Pod biologizmom se ovdje podrazumijeva primjena striktno biologijskih znanstvenih kriterija i pojmova na područja koja nisu obilježena (ili nisu primarno obilježena) dominacijom biologijskih ...relacija. Prihvaćanje biologističkog determinizma (primjerice u sociobiologijskoj varijanti) nužno bi rezultiralo razumijevanjem kulture kao determinirane zakonomjernostima biologije. Kao antiteza tom redukcionizmu ispostavlja se kulturalizam, tj. naglašavanje primata kulturnih determinanti oblikovanja kulturnih tvorbi i ljudskog svijeta u cjelini. U radu se dokazuje kako takav kulturalizam predstavlja lažnu alternativu biologizmu te se ljudski svijet primjereno može pojmiti samo ako se na adekvatan način uzmu u obzir sve relevantne dimenzije koje ga oblikuju, što pretpostavlja oslobađanje od svih iskušenja redukcionizma.
Unter dem Begriff Biologismus verstehen wir die Anwendung strikter wissenschaftlicher biologischer Maßstäbe und Begriffe auf die Gebiete, die nicht (oder nicht primär) durch die Dominanz biologischer Verhältnisse bezeichnet werden. Die Annahme des biologistischen Determinismus (etwa in der soziobiologischen Variante) resultiert notwendigerweise mit der Auffassung, dass die Kultur durch die biologischen Gesetze determiniert wird. Als Antithese zu einem solchen Reduktionismus stellt sich der Kulturalismus heraus, d. h. die Betonung des Vorrangs kultureller Determinanten im Prozess der Bildung der Kultur und der menschlichen Welt überhaupt. In diesem Beitrag wird bewiesen, dass ein solcher Kulturalismus nur die falsche Alternative zum Biologismus ist. Die menschliche Welt kann auf angemessene Weise nur dann begriffen werden, wenn alle relevanten Dimensionen ihrer Gestaltung in Betracht gezogen werden. Die Voraussetzung dafür ist die Befreiung von allen reduktionistischen Versuchungen.
U radu autor objašnjava osnovne epistemološke pretpostavke primjene adaptacionističkoga istraživačkog programa u biologiji i u društvenim znanostima. Adaptacionistički istraživački program u ...društvene znanosti prenesen je kroz nekoliko ključnih radova iz perspektive evolucije ponašanja te ih autor navodi i pojašnjava. Ti su radovi imali za posljedicu usvajanje teorija u društvenim znanostima i nastanak triju glavnih teorijskih pristupa, koji se ukratko opisuju, uz naglašavanje njihovih razlika.
The article discusses the role performed by evolutionary ethics in the specification of causes of the emergence of present-day ecology problem and in the determination of methodological foundations ...for relevant solutions. The formulation of such particular goal was prompted by the universally inadequate human responses to the unfavourable ecological condition on the planet indicating the obvious underdevelopment of moral abilities compared to the development of technological changes. The article seeks to treat this problem from the point if view of evolutionary ethics focusing on the circumstances and the character of the formation of cognitive and moral qualities in a human determined, possibly, not only by the characteristics of his historical and cultural development. Drawing on the history of philosophy (D. Hume, A. Smith, H. Spencer, P. Kropotkin) and research findings (Ch. Darwin, E.O. Wilson), the sources, the development, and the current contents of evolutionary ethics is revealed (H. Mohr). Having started from the premise that ethics must have emerged from social instincts inherent in human nature, the evolutionary ethics has reached the point of a sociobiological project seeking to base the objective quality of ethical value of human behaviour on the genetic arguments. Criticising the extremely challenging ideas, the present article gives a positive evaluation to the attempts to explain the development of moral abilities demonstrated by Homo sapiens sapiens by biological or culturally-interacting factor models. This particular methodological approach, as is indicated by the findings of Roman Club members, enables a more profound and clear understanding of the causes of current ecological crisis, and to give a more precise definition and prognosis of the ways and tempo of its fighting.
U radu autor objašnjava osnovne epistemološke pretpostavke primjene adaptacionističkoga istraživačkog programa u biologiji i u društvenim znanostima. Adaptacionistički istraživački program u ...društvene znanosti prenesen je kroz nekoliko ključnih radova iz perspektive evolucije ponašanja te ih autor navodi i pojašnjava. Ti su radovi imali za posljedicu usvajanje teorija u društvenim znanostima i nastanak triju glavnih teorijskih pristupa, koji se ukratko opisuju, uz naglašavanje njihovih razlika.
Među suvremenim filozofima znanosti i biologije, rasprave o odnosu teorije evolucije i klasične etike postale su vrlo sofisticirane s jasno obilježenim istraživačkim područjima. No među filozofima i ...etičarima čiji primarni interes nije evolucijska teorija česta je tendencija da se naziv 'evolucijska etika' koristi u jednom smislu koji je preširok i nedovoljno određen. Međutim, povijesni razvoj evolucijske etike treba podijeliti na barem dvije zasebne etape: na prvu etapu koja, grubo rečeno, obuhvaća razdoblje od pojave Darvinove teorije do sredine 20. stoljeća, te na drugu etapu koja obuhvaća razdoblje od pojave sociobiologije sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas. U članku se prikazuje znanstvene i filozofske specifičnosti ovih dviju etapa evolucijske etike, ističe se činjenicu da evolucijska etika nije jedan jedinstveni projekt, te se upozorava da tu činjenicu ne smijemo izgubiti iz vida ako želimo da naše ocjene evolucijske etike (bile one pozitivne ili negativne) budu shvaćene ozbiljno.
Članak se bavi pojmovnim i znanstveno-teoretskim pojašnjenjem darvinizma. U drugom i trećem poglavlju predstavit će se Darwinova postignuća i naznačiti razlike spram današnje, takozvane „sintetičke“ ...teorije evolucije. U četvrtom poglavlju bit će govora o spornim varijantama sintetičke teorije evolucije, a koje su važne upravo u aktualnoj raspravi između religije i znanosti. U petom poglavlju kratko ćemo se pozabaviti znanstveno-teoretskim pitanjem o statusu evolucijske biologije. U šestom poglavlju raspravlja se o popularno-darvinističkim sloganima koje poglavito susrećemo u medijalnim prikazima. Sedmo poglavlje promišlja sociobiologiju, posebno granično područje biologije, koje je naročito prijemljivo za ideologije. A jednoznačan primjer ideologije su socijalni darvinizmi, koje se opisuje u obliku primjera u osmom poglavlju. Na koncu, deveto poglavlje sažet će dosadašnja promišljanja u teze. Temeljna će misao promišljanja biti da je evolucijska biologija Darwinova obilježja u znanstveno-teoretskom pogledu posve respektabilan pothvat, iako i ona – kao i svaka napeta znanost – krije u sebi mnoge pukotine i nesigurnosti.
Rad nastoji ponuditi argumente za integraciju dvaju naoko udaljenih i sukobljenih područja – evolucijske psihologije i feminizma. U prvome dijelu bavi se predstavljanjem osnovnih ideja i polazišta ...evolucijske psihologije, dok u drugome dijelu daje široki pregled feminističkih teorija i problema s kojima se feminizam kao teorija i praksa susreće, kako u komunikaciji s drugim teorijama, znanostima i disciplinama, tako i unutar vlastitih razjedinjenih pozicija. U trećem dijelu preispituju se argumenti, modeli i motivacija za pokušaj uspješne integracije.
Sociobiologija je od samih svojih početaka bila metom ideolo-
ških i metodoloških prigovora. Nakon uvodnoga razmatranja i
odbacivanja kritika o navodno ideološkim i političkim porocima
...sociobiologije, izdvajaju se tri standardna metodološka prigovora
(antropomorfizam, genetski determinizam i adaptacionizam) te
se pokazuje da oni ne ugrožavaju znanstveni status sociobiologije.
Prigovor antropomorfizma propada zbog inzistiranja na
neostvarivom i kontraproduktivnom jezičnom purizmu u znanosti;
prigovor genetskoga determinizma propada jer ne uviđa da
plauzibilnost sociobioloških objašnjenja ne ovisi o ideji stroge
genetske determiniranosti ponašanja, dok prigovor adaptacionizma
propada zato što je adaptacionističko razmišljanje neizostavno
heurističko sredstvo svih evolucijski orijentiranih istraživanja.
Zaključno se tvrdi da sociobiologija nije nova znanstvena
paradigma, nego logično proširenje izvornoga darvinističkog
istraživačkog programa, i da je kao takvu smijemo shvatiti ozbiljno,
upravo kao i bilo koji drugi ogranak evolucijske biologije.
U članku se argumentira da se suvremena evolucijska etika, u mjeri u kojoj preuzima sociobiološke strategije naturaliziranja ljudskog morala, suočava s nekim ozbiljnim konceptualnim i eksplanatornim ...poteškoćama. Konceptualna se poteškoća sastoji u uvidu da “moral” nije isto što i “altruizam”, već obuhvaća više specifičnih elemenata uslijed kojih ga se smatra upravo moralom, a ne evolucijskim ili psihološkim altruizmom. Eksplanatorna se poteškoća sastoji u uvidu da korektno konceptualizirani fenomen morala nije moguće uklopiti u standardna sociobiološka objašnjenja bez ugrožavanja nekih osnovnih pretpostavki tih objašnjenja, prije svega pretpostavke
“genskog selekcionizma” i pretpostavke “evolucijski stabilnih strategija” (ESS). Osnovni argument glasi da ne možemo zadržati i korektan pojam (opis) ljudskog morala i ključne pretpostavke sociobioloških objašnjenja.
PDF
