U tekstu je fokus na specifičnoj arhivskoj građi prve psihijatrijske institucije, Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne Stenjevec u Zagrebu, današnje Klinike za psihijatriju Vrapče, iz njezina ...prvoga razdoblja od otvaranja 1879. do 1900. godine, točnije na naracijama pacijenata u kojima se pojavljuju fantastična bića, odnosno koji se u pripovijedanju o vlastitu životu oslanjaju na žanr predaje. Na temelju te građe, koju autorica prepoznaje kao važan, iako netipičan folkloristički korpus, analizira se i interpretira status i funkcije žanra predaja, to jest memorata, u pripovijedanjima o svakodnevnome životu, osobnim pripovijestima te kodiranju afekata, ponajprije straha, ne samo u usmenoj tradiciji i književnosti nego i u njihovoj društvenoj te psihološkoj dimenziji, ali i u psihijatrijskome diskursu koji takve naracije prepoznaje tek kao simptome ludila, odnosno prevodi ih i kodira kao jezik nenormalnosti i psihopatologije.
Iako je rad zamišljen kao teorijski prilog razumijevanju različitih praksi šutnje koje su povezane s poviješću konflikta i nasilja, on se temelji na istraživanju koje je provedeno u Lici, hrvatskoj ...regiji koju autorica prepoznaje kao lokalitet koji je rezervoar strahova, anksioznosti, trauma i njima pripadajućih šutnji s dugom povijesti. Osim što šutnja ima različite funkcije i učinke, ona ima i vrlo raznoliku trajnost (može se mjeriti sekundama, ali i desetljećima), može biti i često jest popunjena drugim potencijalno komunikabilnim neverbalnim aspektima (emocijama i afektima, gestama, zvukovima i sl.) te može biti više ili manje ovisna o mišljenjima, iskustvima i stavovima drugih pojedinaca i zajednica te upravljana njima. Ukratko, u tekstu se šutnje zabilježene tijekom istraživanja promatraju u okviru brojnih tipologija šutnje te se pomnije razmatraju kontekstualno ovisni i ambivalentni učinci šutnje, njezine “praznine”, trajanje i njezini akteri (pojedinci i zajednice). U tekstu se raspravlja o šutnjama i utišavanjima na makrorazini te njihovim afektivnim i društvenim funkcijama kao i o njihovim učincima na mikrorazini u interpersonalnim interakcijama i svakodnevnom životu, etnografskim susretima. Raspravlja se i o reperkusijama mreže šutnji na javnu prezentaciju rezultata istraživanja šutnje.
Uvod: U Bosni i Hercegovini (BiH), uz stalno stanovništvo, živi i određen broj raseljenih osoba. Najviše ih je na području Tuzlanskog kantona. Oni se ubrajaju u rizičnu skupinu kad je riječ o ...bolestima općenito, pa i o orofacijalnima. Dentalni strah i anksioznost (DSA) pojavljuje se nužno i kod raseljenih osoba i velik je u odnosu na opću populaciju. Na osnovi navedenoga željeli smo evaluirati prisutnost DSA-e i čimbenika za njezin nastanak kod raseljenog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Ispitanici i metode: U studiji je sudjelovalo 310 osoba u dobi od 35 do 44 godine, a bile su podijeljene u ispitivanu skupinu raseljenih osoba (n = 153) i kontrolnu skupinu domicilnog stanovništva (n = 157) iz gradova Tuzlanskog kantona. Kod ispitanika se procjenjivala prisutnost DSA-e s pomoću prilagođene Korahove ljestvice dentalne anksioznosti te prisutnost čimbenika za njezin nastanak. Rezultati: U uzorku je ustanovljena općenito visoka prevalencija DSA-e (38,71 %), a posebno u skupini raseljenih osoba (57,52 %). Pritom raseljeni u uzorku rjeđe posjećuju stomatologa, uglavnom samo kada je to potrebno (najčešće zbog odontalgije) i snažnije reagiraju na stresore koji mogu uzrokovati DSA-e. Zaključak: Raseljene osobe ubrajaju se u rizičnu skupinu s visokom prevalencijom DSA-e. To je mogući razlog da ova populacijska skupina ima prosječno lošije parametre oralnoga zdravlja te lošije uzorke ponašanja sa stajališta učestalosti posjeta i razloga za posjete stomatologu. Sve to pojačava začarani krug u kojemu loše oralno zdravlje pospješuje pojavu DSA-e i obrnuto.
Posebno vprašanje v Lukrecijevi poeziji predstavlja njegov odnos do smrti. Občutje strahu, ki ga vzbuja misel na smrt, občutje njene skrivnostne, vztrajne navzočnosti v srcu življenja je v njegovi ...veliki pesnitvi izraženo tako sugestivno, da je težko dvomiti o njegovi pristnosti. Lukrecij se kot epikurejec proti temu strahu seveda bori z vso močjo razuma, še več: izvor tega strahu neločljivo povezuje s strahom pred bogovi in njihovim zemeljskim, zlasti pa pozemeljskim kaznovanjem človeka in to celo napravi za osnovno temo svoje pesniške izpovedi in filozofije. A neka zagonetna senca noče in noče izginiti in zdi se, kakor da iz ozadja še vedno tiho, a razločno odmeva misel: Media vita in morte sumus.
Istraživanje utjecaja stupnja urbanizacije na strah od kriminala i koheziju zajednice važno je,
ali do sada nedovoljno istraženo područje u svijetu pa tako i u Republici Hrvatskoj. Ovaj rad
donosi ...jedinstvenu analizu straha od kriminala i kohezije zajednice na temelju razlika u stupnju
urbanizacije, odnosno broju stanovnika i indeksu razvijenosti sedam naselja Slavonije i Baranje
(Slavonski Kobaš, Garčin, Kutjevo, Pakrac, Virovitica, Slavonski Brod i Osijek). Istraživanje je
temeljeno na dvije nulte hipoteze koje negiraju postojanje razlika između sedam promatranih
naselja u strahu od kriminala te u koheziji zajednice, a provedeno je na uzorku od 695 ispitanika,
stanovnika sedam navedenih naselja. Rezultati ukazuju na to da postoji statistički značajna
razlika u strahu od kriminala između Kutjeva i Slavonskog Kobaša te Kutjeva i Garčina. Također
korištenjem ANOVA-e i post hoc Dunnett’s T3 testa, rezultati pokazuju da postoji statistički
značajna razlika u koheziji zajednice između Slavonskog Kobaša i Osijeka, Garčina i Kutjeva,
Kutjeva i Osijeka, Pakraca i Osijeka te Osijeka i Slavonskog Broda. Promatrajući slučaj Osijeka
možemo zaključiti kako stupanj urbanizacije (veći broj stanovnika i veći indeks razvijenosti)
značajno utječe na smanjenje razine kohezije zajednice. Rezultati za Kutjevo ne potvrđuju ovakvo
pravilo, čime ostaje otvoreno pitanje: Što se događa u Kutjevu da se stanovnici toga naselja
osjećaju sigurnije i da imaju više povjerenja u ljude s kojima dijele susjedstvo, odnosno da imaju
čvrstu koheziju u zajednici? Odgovor je moguće pronaći u kvaliteti implementacije modela policije
u zajednici, no to zahtijeva buduće iscrpnije istraživanje. Istraživanje ovakvoga tipa ima
značajne praktične implikacije za kreatore javnih politika u naseljima, jer ukazuje na potrebu
većeg fokusa na koheziju zajednice kako bi se smanjio strah od kriminala te kako bi većom urbanizacijom
kohezija zajednice u većim naseljima bila približno jednaka onoj u manjim naseljima.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri disposzicijski optimizam i pesimizam pridonose objašnjenju školskoga uspjeha, ciljnih
orijentacija u učenju, straha od ispitivanja i životnoga ...zadovoljstva učenika sedmoga i osmoga razreda osnovne škole. U istraživanju je sudjelovalo 213 učenika u dobi od 12 do 14 godina, od toga 94 djevojčice i 119 dječaka. Primijenjeni su Upitnik optimizma za mlade (The Youth Life Orientation Test, Ey i sur., 2005.), Upitnik ciljnih orijentacija u učenju (Niemivirta, 1998.; Rijavec i Brdar, 2002.),
Upitnik dječjeg straha od škole – ispitivanja (Arambašić i Krizmanić, 1986.) i Skala zadovoljstva životom za djecu (Huebner, 1991.).
Optimizam se pokazao značajnim pozitivnim prediktorom ciljnih orijentacija na učenje i izvedbu i životnoga zadovoljstva, kao što se i očekivalo ali i, neočekivano, pozitivnim prediktorom straha od ispitivanja. S druge strane, pesimizam je bio negativno povezan sa sva tri indikatora školskoga uspjeha, a pozitivno s ciljnom orijentacijom na izbjegavanje truda i strahom od ispitivanja. Mlađi učenici bili su optimističniji i skloniji orijentaciji na učenje, dok su dječaci bili skloniji orijentaciji na izbjegavanje truda više nego djevojčice. Iako se radi o korelacijskom nacrtu istraživanja, dobiveni rezultati ukazuju na važnost dispozicijskoga optimizma i pesimizma u obrazovnom kontekstu, ali i životnom zadovoljstvu učenika viših razreda osnovne škole.
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učinak kreativne drame na strah od pisanja budućih nastavnika. U istraživanju je sudjelovao 21 ispitanik, a koristila se ,,mješovita“, ...kvantitativno-kvalitativna metoda. Budući su nastavnici sudjelovali u aktivnostima pisanja uz primjenu metode kreativne drame u trajanju od 12 tjedana. Na početku i na kraju provedbe istraživanja upotrijebljen je Test straha od pisanja kako bi se odredio strah od pisanja budućih nastavnika. Koristili su se također dnevnici i intervjui da bi se utvrdilo što ispitanici misle o provedenom postupku. Dobiveni su rezultati pokazali da metoda kreativne drame smanjuje strah od pisanja budućih nastavnika, a podati proizašli iz dnevnika i intervjua taj su zaključak potvrdili.
Ovaj rad razmatra slučaj dobrovoljne povratne migracije u postkonfliktno društvo, kao što je to Bosna i Hercegovina (BiH), kada se povratnik, iako ima pravnu, ekonomsku i društvenu mogućnost da ...ostane živjeti i raditi u inozemstvu, svojevoljno odluči vratiti. Početna je tvrdnja rada da je osnovna motivacija za ovakvu vrstu migracije emotivne prirode i da, iako duboko istražena emocija »patriotske ljubavi« (Brown, 2014) čini značajan dio povratničke emotivne strukture, i druge emocije igraju jednaku, a u nekim slučajevima i važniju ulogu. Autoričin je argument da je strah jedna od ključnih emocija koje konstituiraju povratničko svakodnevno iskustvo državljanstva te navodi tri dimenzije straha: etnička diskriminacija, ekonomska neizvjesnost i zloupotreba političke moći. Činjenica da povratnici nastavljaju živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini čin je njihove velike hrabrosti, a uspjeh njihova povratka nije uvjetovan državnom strukturom predviđenom Daytonskim mirovnim sporazumom, koji uključuje i sadašnji ustav BiH, nego se događa usprkos svim preprekama koje ovakva državna struktura podrazumijeva. Autorica svoje zaključke temelji na tematskoj kvalitativnoj analizi podataka iz 35 dubinskih intervjua s pripadnicima bosanskohercegovačkog iseljeništva koji su se dobrovoljno odlučili vratiti i ponovo nastaniti u BiH.
Uz pomoć pojmova afektivne zajednice (Ahmed 2015; Hutchison 2016) i afektivnog upravljanja baštinom rata (Logan i Reeves 2009; Gegner i Ziino 2012; Lončar 2014; Stublić 2019), rad propituje kako se ...na prostoru zapadne Slavonije – mikrolokaciji s mnoštvom mjesta sjećanja i gustom sedimentacijom povijesnih trauma u njima – oblikuju društveni subjekti u otporu i/ili suglasju s dominantom hegemonijskom politikom pamćenja Domovinskog rata kao “okosnicom svakog prosuđivanja” (Blanuša 2017) vrednota u hrvatskom društvu. Analizirani primjeri uključuju aktivnosti lokalnog kreatora kulturnog sjećanja (engl. memory agent) i utemeljitelja digitalnog arhiva lokalne povijesti te recepciju knjige svjedočenja i dokumentarni film o humanosti pakračkih medicinara u ratu (Pouke o čovječnosti, 2017 i 2019). Uz pomoć ovih primjera ukazala sam na različite strategije kulturalne, pedagoške i ideološke re-prezentacije te re-animacije lokalne baštine rata u socijalnom i digitalnom okružju kao različite odgovore na bojazan da slabi osjećaj društvene povezanosti s ratnim događajima i braniteljima kao simbolima nacionalnog jedinstva i ponosa. Međutim, pokazalo se da je i na hrvatskoj (polu)periferiji zamjetan pomak od ceremonijalne komemorativne kulture prema digitalnoj kulturi sjećanja na rat koju njeguju afektivne zajednice koje nadilaze lokalne, etničke i generacijske granice. Drugi pomak je semantički – težnja da se viktimološke i trijumfalističke ratne naracije zamijene onima o “humanitarnom herojstvu” i pozitivnim ratnim pričama o čovječnosti, o pomaganju i spašavanju pripadnika “neprijateljske strane”. Zaključak analize glasi da premda hrvatski “društveni okvir pamćenja” (Halbwachs 2013) nudi različite modele za preradu straha, boli, nasilja i traume rata u “kulturnu baštinu”, samo se pojedinci sjećaju i osjećaju, a vrlo mali broj njih postaju kreatori kulturnog sjećanja i subjekti “mnemoničkog otpora” (Molden 2016) sa značajnijom ulogom u borbama oko značenja prošlosti.
Temelj međuljudskih odnosa je komunikacija koja je u današnjem svijetu neizbježna. Svladavanje komunikacijskih vještina predstavlja temelj uspješnog komuniciranja, odnosno primateljevu sposobnost ...razumijevanja poruke onako kako ju je pošiljatelj zamislio. Studenti se tijekom svog obrazovanja susreću s usmenim prezentacijama tijekom kojih se često pojavljuje i strah od javnog nastupa.
U radu se istražuju čimbenici koji karakteriziraju strah od javnog nastupa te njihovu povezanost s komunikacijskim vještinama. Istraživanje je provedeno na uzorku od 75 ispitanika, studenata preddiplomskih i diplomskih studija Sveučilišta u Zadru, a realizirano je anonimnim anketom koja je postavljena na društvenoj mreži Facebook u privatnoj grupi „Sveučilište u Zadru“. Rezultati istraživanja pokazali su da ispitanici tijekom usmenih prezentacija imaju strah od javnog nastupa u najvećoj mjeri zbog loše pripremljenosti i nepoznavanja komunikacijskih vještina.
PDF
