Rad se bavi decizionističkim pravcem u izučavanju organizacije i cilj mu je prikazati teoriju američkog nobelovca Herberta Simona kao njezinoga glavnog predstavnika. U radu se analiziraju neposredno ...Simonovi tekstovi, radovi drugih autora, njegovih bliskih suradnika, ali i kritičara, te domaća literatura koja se bavi odlučivanjem u organizaciji i problemom odlučivanja općenito. Iako je prepoznat njegov izvanredni doprinos disciplini, u domaćoj literaturi iz područja teorije organizacije nedostaje sustavan pregled Simonova rada. Cilj je ovog rada popuniti tu prazninu. U radu se najprije analiziraju temeljni koncepti Simonove teorije odlučivanja: racionalnost odlučivanja i, posebno, ograničenja racionalnosti, potraga za zadovoljavajućim rješenjem, heuristika, razlikovanje između programiranih i neprogramiranih odluka. Zatim se iznosi Simonovo razumijevanje organizacija argumentirajući kako ono počiva na razlikovanju između dvije vrste odluka: odluke o pristupanju u članstvo i drugih odluka koje se donose unutar organizacije. Konačno, zadnji dio rada bavi se kritikom Simonove teorije odlučivanja i teorije organizacije.
The paper deals with the decisionist approach to organization theory and presents the work of American Nobel laureate Herbert Simon as its chief representative. Information is collected from the work written by Simon himself, from books and papers authored by other people, most notably his close associates and critics, as well as Croatian literature dealing with decision-making in organizations and decision-making in general. Although his extraordinary contribution to several disciplines is recognized in the domestic literature, there is no systematic overview of Simon’s work. This paper aims to fill this void. First part of the paper tackles the basic concepts of Simon’s decisionmaking theory: rationality of decision-making and, in particular, bounded rationality, search for a satisfying solution (satisficing), heuristics, and differentiation between programmed and non-programmed decisions. The paper proceeds by presenting Simon’s understanding of decision-making within the organizational setting. It is argued that Simon’s understanding of organizations is anchored in the differentiation between two types of decisions: decision to participate and decision to produce (intraorganizational decisions). Finally, the last part of the paper explores criticism of Simon’s work.
U ovom se radu prikazuje teorija Mary Parker Follett, inovativne autorice s početka 20. stoljeća, te se analizira njezin doprinos teoriji organizacije i menadžmenta. Njezina izvorna djela najprije se ...prikazuju kroz pregled ključnih tema o kojima je pisala, a potom se njezina teorija analizira
s različitih aspekata. Istražuje se odnos teorije M. P. Follett prema drugim teorijama organizacije, počevši s klasičnom teorijom organizacije kojoj kronološki pripada, a nastavlja se usporedbom sa školom ljudskih odnosa i teorijom sustava, koje su joj sadržajno mnogo bliže. Zatim se razmatraju mogući razlozi neprihvaćenosti njezine teorije tijekom 20. stoljeća i sporadičnog interesa koji je za nju postojao. Usto,
razmatraju se kritike upućene njezinoj teoriji, kao i njezini nedostaci. Na kraju, istražuje se širina utjecaja teorije M. P. Follett na modernu teoriju organizacije i menadžmenta i ocjenjuje se njezina relevantnost za organizacije danas.
The theory of Mary Parker Follett, an innovative author of the early 20th century, is outlined and her contribution to organisation and management theory is analysed. Her original works are first presented as an overview of the key themes she addressed, which reflect her creative views on managing differences and conflict among people in organisations, as well as her progressive approach to leadership, power, and control. Her theory is then analysed from different aspects. The relation of her theory to other organisation theories is explored, starting with classical organisation theory, of which she is only chronologically part, and moving on to the human relations school and systems theory, as these represent theories that are much more compatible with her works. It is argued that Follett’s view of the complexity of human interactions surpasses that of the human relations school, and her organic approach to control and coordination is identified as being in line with the contemporary theory of complex, adaptive systems. Possible explanations why her theory was not accepted throughout the
20th century are considered along with a sporadic interest in her ideas. The explanations include the difficulty of applying her theory in periods of centralisation, possible gender discrimination, and the lack of technical methods based on empirical research, while the most probable being the idealism that permeates her thought. Criticism aimed at her theory is also assessed, as well as its potential shortcomings. The scope of her influence on the development of modern organisation and management theory is explored, especially in the fields of conflict management, leadership, organisational ethics, human resource management, quality management, and participation. Finally, her relevance to modern organisations is evaluated.
U radu se razmatra kako se u okviru
teorije organizacije konceptualiziraju pojmovi javnog i privatnog. Cilj je rada
pokazati kako se s upravnim razvojem mijenjaju i pristupi razlikovanju javnih i
...privatnih organizacija. Uprava se razvija u smjeru sve većeg približavanja
javnog i privatnog sektora. Taj je razvoj uvjetovao i redefiniranje pojmova
javne i privatne organizacije. Tradicionalno javne organizacije bile su definirane kao javne, a privatne kao privatne, prema
formalnom, pravnom kriteriju vlasništva: organizacije u vlasništvu države
smatrane su javnima, organizacije u vlasništvu privatnog aktera, privatnima.
Suvremeni razvoj uprave doveo je u pitanje ovu formulu, stoga se danas mogu
identificirati četiri pristupa u definiranju „javnosti“ organizacije:
najstariji formalni, zatim dimenzionalni, normativni i integrativni.
This paper is concerned with the issue of public – private divide within the theory of organization. The main argument is that with administrative development and change, the definition of public, as opposed to private organization, also changes. Current state of public administration is characterized by the blurring of boundaries between public and private sectors. Due to such development the approach to public – private distinction had change. Traditionally, public organizations were identified as public on the basis of formal, legal criteria of ownership: organizations in the property of the state were considered public, and those in the private ownership, private. Modern public administration challenges this formula. Thus, it is possible to
distinguish four approaches in the conceptualization of publicness of an organization: the oldest, formal approach, dimensional, normative and integrative approach.
Analiziraju se suvremeni koncepti javne uprave i predlaže novi model promišljanja prilagodbe javnih službi promjenjivom društvenom kontekstu. Kritiziraju se tendencije reduciranja upravne akcije na ...menadžerske prakse koje nagrizaju klasičnu birokraciju s rizicima ukidanja autonomije uprave kao dijela političkog sustava. Noviji prijedlozi za reformu javne uprave poznati pod egidom neoweberijanske države (Bouckaert i Pollitt) dobra su alternativa menadžerskom pristupu. S osloncem na rad Niklasa Luhmanna, pred laže se novi način gledanja na javnu upravu koja može sačuvati
svoju autonomiju i ponovo osnažiti svoju sposobnost efi kas nijeg, otvorenog i demokratičnog funkcioniranja. To može pomoći da se javni sektor adekvatno nosi s okolnostima temeljem stalne razmjene s okolinom sustava. Korisni koncepti teorije sustava su primjerice komunikacija, diferencijacija sustava, promatranje i razmišljanje. Novi se način konceptualiziranja javne uprave testira na primjerima
okolišnih problema i energetskih ušteda.
Transformacija našeg društveno-ekonomskog sistema u sferi ekonomskog i poslovnog odlučivanja nezaobilazno, ukoliko ima pretenzija kvalitetnih promjena sistema i poslovanja u privrednim subjektima ...mora obuhvatiti i reformu kadrovske djelatnosti. U koncipiranju i ostvarivanju strategije ukupnog razvoja privrede veliki značaj ima upravo kadrovska djelatnost, koja preuzima ulogu vođenja treće znanstveno tehnološke revolucije. Tu svoju suvremenu ulogu kadrovska djelatnost može ostvarit ako se uspješno organizira i stručno ekipira, odnosno ako osmišljeno upravlja, rukovodi i operacionalizira sve kadrovske procese. U ovome radu iznjeti su razni aspekti operacionalizacije kadrovskih procesa s naglaskom na zadatke vezane za upravljanje i rukovođenje u području kadrovske djelatnosti.
Transformacija našeg društveno-ekonomskog sistema u sferi ekonomskog i poslovnog odlučivanja nezaobilazno, ukoliko ima pretenzija kvalitetnih promjena sistema i poslovanja u privrednim subjektima ...mora obuhvatiti i reformu kadrovske djelatnosti.
U koncipiranju i ostvarivanju strategije ukupnog razvoja privrede veliki značaj ima upravo kadrovska djelatnost, koja preuzima ulogu vođenja treće znanstveno tehnološke revolucije. Tu svoju suvremenu ulogu kadrovska djelatnost može ostvarit ako se uspješno organizira i stručno ekipira, odnosno ako osmišljeno upravlja, rukovodi i operacionalizira
sve kadrovske procese. U ovome radu iznjeti su razni aspekti operacionalizacije kadrovskih procesa s naglaskom na zadatke vezane za upravljanje i rukovođenje u području kadrovske djelatnosti.
PDF
