U ovom radu pokušat ćemo prikazati moć priče u funkciji jezične pismenosti. Izgradit ćemo naš argument iz općih premisa kulturalnoga psihologa Jeromea Brunera zastupljenim u mnogim njegovim knjigama ...koje pretpostavljaju da je naše iskustvo o nama samima i svijetu strukturirano u narativni oblik – kao priča. Smatramo da je najbolji način za stjecanje jezične pismenosti početi od priče, a zatim prijeći na jezik. Slušanje priča (koje je učitelj ispričao ili pročitao) razvija kod učenika vještine i stavove koji će im kasnije omogućiti lakše stjecanje predčitalačkih i čitalačkih vještina. Takve predčitalačke vještine čine razliku između pisanoga i govornoga jezika, prepoznavanja artikulacije, intonacije i dikcije u jeziku te spoznaje da je značenje bit jezika (da nešto znači). Istraživanja su pokazala da je pristup maštovitim i pravilno strukturiranim pričama koje su primjerene razvojnoj razini učenika vrlo važan i koristan za razumijevanje funkcioniranja jezika. Jezik i priče u svojoj su biti isprepleteni i ne mogu postojati jedno bez drugoga i zato struktura narativa otkriva strukturu jezika.
PDF