaurativnoj dentalnoj medicini.
Ionizirajuće zračenje omogućuje čistu inicijaciju polimerizacija i umreživanja koja se može lako regulirati neovisno o temperaturi, no samo vrlo rijetke eksperimentalne metode omogućuju in-situ ...praćenje reakcije. Opisane su prednosti i ograničenja mjerenja električne vodljivosti kao metode praćenja reakcija na primjeru umreživanja nezasićenih poliesterskih smola. Rezultati su uspoređeni s neelektričnim metodama kao što su ekstrakcijska analiza i diferencijalna pretražna kalorimetrija (DSC). Spoznaje do kojih smo mi i drugi autori dolazili godinama o različitim aspektima umreživanja nezasićenih poliesterskih smola prikazane su i reinterpretirane prema novijim pristupima vodeći računa ne samo o utjecaju nastanka mikrogelova u različitim reakcijskim uvjetima nego i o razdvajanju faza induciranom reakcijom za koje je pokazano da je ovisno o sastavu poliestera. Pokazana je važnost određivanja dosega postradijacijskog umreživanja, koje se inače rijetko istražuje. Prikazan je ispravan pristup interpretaciji podataka o promjeni vodljivosti za vrijeme reakcije i istaknuta nužnost izbjegavanja logaritmiranja ako za to ne postoji jasna fizička osnova. Primjena metode električne vodljivosti u proučavanju umreživanja nezasićene poliesterske smole dovela je do otkrića prijelaza tekuće-tekuće, koji su detaljnije istraženi. Uz viskozimetriju i DSC, primjenom spektroskopskih metoda, osobito spektroskopijom u bliskome infracrvenom području, potvrđeno je da je strukturna osnova tih prijelaza smanjenje lokalne sređenosti kratka dosega koja se zasniva na među- i unutarmolekulnim vodikovim vezama. Izneseni su detalji o tim prijelazima, prije svega manje poznatome gornjem prijelazu tekuće-tekuće, koje bi trebalo istražiti u svim polimerima, a osobito onima s nižom temperaturom staklišta.
Ispitivanja ulja dalmatinskih sorti maslina Krvavice, Lastovke, Levantinke, Mašnjače i Oblice u ovom
radu su vršene u cilju karakterizacije istih. Cilj ovog rada je izabran iz razloga što do sada ...ulja
dalmatinskih sorti maslina nisu kompletno ispitana, a što je temelj karakterizacije. Karakterizacija je
metodološki i analitički provedena na način da se utvrdi utjecaj sorte na pripadajuća ulja. Za potrebe
karakterizacije dokazivan i određivan je kompletan kemijsko – fizikalni sastav i senzorska svojstva
ovih ulja, te su se dobivene vrijednosti statistički obradile mjerama centralne tendencije i mjerama
varijabiliteta, a prosječne vrijednosti dobivenih rezultata su uspoređene pomocu Tukeyevog testa
signifikantne razlike. Radi objektivizacije analitičkih određivanja masnih kiselina, fenola, sterola,
hlapljivih sastojaka, tokoferola, pigmenata, peroksidnog broja i senzorskih svojstava, sva ispitivanja
su vršena paralelno s uljem introducirane talijanske sorte Leccino. Ulje sorte Leccino u ovom radu
je izabrano kao test objektivizacije, jer je ulje ove sorte na tržištu do sada najviše ispitano, a ista je
kod nas najzastupljenija introducirana sorta. Sva predviđena ispitivanja su se pokazala potpuno
opravdana budući su potvrdila očekivanja da su ova ulja po mnogim parametrima kvalitete i
biološke vrijednosti specifična tj. imaju vlastiti karakter. Također, ovim radom je u potpunosti
postignut očekivani znanstveni doprinos jer se ova ulja preko znanstveno utvrđene karakterizacije
po prvi puta mogu pozicionirati na tržištu potpuno zaštićena od bilo kakvih krivotvorina.
Investigation of oils obtained from Dalmatian varieties of olives Krvavica, Lastovka, Levantinka, Mašnjača and Oblica in this thesis were carried out for the purpose of their characterization. The aim of this study was chosen because Dalmatian varieties of olive oils have not been fully tested so
far, which is the basis of the characterization.The characterization was conducted in such a methodological and analytical manner to determine the effect of genotype on the corresponding oil.
The complete chemical-physical composition and sensory properties of the oil varieties were detected and determined for the purpose of characterization, and the values obtained were processed by statistical measures of central tendency and measures of variability, and then the
average values of the results obtained were compared using the Tukey’s test of significant differences. Due to objectification of analytical determination of fatty acids, phenols, sterols, volatiles, tocopherols, pigments, peroxide value and sensory properties, all tests were carried out in comparison with the oil of the introduced Italian variety Leccino. Leccino variety oil was chosen in this thesis as a test of objectification, because this oil has been the most examined oil in the market so far, and the same is the most common introduced olive variety in Croatia. All the planned tests
have proved to be fully justified since they have confirmed our expectations that these oil varieties will be specific considering quality parameters and biological value , i.e. they have their own specific features. Also, this thesis has fully achieved the expected scientific contribution because these oils,
which are now scientifically determined through characterization, may be put on the market as totally protected from any forger.
Svrha rada: Svjetlosni polimerizacijski uređaj osnovni je dio svake ordinacije dentalne medicine. Tijekom godina njihov intenzitet svjetlosti postupno opada i to može rezultirati nedostatnom ...polimerizacijom materijala, što se klinički ne može detektirati odmah nakon osvjetljavanja. Svrha ovog istraživanja bila je ispitati zadovoljava li intenzitet svjetlosti polimerizacijskih uređaja u zagrebačkim ordinacijama dentalne medicine minimalne operativne uvjete. Materijali i postupci: Intenzitet svjetlosti 111 ispitanih polimerizacijskih uređaja bio je izmjeren radiometrom (Bluephase ® meter, Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein). Za svaki je obavljeno šest mjerenja – tri na početku osvjetljavanja i tri od 35 do 40 sekundi nakon početka iluminacije. Također su zabilježeni podaci o vrsti uređaja, starosti, učestalosti korištenja i ima li ugrađen radiometar. Rezultati: Intenzitet svjetlosti niži od 300 mW/cm2 imalo je 34 posto polimerizacijskih uređaja, a njih 44 posto niži od 400 mW/cm2. Prosječna jakost svjetlosti preostalih uređaja bila je 675,3 mW/cm2. Polimerizacijski uređaji u Zagrebu koji su bili uključeni u ovo istraživanje bili su u prosjeku korišteni pet godina. Zaključak: Iako prosječan intenzitet svjetlosti polimerizacijskih uređaja u Zagrebu ispunjava opće zahtjeve za učinkovitu polimerizaciju kompozitnih smolastih materijala, činjenica da je jakost više od trećine uređaja nedovoljna treba upozoriti stomatologe da moraju redovito kontrolirati uređaje.
Kompozitni dentalni materijali nakon svoje primjene dolaze u izravan dodir s oralnim tkivima. Zbog ovog bliskog i dugotrajnog kontakta, kompozitne materijale bi trebao karakterizirati visok stupanj ...biokompatibilnosti. Svrha ovog doktorskog rada bila je utvrditi koliko su kompoziti biokompatibilni i sigurni za kliničko korištenje kroz procjenu njihovog citotoksičnog i/ili genotoksičnog djelovanja. Citotoksično i genotoksično djelovanje istraživalo se na stanicama humane kulture gingive i pulpe, ex vivo, ovisno o koncentraciji korištenog materijala primjenom diferencijalnog bojanja akridin-narančastom bojom i etidijevim bromidom te primjenom komet testa. Isti materijali ispitivani su i u in vivo uvjetima. Pacijentima su izrađene kompozitne restauracije klase V te se pratio genotoksični učinak materijala na epitelnim stanicama gingive uz rub postavljenog ispuna. Uzorci stanica za ispitivanje uzimani su 0, 7, 30 i 180 dana nakon postavljanja restauracije. Oštećenje DNK analizirano je dvjema metodama, mikronukleus i komet testom. Kompozitni materijali u testiranim koncentracijama pokazali su genotoksični učinak u uvjetima ex vivo za oba ispitivana parametra komet testa, dužina i intenzitet repa. Kompozitni materijal Kalore pokazao je veću genotoksičnost u odnosu na Vertise flow. Rezultati in vivo dijela istraživanja pokazali su značajno više parametre komet testa unutar razdoblja od 30 i 180 dana. Mikronukleus test za isto vrijeme ekspozicije pokazao je znatno veći broj stanica s mikronukleusom, kariolizom i nuklearnim pupovima. Među testiranim materijalima nije uočena razlika u djelovanju. Na temelju rezultata, možemo zaključiti da upotreba kompozita uzrokuje DNK oštećenje u stanicama pulpe i gingive, međutim uzimajući u obzir visoku učinkovitost mehanizama popravka DNK, rezultate ne bi trebalo smatrati apsolutnim pokazateljima genotoksičnosti.
Objectives: The most important requirement for the materials to be used in medical applications is its biocompatibility. Dental composite materials come into close contact with oral tissues, especially with gingival cells. Due to this close and long-term contact, the materials should exhibit a high degree of biocompatibility. The aim of this doctoral thesis was to certify that the modern composite materials are biocompatible and safe for clinical use and also, was to evaluate their cytotoxic and/or genotoxic effect on human fibroblasts ex vivo and gingival cells in vivo.
Materials and Methods: Ex vivo cytotoxicity and genotoxicity of two contemporary commercial composite materials (Kalore, Vertise flow) on human gingival and pulpal fibroblasts depending on the concentration of the used material (20 mg/ml, 40 mg/ml), were tested using the ethidium bromide/acridin orange viability staining and an alkaline single-cell gel electrophoresis technique (comet assay). Genotoxicity was also assessed in gingival epithelial cells in vivo. Class V composite restorations were placed in 30 adult patients using two different composite resins. Cell samples were collected by gentle brushing gingival area along the composite restoration prior to, 7 days, 30 days, and 180 days following the restoration of the tooth. DNA damage was analysed for each cell sample by comet and micronucleus assay.
Results: Ex vivo tested dental composites revealed statistically significant increase in the tail length and tail intensity in treated human gingival and pulpal fibroblasts, independent of the applied concentration. Cultures treated with nano-hybrid composite material Kalore (20 mg/ml) have been showed more genotoxic than those treated with self-adhesive flowable composite Vertise flow. In vivo results showed significantly higher comet assay parameters (tail length and % DNA in the tail) within 30, and 180 days of treatment. While the micronucleus tests for the same exposure time showed a higher number of cells with micronuclei, karyolysis and nuclearbuds. Results did not reveal the difference between the two composite materials for the same exposure time.
Conclusion: We can conclude based on the results that the use of composite resins causes cellular damage. However, taking into consideration the high efficiency of DNA repair mechanisms, the results should not be considered as an absolute indicator of genotoxicity potential. As dental composite resins remain in close contact with oral tissue over a long period of time, further research on their possible genotoxicity are desirable.
Svrha: U ovom radu željeli smo ispitati postoji li razlika između eksperimentalnih (nosača krunica) i kontrolnih (homolognih) zuba u skupini pacijenata s metal–akrilatnim krunicama i onoj s ...metal–keramičkima, te ima li razlika između tih dviju vrsta krunica kad je riječ o indeksu plaka, gingivalnom i retencijskom indeksu, CPITN-u, retrakciji marginalne gingive i resorpciji kosti. Željeli smo doznati i utječe li duljina nošenja metal–akrilatnih i metal–keramičkih krunica na navedene indekse. Ispitanici i postupci: U istraživanje je bilo uključeno 80 pacijenata obaju spolova u dobi od 20 do 65 godina s fiksnim protetskim radovima (solo krunicama). Svi potrebni parametri dobiveni su kliničkim pregledom i analizom retroalveolarnih snimki. Rezultati: Dokazana je statistički znatna razlika između eksperimentalnih i kontrolnih zuba u skupini pacijenata s metal-akrilatnim krunicama za gingivalni indeks, CPITN, retencijski indeks i retrakciju marginalne gingive, a za ostale praćene indekse nije pronađena. Osim toga rezultati su pokazali da je statistički velika razlika i između eksperimentalnih te kontrolnih zuba u skupini pacijenata s metal-keramičkim krunicama za indeks plaka, gingivalni i retencijki indeks, CPITN i retrakciju marginalne gingive, a nema razlike kod resorpcije kosti. Ustanovljeno je da između metal-akrilatnih i metal-keramičkih krunica postoji statistički znatna razlika samo kao je riječ o indeksu plaka. Zaključak: Duljina nošenja fiksnoga protetskog rada (do pet godina) u skupini pacijenata s metal-akrilatnim krunicama utječe na indeks plaka, dubinu periodontalnog sulkusa i retrakciju marginalne gingive, a kod onih s metal-keramičkim krunicama ne djeluje na praćene indekse.
PDF
