Laseri u liječenju mliječnih zuba Bašić, Rebecca; Budak, Lea; Megovetić-Vranić, Dubravka
Paediatria Croatica,
12/2021, Letnik:
65, Številka:
4
Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Smatra se da je korištenje lasera u terapiji novorođenčadi i male djece, uključujući i pacijente s posebnim potrebama, učinkovito prilikom restaurativnih zahvata i terapije mekih tkiva. Uporaba ...različitih vrsta lasera prilikom terapije pojedinih tkiva ovisi o načinu interakcije tkiva s laserskom svjetlošću i željenom učinku u svrhu liječenja. Terapija laserom ima pozitivan antimikrobni učinak i po- voljno utječe na mineralizaciju cakline. Nd:YAG laser povećava otpornost cakline na demineralizaciju što ga čini vrijednom terapij- skom mogućnosti u kombinaciji s fluoridacijom zuba. Laseri se mogu koristiti u širem spektru vitalnih i avitalnih preparacija pulpe mliječnih zuba uključujući prekrivanje pulpe, pulpotomiju i pulpektomiju. Upotreba lasera u dentalnoj medicini ima posebnu važ- nost u radu s djecom. Svojom preciznošću i selektivnošću laseri omogućuju minimalno invazivnu preparaciju tvrdih zubnih tkiva. Također, predstavljaju manju opasnost za termičke ozljede tkiva prilikom preparacije u usporedbi s klasičnim tehnikama preparacije. Zbog manjeg kontakta terapijskog pomagala i tkiva smanjena je bol i vibracije prilikom preparacije. Time se postiže bolja suradlji- vost pacijenata zbog smanjene dentalne anksioznosti i fobije u djece. Veća ugoda pacijenta je postignuta i analgetičkim učinkom erbijevog lasera, zbog nepostojanja potrebe za uporabom lokalnih anestetika prilikom zahvata. U ovom radu predstavljeno je pro- vedeno kliničko istraživanje na 120 pacijenata u dobi 5 – 8 godina. Sudionici ispitivanja bili su podjeljeni u dvije skupine na kojima su se proveli postupci tradicionalne pulpotomije i pulpotomije diodnim laserom. Rezultati istraživanja potvrdili su kliničku vrijednost primjene diodnih lasera u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini.
Klinički sindrom hiperadrenokorticizma u pasa (HAC) je jedna od najčešćih endokrinopatija u veterinarskoj medicini. Kliničke manifestacije i laboratorijski nalazi odražavaju utjecaj kronično povišene ...razine cirkulirajućeg kortizola. Dijagnostika započinje utvrđivanjem odgovarajuće anamneze i prisustva jednog ili više karakterističnih kliničkih znakova pri čemu što je broj simptoma veći to je sumnja na HAC utemeljenija. Prema preporukama konsenzusa u veterinarskoj medicini, da bi se povećala pozitivna prediktivna vrijednost endokrinološkog testiranja na HAC, ona bi se trebala provoditi samo u pacijenata s odgovarajućim kliničkim znacima, rezultatima slikovne dijagnostike i u pacijenata s komorbiditetima koji ne reagiraju na adekvatnu terapiju. Radi lažno negativnih i lažno pozitivnih rezultata koji su obično posljedica prisustva drugih bolesti ili uporabe nekih lijekova, niti jedan od trenutno raspoloživih testova nije posve pouzdan. Dijagnostički se testovi za HAC zasnivaju na dokazivanju ili povećane proizvodnje kortizola ili smanjene osjetljivosti osovine hipotalamus-hipofiza-adreni na negativnu povratnu spregu glukokortikoidima. Dostupne testove dijelimo na dijagnostičke testove (ACTH-stimulacijski test, test supresije niskom dozom deksametazona i omjer kortizola i kreatinina u urinu) i razlikovne testove (određivanje koncentracije endogenog ACTH, test supresije niskom dozom deksametazona, test supresije visokom dozom deksametazona i supresija deksametazonom s omjerom kortizola i kreatinina u urinu). Najbolji se dijagnostički rezultati postižu uporabom kombinacije testova adrenalne funkcije i slikovne dijagnostike. Svi se modaliteti slikovne dijagnostike mogu rabiti no razlikuju se, kao i testovi adrenalne funkcije, po svojoj osjetljivosti i specifičnosti. Raspoloživa slikovna dijagnostika za bolesti nadbubrežnih žlijezda uključuje ultrazvučnu pretragu te kompjuteriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) abdomena, dok se za bolesti hipofize najčešće koriste CT ili MR glave. Da bi se došlo do definitivne dijagnoze najčešće se koristi kombinacija ultrazvučne pretrage abdomena s jednim od dijagnostičkih testova adrenalne funkcije. U odabiru optimalne terapije na raspolaganju su zračenje te kirurška i medikamentozna terapija. Operativni zahvati na hipofizi i adrenalnim tumorima, kao i radioterapija hipofize etiološki su oblici liječenja i iako su potencijalno kurativni nisu široko dostupni, skupi su i nose svoje vlastite rizike. Medikamentozna se terapija sastoji ili od davanja adrenokortikolitičkog lijeka mitotana ili inhibitora steroidogeneze trilostana. Oba su lijeka relativno skupa, a njihova primjena podrazumijeva i neki oblik doživotne terapije, a nose i neke vlastite rizike. Da bi se odabrala optimalna terapija ovaj pregledni rad razmatra terapijske opcije HAC-a s obzirom na dostupnost, učinkovitost i moguće nuspojave te uzevši u obzir oblik bolesti, moguće napredovanje te dob i komorbiditete pojedinačnih pacijenata.
The clinical syndrome of naturally occurring hyperadrenocorticism (HAC) in dogs is one of the most common endocrinopathies in veterinary medicine. The clinical manifestations and laboratory findings reflect the influence of a chronically increased concentration of circulating cortisol. The diagnosis is based upon a compatible history and the presence of one or more clinical signs. The greater the number of clinical symptoms and laboratory changes, the stronger the suspicion of HAC. According to a consensus in veterinary medicine, diagnostic tests should be carried out only in patients with appropriate clinical signs, results of diagnostic imaging and in patients with comorbidities not responding to adequate therapy in order to enhance the positive predictive value of endocrinological tests. None of currently available adrenal function tests are reliable due to frequent false-positive and false-negative results mainly originating from non-adrenal diseases or medications that can influence the results. The diagnostic tests for HAC are based on proving either increased production of cortisol or decreased sensitivity of the hypothalamic-pituitary-adrenal axis to negative glucocorticoid feedback. The available tests are subdivided into screening tests (ACTH-stimulation test - ACTHST, low-dose dexamethasone suppression test - LDDST, and urine corticoid-to-creatinine ratio - UCCR) and differentiating tests (endogenous ACTH concentration - eACTH, LDDST, high-dose dexamethasone suppression test - HDDST, and dexamethasone suppression with UCCR). The best diagnostic yield is achieved with a combination of adrenal function tests and diagnostic imaging (DI). All modalities of DI can be used, though the methods differ in specificity and sensitivity, much like the adrenal function tests. Suitable DI methods for adrenal diseases are ultrasound, computed tomography (CT) and magnetic resonance imaging (MRI) of the abdomen, while CT and MRI of the head are taken to determine pituitary diseases. Usually, abdominal ultrasound is used in combination with a screening test to establish a definitive diagnosis. To determine the optimal therapy, it is necessary to distinguish between pituitary dependent HAC (PDH) and adrenal tumours (ADH). Available treatment options are radiation, medical or surgical therapy. The surgery of the hypophysis or adrenal tumour, and radiotherapy in cases of PDH, are aimed at removing the cause of the disease, and although they are potentially curative, they are expensive, not widely available, and include inherent risks. Medical therapy consists of either the adrenocorticolytic drug mitotane or trilostane that inhibits steroidogenesis. Both medications are also expensive, are taken life-long, and have their own inherent risks. This review considers the current treatment options regarding availability, efficacy and adverse effects of therapy, while also taking into account the form and spread of the disease, and the age and comorbidities of the patient, with the goal of the selecting the most optimal treatment plan.
Jesmo li napredovali u liječenju KOPB-a? Vukić Dugac, Andrea; Karla Crnogorac, Iva; Dobrić, Ana ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2021, Letnik:
30, Številka:
2 Astma i KOPB
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Od daleke 1965. kada je prvi puta dr. William Briscoe upotrijebio izraz kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) pa sve do danas, rasla su i mijenjala se saznanja o KOPB-u, a s njima i liječenje ...ove kronične i progresivne bolesti. Bronhodilatatori su i dalje osnova liječenja, a primjena kombinirane terapije ili najnovije trojne terapije namijenjena je bolesnicima s više simptoma i čestim egzacerbacijama. Daleko veće promjene je doživio sam terapijski pristup. U prošlosti se odluka o liječenju temeljila na stupnju opstrukcije za razliku od današnjeg pristupa, kada težimo personalizaciji u liječenju KOPB-a. Na raspolaganju nam stoje brojni novi lijekovi u različitim inhalatornim uređajima, čime možemo osigurati bolesniku s KOPB-om najbolji terapijski odabir u inhaleru koji najviše odgovara bolesnikovim potrebama. Osim farmakološkog napretka u liječenju KOPB-a, treba istaknuti i razvoj nefarmakoloških metoda liječenja, prije svega plućne rehabilitacije, kao sastavne i ravnopravne komponente u zbrinjavanju bolesnika s KOPB-om. Međutim, današnje liječenje usmjereno je ponajprije zbrinjavanju bolesnika sa značajnim simptomima bolesti. Nedostaju nam lijekovi koji bi mijenjali sam tijek bolesti, odnosno zaustavili daljnju progresiju bolesti. Ne postoje definirane opcije za rani KOPB. U tijeku su brojna istraživanja različitih lijekova za koje se očekuje da budu učinkovita. Međutim za sada niti jedna od ispitivanih opcija nije dovela do značajnijih pomaka. Koliko god nam se činilo da znamo sve o KOPB-u, još uvijek ne znamo dovoljno da bismo ga izliječili.
Uvod: Trombofilija povećava rizik od ponovnog pobačaja i drugih ozbiljnih opstetričkih komplikacija kao što je preeklampsija, abrupcija posteljice i zastoj u rastu fetusa. Cilj: istražiti ...učinkovitost antiagregacijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na: pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće. Ispitanice i metode: Multicentrična retrospektivno/prospektivna studija. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2018-2021. godine na područiju Zeničko-dobojske županije, Federacija Bosne i Hercegovine. Laboratorijske analize obavljene su u Kantonalnoj bolnici Zenica (Ginekološko-akušerski odjel) i Općoj bolnici Tešanj (Ginekološko-akušerski odjel). U istraživanje je uključeno 180 ispitanica. Formirane su dvije osnovne skupine: radna (skupina ispitanica) i kontrolna skupina. Radnu skupinu činilo je ukupno 120 ispitanica (N=120). Kontrolnu skupinu činilo je ukupno 60 ispitanica (N=60). Rezultati:Primjena antikoagulacijske terapije u profilaktičkim i terapijskim dozama utjecala je na smanjenje učestalosti i težine komplikacija, pozitivan učinak u postizanju terminske trudnoće, te pozitivan učinak u profilaksi tromboembolijskih bolesti. Primjenom antiagregacijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze, ali ne i smanjenje broja komplikacija. Zaključak:Utvrđen je bolji učinak antikoagulacijske u odnosu na antiagregacijsku terapiju u postizanju terminske trudnoće, smanjenja broja komplikacija i tromboze.
Introduction: Thrombophilia increases the risk of recurrent miscarriage and other serious obstetriccomplications such as preeclampsia, placental abruption, and fetal growth retardation.Aim: to investigate the effectiveness of antiplatelet and anticoagulation therapy in relation to: theoccurrence and severity of obstetric complications and the outcome of pregnancy.Respondents and methods: A multicenter retrospective/prospective study. The research wasconducted in the period 2018-2021 on the territory of Zenica-Doboj Canton, Federation of BiH. Laboratoryanalyses were performed at Zenica Cantonal Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics) andTešanj General Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics). 180 respondents were included in thestudy. Two basic groups were formed: Working (group of respondents) and control group. The workinggroup consisted of a total of 120 respondents (N = 120). The control group consisted of a total of 60respondents (N = 60).Results: The use of anticoagulant therapy in prophylactic and therapeutic doses had an effect onreducing the frequency and severity of complications, a positive effect in achieving term pregnancy and apositive effect of thromboembolic disease prophylaxis. The application of anti-aggregation therapy achieved a positive effect of thrombosis prophylaxis, but not a reduction in the number of complications.The use of anti-aggregation therapy has had a positive effect on the prevention of early pregnancy loss.Conclusion: A better effect of anticoagulation compared to anti-aggregation therapy was found inachieving term pregnancy, reducing the number of complications and thrombosis
Ataksija je druga po učestalosti u klinički i genetski vrlo heterogenoj skupini hiperkinetskih poremećaja pokreta. Ataksija je poremećaj kontrole koordinacije i nemogućnost izvođenja voljnih pokreta, ...što uključuje nestabilnost glave, trupa (trunkalna ataksija) i udova, hod na široj osnovi, dismetriju, disdijadohokinezu, nistagmus i disartriju, tetivni refleksi mogu biti oslabljeni ili pojačani do pendularnog tipa. U hitnoj ambulanti ataksija se može očitovati kao akutna ili kronična – progresivna i neprogresivna, može biti lokalizirana ili generalizirana, jednostrana ili obostrana. Jasno se očituje tek kada dijete usvoji sposobnost sjedenja, odnosno, kasnije, stajanja i hodanja. Akutna ataksija etiološki obuhvaća stečene: infekcijske, postinfekcijske ili imunološki posredovane, intoksikacije, ataksije uzrokovane tumorima mozga, traumom glave/mozga, moždanim udarima, paraneoplastične ili funkcionalne/psihogene ataksije. Najčešća od stečenih akutnih ataksija jest akutna post ili parainfekcijska ataksija, zatim slijede ataksije uzrokovane intoksikacijom i ataksije povezane s tumorom mozga. Za dijagnostičku obradu ataksija potreban je ponajprije poman neurološki pregled i detaljna anamneza. U dijagnostici akutne ataksije indicirana je hitna slikovna pretraga središnjega živčanog sustava (SŽS-a) MR-om (ili CT mozga), glukoza u krvi i toksikološki probir urina. Dijagnostika akutnih ataksija obuhvaća dodatno i lumbalnu punkciju, pregled očne pozadine, EEG i ORL pregled. Elektromioneurografija je informativna u dijagnostici i stečenih i genetskih uzroka akutne ataksije, ponajprije motorne i senzorne polineuropatije, radikulopatija i mijelopatija, iako nije hitna pretraga. Vestibularna oštećenja, vestibularna i bazilarna migrena, klinički se mogu očitovati sekundarno (zbog vrtoglavice) ataksijom cerebelarnog tipa, kao i nekonvulzivni epileptički status uz pseudoataksiju i pseudodemenciju i disfaziju. Neke od genetskih ataksija su lječive i mogu se očitovati kao akutne: ataksija uzrokovana nedostatkom vitamina E, nedostatak transportera glukoze GLUT1, nedostatak piruvat dehidrogenaze, mitohondrijske ataksije i dr. Genetske ataksije su cerebelarne i spinocerebelarne, epizodne ili paroksizmalne, progresivne ili neprogresivne. Terapijski pristup ovisi o uzroku, pri čemu je bitno rano prepoznatii i adekvatno liječiti, ponajprije akutne ataksije povezane s progresivnim ili fulminantnim tijekom, znakovima povišenog intrakranijalnog tlaka i ostalih hitnih stanja u neurologiji, što omogućuje povoljan ishod liječenja.
Rekurentne infekcije mokraćnog sustava odnose se na pojavu tri ili više epizoda u godinu dana ili dvije ili više epizoda unutar šest mjeseci, a koje su dokazane urinokulturom.Česte su u žena svih ...dobnih skupina, te tako oko 60% žena ima barem jednu epizodu cistitisa tijekom života, a procjenjuje se da će 20-40% žena koje su imale jednu epizodu cistitisa, vjerojatno imati još jednu, od kojih će 25-50% imati rekurentne infekcije. Predispozicijski čimbenici jednaki su kao i za pojedinačne epizode, a ponešto se razlikuju u žena generativne dobi od onih u menopauzi. Glavni predispozicijski čimbenik u mladih žena je spolni odnos, a u postmenopauzi nedostatak estrogena. Nakon provedene terapije indiciran je neki oblik antimikrobne, a potom i neantimikrobne profilakse, te prenosimo smjernice za liječenje i profilaksu. U Ambulanti za urogenitalne infekcije Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, u razdoblju od 1.10.2021. do 30.9.2022. bilo je 996 pregleda, a radi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava bilo je pregledano 275 žena kroz 503 pregleda. Njih 87,3% imalo je barem jedan predispozicijski čimbenik, od kojih su najčešći bili peri- i postmenopauza, te inkontinencija mokraće. Antimikrobnu je profilaksu primalo 93,1% bolesnica, najčešće u trajanju od 6 mjeseci (31,3%) i to nitrofurantoinom (72,3%), fosfomicinom (11,7%), te sulfametoksazol/trimetoprimom (9%). Neantimikrobnu je profilaksu uzimalo 26,5% žena, najčešće D-manozu (91,8%). Dokazani recidiv za vrijeme ili nakon profilakse imalo je 16,7% žena, a u njih 32,6% uzročnik je bio isti kao i tijekom primarne infekcije. S obzirom na učestalost rekurentnih infekcija mokraćnoga sustava, važno je ispravno postavljanje dijagnoze, te indikacije za antimikrobnu profilaksu, kako bi se poboljšala kvaliteta života bolesnica. No, s obzirom na rastuću rezistenciju mikroorganizama na antibiotike, treba biti racionalan u njihovoj primjeni u profilaktičke svrhe. Stoga su izbor bolesnica za profilaksu i njihovo praćenje ključni. Za ispravno postupanje u svakodnevnom kliničkom radu potrebno je uvijek pratiti najnovije smjernice stručnih društava.
Recurrent urinary tract infections refer to the occurrence of three or more episodes in one year or twoor more episodes within six months that are proven by urine culture.They are common in women of all age groups, so about 60% of women have at least one episode ofcystitis during their lifetime. An estimated 20-40% of women who have had one previous cystitis episode are likely to experience an additional episode, 25-50% of whom will experience multiple recurrent episodes.The predisposing factors are the same as for individual episodes, and they differ somewhat in women ofreproductive age from those in menopause. The main predisposing factor in young women is sexualintercourse, and in post menopause estrogen deficiency.After the therapy, some form of antimicrobial and then non-antimicrobial prophylaxis is indicated, andwe convey the guidelines for treatment and prophylaxis.In the Outpatient Clinic for Urogenital Infection of the University Hospital for Infectious Diseases "Dr.Fran Mihaljević", Zagreb, there were 996 examinations in the period from October 1, 2021 until September30, 2022. 275 women were examined for recurrent urinary tract infections through 503 examinations.87.3% of them had at least one predisposing factor, the most common ones being peri- and post menopauseand urinary incontinence.93.1% of patients received antimicrobial prophylaxis, most often for 6 months (31.3%), withnitrofurantoin (72.3%), fosfomycin (11.7%), and sulfamethoxazole/trimethoprim (9%) being the mostcommon agents used. Non-antimicrobial prophylaxis was given to 26.5% of women, most often D-mannose(91.8%).16.7% of women had proven recurrence during or after prophylaxis, and in 32.6% of them the causativeagent was the same as during the primary infection.Due to frequent recurrent urinary tract infections, it is important to establish the correct diagnosis andindications for antimicrobial prophylaxis to improve the patients’ quality of life. However, considering thegrowing resistance of microorganisms to antibiotics, it is necessary to be rational in their use forprophylactic purposes, and the selection of patients for prophylaxis and their monitoring are crucial. Goodclinical practice
Introduction: Permanent tooth avulsions (traumatic extraction; total luxation) are one ofthe most severe permanent tooth injuries and can occur as single injuries or associated with other dental ...injuries or injuries to the face and jaws region. They are defined as the luxation of teeth from the alveoli with complete rupture of periodontal fibres, or with one part attached to the rootcementum and the other to the alveolar bone, thus compromising the dental pulp, root cementum,and alveolar bone. The high prevalence and numerous negative consequences on the stomatognathic systems they have suggest permanent tooth avulsions should be regarded as an important public health problem. The aim: is to point out the therapeutic possibilities of permanent tooth avulsion that can ensure their longer survival in the oral cavity. Conclusion: The treatment strategy for avulsed permanent teeth is always based on limiting root canal infection and periradicular inflammation, shifting the balance from unfavourable (replacement resorption) to favourable (periodontal) healing. The success of therapy and periodontal healing depend on the duration and conditions of extraoral tooth preservation, the degree of damage to the periodontal ligament, and the condition of the pulp.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, moždani udar je klinički sindrom definiran kao naglo nastali žarišni, ili rjeđe, globalni neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do ...smrti, a može se objasniti cerebrovaskularnim poremećajem. Razlikujemo ishemijski i hemoragijski moždani udar.
Moždani udar je akutno stanje koje zahtjeva ranu intervenciju i hitno liječenja.
Prema epidemiološkim podacima moždani udar je vodeći uzrok onesposobljenosti u odrasloj dobi u Sjedinjenim Američkim državama, treći je uzrok po smrtnosti u zemljama zapadne Europe, drugi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj i prvi uzrok invalidnosti, a drugi vodeći uzrok smrti širom svijeta
2013. godine American Heart Association i American Stroke Association su izdale nove smjernice za rano zbrinjavanje pacijenata s ishemijskim moždanim udarom. 2015. godine učinjena je nadopuna smjernica iz 2013. godine za rano zbrinjavanje ishemijskog moždanog udara uključujući endovaskularno liječenje. Američka akademija za neurologiju priznala je ovu vrstu smjernica kao edukacijsku pomoć za liječnike neurologe.
Ljestvice poput RACE (engl. Rapid arterial occlusion evaluation scale), FAST-ED (engl. Field assessment stroke triage for emergency destination), C-STAT (engl. Cincinnati stroke triage assessment tool) i LAMS (engl. Los angeles motor scale) su ljestvice koje imaju veliku važnost u ranom, hitnom otkrivanju akutnog zbivanja u procesu nastanka moždanog udara te se koriste od tada i pridonose bržem otkrivanju i zbrinjavanju pacijenata.
Od kliničke važnosti za početak liječenja i praćenja tijekom liječenja bitna nam je i NIHSS (engl. National institutes of health stroke scale) ljestvica. Ljestvica NIHSS se koristi u procjeni pacijentova stanja za primjenu trombolitičke terapije u liječenju moždanog udara.
Zaključno je bitno utvrditi važnost ljestvica koja se očituje u što ranijoj intervenciji te mogućnosti zbrinjavanja pacijenta u vanbolničkim i bolničkim uvjetima unutar zlatnog sata i postizanja boljih rezultata u liječenju moždanog udara i sprječavanju njegovih posljedica.
Uvod: Medicinske sestre v enotah intenzivnih terapij se soočajo z zahtevnostjo zdravstvene oskrbe kritično bolnih pacientov. Namen raziskave je bil ugotoviti etične dileme, ki se pojavljajo pri ...izvajanju zdravstvene nege v enotah intenzivne terapije.Metode: Uporabljen je bil sistematični pregled znanstvene literature. Vključena je bila literatura iz obdobja od 2007 do 2017. Pregled zajema naslednje baze: COBIB.SI, CINAHL in PubMed. Iskanje je potekalo z uporabo ključnih besed: »etične dileme«, »medicinske sestre«, »etična načela«, »kritično bolni pacienti«, »zdravstvena nega v intenzivni terapiji« v slovenskem in angleškem jeziku. Iz iskalnega nabora 78 zadetkov je bilo v končno analizo vključenih 14 člankov. Izvedena je bila vsebinska analiza spoznanj raziskav.Rezultati: Medicinske sestre med najbolj pogostimi etičnimi dilemami navajajo dileme v povezavi z zdravljenjem in aktivnostmi zdravstvene nege, organizacijo zdravstvene oskrbe in paliativno oskrbo. Med najbolj pogostimi etičnimi načeli navajajo neškodljivost, dobronamernost in avtonomijo kritično bolnih pacientov.Diskusija in zaključek: Ugotovitve raziskave prispevajo k prepoznavanju najbolj pogostih etičnih dilem pri izvajanju zdravstvene nege v enoti intenzivne terapije. Pomembno bi bilo podrobneje raziskati posamezne etične dileme medicinskih sester, ki se pojavijo v času izvajanja zdravstvene nege pri kritično bolnih pacientih.
Farmakološko liječenje osteoporoze indicirano je kod pacijenata visokog rizika za prijelom kosti kod kojih su isključeni sekundarni uzroci osteoporoze i koji nemaju kontraindikacije za primjenu ...terapije. Danas su nam na raspolaganju: četiri bisfosfonata (alendronat, risedronat, ibandronat i zoledronatna kiselina), humano monoklonalno antitijelo na RANK ligand (denosumab; engl. receptor activator of nuclear factor kappa-B), analog paratiroidnog hormona (PTH, teriparatid) i selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM, raloksifen i bazedoksifen), te dva nova anabolika: analog PTH-sličnog proteina (abaloparatid) i humanizirano monoklonalno antitijelo na sklerostin (romosozumab). Abaloparatid i romosozumab još nisu dostupni u Hrvatskoj, a zoledronatna kiselina nije registrirana za liječenje osteoporoze, no koristi se u svakodnevnoj kliničkoj praksi za ovu indikaciju. Placebo-kontrolirana istraživanja pokazala su kako se farmakološkim liječenjem rizik za vertebralni prijelom može smanjiti za 30 – 70 %, za prijelom kuka do 50 %, a za ne-vertebralni za 15 – 35 %. U pacijenata visokog rizika za prijelom kao inicijalna farmakoterapija savjetuje se antiresorptivna terapija, dok se u onih s teškom osteoporozom i vrlo visokim rizikom za prijelom kao inicijalna terapija savjetuju anabolici. Hormonska terapija (estrogen i kombinacija estrogen/progestin) može se koristiti kod žena s postmenopauzalnom osteoporozom koje imaju perzistentne menopauzalne simptome i ne toleriraju drugu dostupnu terapiju za osteoporozu, uzevši u obzir potencijalne kontraindikacije i rizike. U odabiru optimalne terapije potrebno je u obzir uzeti individualni rizik za prijelom kod svakog pacijenta, te učinkovitost, cijenu, jednostavnost primjene i potencijalne nuspojave pojedinog lijeka.
PDF
