Aktualan trenutak u svijetu međunarodnog oporezivanja obilježava svojevrsna inventura ustaljenih pravila i praksi, koju valja razmatrati u kontekstu posljednje globalne ekonomske krize. Oštrica ...kritike usmjerena je prema multinacionalnim kompanijama (MNK) i bogatim pojedincima, čije porezno opterećenje, u očima javnosti, nije usklađeno s “pravednim udjelom” u financiranju javnih usluga. Ovakvim i sličnim argumentima, koji sve više dobivaju i političku potporu, nedostaje teorijska snaga, što je u najvećem dijelu vezano za sadržajnu neodređenost načela (porezne) pravednosti. Cilj je ovog rada istražiti sadržaj načela porezne pravednosti u kontekstu međunarodnog poreznog prava. Ovo je načelo jedan od normativnih ideala nacionalnih poreznih sustava te nepobitno mora imati vrijednost i u međunarodnom okruženju. Početna je hipoteza rada da supstancu načela pravednosti u međunarodnom okruženju valja odrediti s obzirom na dimenziju raspodjele ukupne svjetske porezne osnovice između država (tzv. međudržavna pravednost), a ne s obzirom na raspodjelu ukupnog poreznog opterećenja između poreznih obveznika, kao u isključivo domaćem okruženju. To nužno slijedi iz prihvaćanja paradigme državne suverenosti u poreznim stvarima, u skladu s kojom je oblikovan postojeći sustav međunarodnog poreznog prava.
Sustav regulacije poslovnih banaka određen je ciljevima i ulogom monetarne i kreditne politike u gospodarstvu te razinom suverenosti monetarnih institucija. Kako bi problemi u bankarskom sustavu ...predstavljali najmanje moguće opterećenje za državni proračun, u smislu troškova sanacije banaka, bankarski je sektor već desetljećima podvrgnut strogoj pravnoj i ekonomskoj regulaciji što doprinosi učinkovitosti bankarskog sustava, podržavajući interese vlasnika kapitala i društva u cjelini. U Republici Hrvatskoj, kao i u drugim državama, razvoj monetarnog sustava izravno je vezan uz razvoj poduzetničkih sloboda, novih financijskih usluga i oblika te razvoj nebankarskih financijskih posrednika. Razvoj donosi i rizike, njihove implikacije na gospodarstvo. Načela, metode i postupci regulacije, nadzora i kontrole banaka, svrhom i učinkovitošću okrenuti su ujedno nacionalnim potrebama i zahtjevima koje pred Republiku Hrvatsku postavlja status države kandidata za prijam u Europsku uniju.
Smisao i svrha ovoga rada jest prikazati postojeći sustav nadzora i kontrole poslovnih banaka od strane središnje monetarne vlasti u Republici Hrvatskoj, okvirno razložiti sustav nadzora unutar Europske monetarne unije, uz institucionalni prikaz funkcija i nadležnosti Europske središnje banke u tom sustavu te kritički analizirati prikladnost i učinkovitost postojećeg hrvatskog sustava u slučaju odricanja od monetarne suverenosti Republike Hrvatske, priključenja jedinstvenom valutnom području i Europskoj monetarnoj uniji
U ovom radu se problematiziraju dominantna shvaćanja moralnih prava na teritorij, te se odbacuje tvrdnja da se legitimnost nezavisnosti jugoslavenskih republika može temeljiti na pravu njihovih ...naroda na samoodređenje, bilo u etničkim bilo u tada postojećim, administrativnim granicama. Umjesto toga najviše obećavajuće moralno-teorijsko opravdanje tadašnje odluke da se jugoslavenske republike priznaju kao nezavisne države slijedi iz određenog shvaćanja načela “svih pogođenih” u demokratskoj teoriji, koje dovodi do radikalno drukčijeg shvaćanja naroda, “njegovog” teritorija i legitimne uloge međunarodne zajednice.
Dr¾avna suverenost, percipirana kao najvi¹a vlast unutar neke dr¾ave, zasigurno vi¹e nije podesan okvir za odvijanje meðunarodnih odnosa u 21st. Dr¾avna suverenost na udaru
je sa svih strana, ...spomenimo samo neke meðunarodne ekonomske institucije poput MMF-a koje svojim djelovanjem u velikoj mjeri umanjuju ekonomsku suverenost dr¾ava. Gotovo na
svakom podruèju nekada¹nje dr¾avne Òdomaine reserveÓ, njezine kompetencije ugro¾avaju razni eksterni faktori. Mo¾da jedan od najva¾nijih, a zasigurno najbolniji, udar na dr¾avnu suverenost dolazi od strane meðunarodnih pravosudnih institucija, posebice kaznenih sudova.
Poèev¹i od Nrnberga, preko ICTY-a, hibridnih tribunala i naposlijetku ICC-a, evolucija meðunarodnih kaznenih sudova a posebice njihov utjecaj na dr¾avnu suverenost zahtijeva
na¹u pozornost i promi¹ljanje.
Ovaj rad u svom prvom dijelu obraðuje koncept suverenosti, kako njezin tradicionalni aspekt, tako i promjene nastale uslijed globalizacije. U drugom dijelu daje se kratki pregled evolucije meðunarodnih kaznenih sudova, uz promi¹ljanje o sveprisutnoj globalizaciji pravde.
Zavr¹ni, a i najva¾niji, dio bavi se utjecajem pojedinih meðunarodnih kaznenih sudova na dr¾avnu suverenost.
Rousseauovo djelo objedinjuje nakana da pruži dijagnozu i terapiju modernoga doba, koja obuhvaća tri emancipacijska projekta: pedagoški, politički i naturalistički. Autor razmatra Rousseauov ...središnji, politički emancipacijski projekt i analizira njegov naročiti društveni ugovor s aspekta: 1. metodičkih pretpostavki; 2. zadaća, uvjeta i načina izvedbe; 3. transformativnih učinaka i proširenja identiteta osobe. Rousseau opravdava politički autoritet na trostruki način, što daje razloge da se njegov politički projekt slobode nazove liberalnim, moralnim i participacijskim republikanizmom. Radikalnost Rousseauove kritike, na barem sedam načina, raskriva bit našeg suvremenog doba.
Suverenost je fenomen, bitno, srodan fenomenu države: stoga suvremena politička teorija koja sustavno problematizira modernu državu, problematizira i pojam suverenosti. Suverenost je - prema A. ...Passerin d' Entrēvesu - temeljna značajka države, odnosno pojam, koji označuje transepohalni projekt preobrazbe moći u vlast posredstvom prava, podvrgavajući je zakonima. Usporedno s koncepcijom monarhijske, formulira se i koncepcija narodne suverenosti. Krajem 17. i tijekom 18. stoljeća, javlja se i ideja o „svemoći“ (suverenosti) parlamenta. Jean Jacques Rousseau u djelu Društveni ugovor (1762), podastire „pravu i neospornu“ koncepciju narodne (pučke) suverenosti. Andrē Esmein (1848-1913) i Raymond Carrē de Malberg podastiru koncepciju nacionalne suverenosti. Georg Jellinek (1851-1911) formulira tzv. klasičnu teoriju državnog suvereniteta. Koncepciju suverenosti prava zastupaju i Hans Krabbe i Hans Kelsen. Georges Burdeau varira u 20.stoljeću „političku dimenziju“ fenomena suverenosti, podastirući, tako, novu potku njegova propitivanja. Ideja suvereniteta je, tijekom vremena, dobila i svoje protivnike. Najznačajniji, među njima, bili su Lēon Duguit (1859-1928) i Harold Laski (1893-1950).
Ostavljajući po strani Hobbesove ideološke preferencije u sukobu oko ustrojstva
engleskog političkog tijela u 17. stoljeću, u tekstu se problematizira način
na koji je demokracija vrednovana u ...njegovim ključnim teorijskopolitičkim
djelima. Autor to čini na dvije razine. Prvo se ispituje status demokracije u
okviru Hobbesova nauka o državnim oblicima. Unatoč nekim njezinim nedostacima
Hobbes u sve tri varijante svoje znanosti o politici ne smatra kako postoji
racionalno opravdanje za odbacivanje demokracije kao jednoga od triju
ravnopravnih oblika države. Zatim se ispituje općenitija teza o demokratskom
karakteru Hobbesova shvaćanja države, neovisno o njezinu obliku. Pritom se
u obzir uzimaju različiti elementi Hobbesove znanosti o politici: pravna jednakost
stranaka društvenog sporazuma, njihov status autora suverene vlasti,
njihova sloboda kao podanika i dužnosti suverena. Njihova analiza ukazuje na
nužnost diferenciranog odgovora na pitanje o demokratskom karakteru Hobbesove
teorije države.
Autor određuje hrvatskog mislioca Jurja Križanića filozofom politike, odnosno
modernim političkim teoretičarom koji, s jedne strane, svoje postulate temelji
na tradicionalnoj teološkoj misli, a, s ...druge, u obzir uzima postulate
moderne političke teorije. Kao teolog, Križanić svoju koncepciju povijesti i
teologije temelji na providencijalizmu Sv. Aurelija Augustina, a svoju političku
teoriju na prihvaćanju dijela suvremene mu misli Thomasa Hobbesa.
Teorijska pozicija – politička teologija, svrstava ga upravo između političko-
-teoloških postulata Augustina i političko-teorijskih postavki Hobbesa. S Augustinom,
Križanić zaključuje da politička zajednica (država) ima utemeljenje
u Bogu i vrijednostima koje su u njemu sadržane, što se osobito manifestira u
Providnosti i kraljevskome bogoštovlju kao temelju unutarnje strukture države.
S Hobbesom pak, Križanić shvaća da poslanje države određeno Providnošću
djeluje unutar zemaljske države i svjetovnih političkih okvira te da kralj
određen Božjom voljom ima, s druge strane, utemeljenje i u političkom tijelu
(narodu), čime se svrstava u moderne političke teoretičare.
Autor istražuje problem suverenosti nacionalne države u eri globalizacije. Države su izgubile mnoga svoja svojstva i nisu više posebno uspješne. Iako su države još primarni akteri u međunarodnim ...odnosima, one trpe i gubitke u suverenosti, funkcijama i ovlastima. Međunarodne institucije sada polažu pravo na to da prosuđuju i ograničavaju ono što države čine na vlastitom teritoriju. Unatoč tome, u doglednoj će budućnosti država ostati dominantna politička forma u međunarodnim odnosima. Ona i dalje održava vojsku, vodi diplomaciju, pregovara o sporazumima, vodi ratove, nadzire međunarodne organizacije i utječe na proizvodnju i trgovinu. Autor naglašava da su države sposobne da se prilagode imperativima međunarodne političke ekonomije. Tvrdi da će država u dvadeset i prvom stoljeću vjerojatno obavljati bitne političke društveno-ekonomske funkcije, jer se nijedna druga organizacija ne pokazuje kao njen mogući konkurent.
U zadnja dva desetljeća glavnu opasnost po međunarodni mir i sigurnost predstavljaju tzv. „asimetrične“ prijetnje kao što su globalni terorizam i organizirani kriminal, proliferacija oružja za ...masovno uništenje, nekontrolirane migracije i nestabilnosti koje pretežito izazivaju „neuspjele“ i „odmetnute“ države. Ti tipovi prijetnji generirali su novu paradigmu sigurnosti unutar koje se velika važnost pridaje humanitarnim, socijalnim, ekonomskim i ekološkim dimenzijama sigurnosti, s naglaskom na potrebu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda. Ideja ljudske sigurnosti smjestila je pojedinca, a ne državu, u središte sigurnosne politike, što je rezultiralo značajnim obratom u razmišljanju o odnosu između suverenosti države i ljudskih prava. Značenje državne suverenosti je promijenjeno i više se ne promatra samo sa stanovišta prava države već i njezinih dužnosti, kako prema međunarodnoj zajednici tako i prema njezinim građanima. Poštivanje suverenosti države danas sve više ovisi o njezinoj spremnosti da poštuje temeljna prava i slobode svojih građana. Ove promjene u značenju suverenosti odvijale su se paralelno s promjenama u politici i institucionalnom kontekstu humanitarnog intervencionizma, što se očitovalo i u sve većoj spremnosti međunarodne zajednice da poduzme sve potrebne radnje, uključujući i primjenu sile, protiv država koje generiraju nasilje, izazivaju humanitarne krize i ugrožavaju regionalnu i globalnu sigurnost.
Krajem 20. stoljeća, kombinacija humanitarnih i strateških imperativa vodila je razvijanju integriranog pristupa operacijama izgradnje i očuvanja mira i povezivanju instrumenata sigurnosnih, humanitarnih i razvojnih politika unutar modela „humanitarnih vojnih intervencija“. Nakon analize ciljeva, zadaća i prakse humanitarnih intervencija, autori zaključuju da, unatoč brojnim opravdanim prigovorima, humanitarne intervencije predstavljaju trenutno najbolje sredstvo zaustavljanja sukoba i okončanja zločina nad civilima koje stoji na raspolaganju međunarodnoj zajednici. Imperativ zaštite ljudskih prava opravdava upotrebu sile i kršenje načela državne suverenosti, iako samo pod jasno definiranim uvjetima i u situacijama gdje se odvijaju zločini koji krše temeljne principe čovječnosti i zajedničke moralnosti.
