Religijski pokreti predmet su analize u Mardešićevim djelima Religija u industrijskom društvu, Povratak svetoga, Budućnost religije, Lice i maske svetoga i Rascjep u svetome. U navedenim djelima ...religijski pokreti određuju se sociološki kao sekte u industrijskom društvu, kao oblik buđenja pučke pobožnosti u punoj sekularizaciji društva, kao nove sekte, odnosno novi religijski pokret koji su nositelji svetoga u moderni te kao nove religije i religioznost u postmoderni. Fenomenologijski pak religijski pokreti su društveni izričaj čovjekova religioznog iskustva svetoga koje se temelji na njegovoj iskonskoj čežnji, želji, žeđi za svetim. Na temelju kronološke i deskriptivne analize Mardešićevih djela u prvom dijelu predstavlja se njegovo razumijevanje religijskih pokreta, a u drugom pak dijelu riječ je o njegovom bitnom fenomenologijskom pristupu religijskim pokretima. U ovom tekstu termin „religijski pokreti” koristi se u smislu svakog društvenog izričaja religioznog iskustva koje se temelji na trajnoj čovjekovoj čežnji za svetim imajući u vidu Mardešićev navedeni opus.
Djelo Ž. Mardešića do sada je izdašno istraživano pod vidom njegova doprinosa društvenim, povijesnim i fenomenološkim znanostima o religiji. Pritom je njegova osobna teološka sinteza kršćanstva koja ...je više ili manje izričito utkana u njegove društveno-religijske analize i promišljanja ostala u velikoj mjeri po strani. Čak se među tumačima njegove misli može naići na izričitu nesklonost traganju za njegovim teološkim profilom. Mi međutim držimo da Mardešić ima jednu prepoznatljivu teološku viziju stvarnosti koja prati i prožima njegove socioreligijske i religiološke analize. To je dohvatljivo između ostalog i u njegovim teološkim vrednovanjima fenomena religijskog, svjetonazorskog i političkog pluralizma. Stoga se u ovom članku nastoji uočiti i ukratko predočiti neke od nosivih kategorija Mardešićeve teološke sinteze koju on primjenjuje kod vrednovanja fenomena religijskog i političkog pluralizma suvremenih društava. U uvodnom dijelu se načelno govori o mjestu i ulozi teološkog promišljanja religijskog pluralizma kao i o načinu prisutnosti Mardešićeve teološke sinteze unutar njegove religiologije. U prvom poglavlju skiciraju se temeljne odlike moderniteta i postmoderniteta kako ih vidi ovaj autor, a koje promiču pluralizaciju dosadašnjih pretežito kršćanskih društava. Ukazuje se potom na neke od neprimjerenih reakcija kršćana katolika na rastuću pluralizaciju društva. Uočavanju najvažnijih elemenata Mardešićeve teološke sinteze i njihova primjena na teološko vrednovanje pluralizma posvećen je središnji dio članka. U zaključnom dijelu se na temelju iznesenog i protumačenog ukazuje na utemeljenost naslovne teze o postojanju Mardešićeve teološke sinteze koja je iznjedrila elemente njegove teologije pluralizma. Sve to govori u prilog Mardešićevoj interdisciplinarnoj metodologiji kao i njegovu nezanemarivu doprinosu recepciji saborskih gledanja na rastuću svjetonazorsku pluralnost društva.
Pristupajući pučkoj religiji sjedinjavajući i izjednačavajući subjekt i objekt pučke religije, autor pokazuje kako Željko Mardešić nastoji obuhvatiti personalni svijet životnog iskustva aktera pučke ...religije, i to iz njihove perspektive, što ne može učiniti u potpunosti i neposredno. Autor prema Mardešiću zato unutar sociologije fenomenološke orijentacije pronalazi neizbježni hermeneutički krug kao postupak u shvaćanju koji pokazuje unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih teorija o religiji. Hermeneutički krug dakle kao poglaviti cilj postavlja verifikaciju valjanosti sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće, a to ima zacijelo stanovito značenje kako u smislu njihove eksplanatorne snage, tako i u smislu mogućnosti njihove uspješne primjene na sociologiju religije. Analiza ukazuje kako značenje hermeneutičkog kruga Mardešić pronalazi u granicama shvaćanja pučke religije i religioznosti kao povratka svetog, ma kakav on bio i ma kako se on društveno ozbiljavao.
Scientific verification of secularization in this paper is taken as a general research framework investigating socio-cultural changes relevant in religiology, especially its consequences for ...Christianity and also within Christianity itself. The way secularization is here considered seems to be adequate for taking into account the polyvalency and complexity of some processes of secularization concerning its hermeneutical validity in due to further analyses and explanations of state and role Christianity and religions take in contemporary societies and in nowadays world. At the same time there is also endeavour to actualize some relevant Željko Mardešić’s researches, concerning both the phenomenon of secularization and some of comparable contemporary socio-cultural processes.
Znanstvena ovjera sekularizacije u ovome članku je okvirno područje istraživanja religiologijski relevantnih društveno-kulturalnih promjena, s posebnim naglaskom na značenju tih promjena za kršćanstvo i u samome kršćanstvu. Način na koji se promišlja o sekularizaciji pretpostavlja se kao prikladan za uvažavanje višeznačja i složenosti sekularizacijskih procesa u pogledu aktualizacije njihove hermeneutičke valjanosti za novije analize i tumačenja položaja i uloge kršćanstva i religije u suvremenom društvu i svijetu današnjice. Istodobno se nastoji oko aktualizacije relevantnih istraživanja Željka Mardešića, kako u pogledu samoga fenomena sekularizacije, tako i s obzirom na novije usporedive društveno-kulturalne procese u sadašnjosti.
This book ('Good Muslims, Modern Citizens: Hui Islamic Revival in Northwest China') explores the hegemonic models of modernity and their alternatives in contemporary China through an anthropological ...investigation of Islamic revival among Hui, a Chinese-speaking ethnoreligious minority. Examining a variety of formal and informal, religious and semi-religious education activities aimed at children and youth in the poor areas of Northwest China, where Hui communities are most numerous, it traces the impact of nation-building and state modernization policies as well as the intensification of religious and economic contacts with Muslim majority countries on the (self)perceptions of Hui as an inalienable part of the Chinese nation on the one hand and members of the global ummah on the other. The detailed ethnographic study of religious life on a university campus reveals how young Hui negotiate their desires and forge their identities as simultaneously modern, educated Chinese citizens and pious Muslims. With its intimate portrayal of how global transformations are expressed and experienced in the everyday life of people on the margins of China and Muslim world, this book contributes to the growing literature on contemporary Chinese and Muslim religiosities.
Istraživanje društvenih pokreta i sociologija religije imaju sličnosti zbog kojih mogu biti od uzajamne koristi. U oba područja primjenjuju se slični teorijski pristupi. Ovaj je članak pokušaj da se ...ukratko izlože teorija ponude i teorija mobilizacije resursa u sociologiji religije te literatura o društvenim pokretima. On je svojevrsna poredbena analiza sociologije religije i literature o društvenim pokretima. U članku se daje kraći pregled literature o teoriji ponude te neki primjeri studija koje su taj model primijenile, kratak prikaz teorije mobilizacije te naposljetku ocjena taktike regrutiranja i razine posvećenosti u tim dvama područjima sociologije
U radu je prikazan časopis Religija i tolerancija u svom desetogodišnjem izlaženju. U razdoblju od prvog pojavljivanja 2002. godine do kraja 2012. zanimanje je za religiju značajno poraslo i broj ...onih koji su istraživali i pisali o religiji, te se time i obujam časopisa iz godine u godinu povećavao. Sociologija religije postala je prepoznatljiva znanstvena disciplina koju prate i oni koji se religijom uopće ne bave jednako kao i stručnjaci koji je istražuju, ali i oni koji su samo religiozni. Stoga je, unatoč poteškoćama u financiranju znanstvenih časopisa, i ministarstava koja svake godine postavljaju sve teže uvjete za dobivanje sredstava, časopis Religija i tolerancija opstao punih deset godina. Ukupan broj stranica u ovom desetogodišnjem izlaženju je 3.580, a broj autora veći od 200. Broj objavljenih znanstvenih radova po jednom broju u prosjeku je deset, što znači da je godišnje objavljivano 20 znanstvenih radova i 4 prikaza knjiga. Od ostalih rubrika u časopisu se pojavljuju intervjui, prijevodi, predavanja i pisma čitatelja. U tekstu su prikazani najcitiraniji radovi prema SCI indeksu i tekstovi čiji su naslovi najviše privukli pažnju studenata; istraživanje je provedeno 2012. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Sociologija religije predstavljena u časopisu formirala je svoj znanstveni identitet koji nosi predznak tolerancije. U metodološkom smislu moglo bi se reći da je na pozicijama »metodološkog agnosticizma«. Naime, ako je sociologija religije u odnosu prema religiji »ni za ni protiv, već o njoj samoj«, onda je i časopis Religija i tolerancija pravo mjesto za objektivan govor o religiji.
Djelo Ž. Mardešića do sada je izdašno istraživano pod vidom njegova doprinosa društvenim, povijesnim i fenomenološkim znanostima o religiji. Pritom je njegova osobna teološka sinteza kršćanstva koja ...je više ili manje izričito utkana u njegove društveno-religijske analize i promišljanja ostala u velikoj mjeri po strani. Čak se među tumačima njegove misli može naići na izričitu nesklonost traganju za njegovim teološkim profilom. Mi međutim držimo da Mardešić ima jednu prepoznatljivu teološku viziju stvarnosti koja prati i prožima njegove socioreligijske i religiološke analize. To je dohvatljivo između ostalog i u njegovim teološkim vrednovanjima fenomena religijskog, svjetonazorskog i političkog pluralizma. Stoga se u ovom članku nastoji uočiti i ukratko predočiti neke od nosivih kategorija Mardešićeve teološke sinteze koju on primjenjuje kod vrednovanja fenomena religijskog i političkog pluralizma suvremenih društava. U uvodnom dijelu se načelno govori o mjestu i ulozi teološkog promišljanja religijskog pluralizma kao i o načinu prisutnosti Mardešićeve teološke sinteze unutar njegove religiologije. U prvom poglavlju skiciraju se temeljne odlike moderniteta i postmoderniteta kako ih vidi ovaj autor, a koje promiču pluralizaciju dosadašnjih pretežito kršćanskih društava. Ukazuje se potom na neke od neprimjerenih reakcija kršćana katolika na rastuću pluralizaciju društva. Uočavanju najvažnijih elemenata Mardešićeve teološke sinteze i njihova primjena na teološko vrednovanje pluralizma posvećen je središnji dio članka. U zaključnom dijelu se na temelju iznesenog i protumačenog ukazuje na utemeljenost naslovne teze o postojanju Mardešićeve teološke sinteze koja je iznjedrila elemente njegove teologije pluralizma. Sve to govori u prilog Mardešićevoj interdisciplinarnoj metodologiji kao i njegovu nezanemarivu doprinosu recepciji saborskih gledanja na rastuću svjetonazorsku pluralnost društva.
Pristupajući pučkoj religiji sjedinjavajući i izjednačavajući subjekt i objekt pučke religije, autor pokazuje kako Željko Mardešić nastoji obuhvatiti personalni svijet životnog iskustva aktera pučke ...religije, i to iz njihove perspektive, što ne može učiniti u potpunosti i neposredno. Autor prema Mardešiću zato unutar sociologije fenomenološke orijentacije pronalazi neizbježni hermeneutički krug kao postupak u shvaćanju koji pokazuje unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih teorija o religiji. Hermeneutički krug dakle kao poglaviti cilj postavlja verifikaciju valjanosti sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće, a to ima zacijelo stanovito značenje kako u smislu njihove eksplanatorne snage, tako i u smislu mogućnosti njihove uspješne primjene na sociologiju religije. Analiza ukazuje kako značenje hermeneutičkog kruga Mardešić pronalazi u granicama shvaćanja pučke religije i religioznosti kao povratka svetog, ma kakav on bio i ma kako se on društveno ozbiljavao.
U ovom se radu želi ukazati na prednosti koje metodologija utemeljene teorije ima u odnosu na dosadašnja kvantitativna socioreligijska istraživanja fenomena religije i religioznosti. Naime, nakon ...provođenja kvalitativno-kvantitativnog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata (2010. – 2014.) te analize socioreligijske literature nastale u Hrvatskoj u posljednjim dvama desetljećima, utvrđeno je kako je uobičajeno primjenjivan teorijsko-metodološki okvir nedostatan za istraživanja fenomena religije i religioznosti koja se provode u određenom specifičnom kontekstu (krizna ratna situacija) i/ili nad specifičnom populacijom (civili, branitelji, zatočenici). Takav teorijsko-metodološki okvir, u kojem se primjenjuju teorija sekularizacije, petodimenzionalni model te kvantitativne istraživačke metode, najčešće je nedostatan za cjelovito istraživanje izvanobredne osobne religioznosti te suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje. Stoga je cilj ovoga rada ukazati na potencijal metodologije utemeljene teorije u okviru kvalitativnih socioreligijskih istraživanja pomoću kojih je moguće sveobuhvatnije istražiti fenomen religije i religioznosti u uvjetima u kojima nije moguće, ili je teško, primijeniti postojeće teorijske okvire i kvantitativne istraživačke metode. Zaključci do kojih se došlo na temelju samostalno provedenog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata pokazuju kako metodologija utemeljene teorije, uz primjenu kvalitativnih metoda istraživanja, nudi mogućnost za cjelovitije istraživanje izvanobredne osobne religioznosti. Prije svega nudi veću mogućnost razumijevanja dimenzije osobnoga religioznog iskustva i dimenzije religijske prakse na individualnoj, izvanobrednoj razini, ali i bolju istraženost suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje.
PDF
