Iskustvo psihoze utječe na to kako osoba razmišlja, kako se osjeća i kako se ponaša, što može uzrokovati teškoće
u terapijskom pristupu. Likovna terapija može pomoći ovim osobama u ekspresiji ...vlastitih osjećaja te da se bolje
razumiju. Cilj ovog rada je prikazati način primjene likovne terapije u Dnevnoj bolnici za psihotične poremećaje i
ranu intervenciju Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, njenu teorijsku osnovu te terapijske ishode. Intervencija
likovne terapije bila je strukturirana kao ciklus 12 međusobno povezanih likovno terapijskih susreta poluotvorene
grupe pri čemu je svaki susret imao svoju temu. Ciklus je činio jednu integriranu cjelinu. Nastali radovi bili su
analizirani u grupnom settingu te su bili korišteni za refleksiju, pri čemu su članovi grupe elaborirali i asocirali na svoja
umjetnička djela i djela drugih sudionika nudeći razumijevanje i suosjećanje te doživljavajući korektivna iskustva na
simboličkoj razini i dobivajući kognitivne i emocionalne uvide.
Epileptički status je najčešće neuropedijatrijsko hitno stanje u hitnim ambulantama i čini 1% od svih hitnih stanja. Cilj rada je racionalizacija dijagnostičkih preporuka i terapijskih postupaka za ...epileptički status u pedijatriji prema dobi i okolnostima. Motorički generalizirani epileptički status trajanja duljeg od četiri minute potrebno je prekinuti optimalno unutar 5 – 20 minuta trajanja epileptičkog statusa (ES), primarno intravenski (i.v.) primjenom diazepama (0,2 mg/kg), a u novorođenčeta fenobarbitona i.v. 20 mg/kg u bolničkim uvjetima. U izvanbolničkim uvjetima primjenjuju se benzodiazepini: midazolam bukalno (za starije od 3 mjeseca) ili midazolam intramuskularno (i.m.) ili klizmu diazepama (rektalno) za djecu >12 mjeseca, maksimalno dvije doze s razmakom od 5 minuta ako ES ne prestaje. Ako je ES refrakteran (RSE) primjenjuje se od 20. minute trajanja levetiracetam 40 mg/kg i.v. zbog mogućnosti brze pripreme ili fenobarbiton, uz B6 100 mg i.v. u novorođenčeta. U superrefrakternom statusu primjenjuju se anestetici: midazolam u infuziji ili ketamin i.v. u infuziji. Epileptički status do najdulje 10 minuta od početka trajanja zbrinjava se na mjestu događaja ili u I. razini, nakon kliničkog
pregleda i anamneze, prekidanjem napadaja. Potom se dijete transportira u II., a novorođenče i dojenče optimalno u III. razinu zbrinjavanja. Benzodiazepini su efikasni u zaustavljanju 80 – 90% epileptičkih napada u fazi prijetećeg prije razvoja ustanovljenog ES-a (5 – 10 min). Nema statistički značajne razlike u učinkovitosti između antiepileptičkih lijekova druge linije. Nema dovoljno dokaza za preporuku anestetika iz 3. linije liječenja ES-a. U novorođenčadi, dojenčadi i djece s ES-om potrebno je isključiti infekciju središnjega živčanog sustava (SŽS), ishemiju, intrakranijalne hemoragije, intoksikacije, strukturne abnormalnosti i provesti metaboličku i genetsku obradu. Neuroslikovni prikaz MR-a mozga indiciran je u svakog bolesnika s epileptičkim statusom. Video EEG monitoring
neophodan je u dijagnostici ES-a, ponajprije nekonvulzivnog, koji je česti nastavak konvulzivnog ES-a, i bezuvjetan u praćenju učinkovitosti terapije ES-a antiepileptičkim lijekovima i anesteticima.
Uloga antikoagulantne terapije u liječenju ishemijskoga moždanog udara posljednjih se godina značajno mijenja. Iako je u primjeni u toj indikaciji već više od 50 godina, te se neko vrijeme i rutinski ...primjenjivala u akutnoj fazi moždanog udara, još uvijek nema konsenzusa niti jasnih i konzistentnih studija koje bi jednoznačno određivale primjenu antikoagulantne terapije na temelju etiološki određenih tipova ishemijskoga moždanog udara. U ovom se članku prikazuje povijest kao i današnje smjernice primjene antikoagulantne terapije u indikaciji liječenja i prevencije moždanog udara. Primjena antikoagulantne terapije već u ranoj fazi liječenja moždanog udara i prevencije recidiva indicirana je visokom snagom dokaza jedino u slučaju potvrđenoga kardioembolijskog uzroka ishemije.
Izhodišča: Glasovne motnje (GM) so pogoste in imajo lahko velik vpliv na kakovost življenja in delovno zmožnost. Čeprav veliko glasovnih motenj ne predstavlja nevarnosti za življenje, pa imajo velike ...družbene posledice. Najbolj problematične so glasovne motnje za učitelje, ki se soočajo z velikimi glasovnimi obremenitvami. V nekaterih državah so priznane kot poklicna bolezen. Glasovne motnje so lahko tudi veliko breme za celotno družbo. Z njimi so povezani veliki stroški in ekonomska izguba. Kažejo se potrebe po primarni preventivi v poklicih z višjo stopnjo tveganja za nastanek glasovnih motenj.
Pregled stanja v Sloveniji: Za ilustracijo obsega ekonomskega bremena glasovnih motenj smo ocenili neposredne stroške zdravljenja oseb, ki so v letu 2017 poiskale pomoč v terciarni ustanovi zaradi funkcionalnih GM in njihovih posledic. Stroški glasovnih motenj (SFM) so v letu 2017 znašali 273.249 €. Kar 63,7 % vseh stroškov glasovnih motenj so ustvarile ženske.
Več kot polovica stroškov, 51,6 %, so stroški specialistične zunajbolnišnične zdravstvene dejavnosti, 39,3 % so stroški bolnišnične zdravstvene dejavnosti, preostalih 9,1 % pa zajemajo stroške splošne zunajbolnišnične dejavnosti. Na Kliniki za otorinolaringologijo in cervikofacialno kirurgijo v Univerzitetnem kliničnem centru Ljubljana je bilo med 1. 1. 2017 in 31. 12. 2017 izvedenih 3.052 obravnav, od tega 12,1 % v splošni otorinolaringološki ambulanti, 51,7 % v foniatrični, 21,6 % v kliničnologopedski in 14,6 % v kliničnopsihološki ambulanti. Rezultati pomenijo le del ocene stroškov, ki so posledica zdravljenja glasovnih motenj. Za celovito oceno bremena bi bilo smiselno oceniti tudi stroške zdravil, posredne zdravstvene stroške ter stroške zaradi zmanjšane in izgubljene produktivnosti.
Zaključki: Glas igra pomembno vlogo pri zmožnosti opravljanja poklica. Glasovne motnje negativno vplivajo na delovno produktivnost in kakovost življenja. Vzrok funkcionalnih GM je napačna ali čezmerna raba glasu, zato bi jih torej lahko preprečili. Menimo, da bi s preventivnimi programi glasovne higiene in vokalne tehnike, predvsem pri osebah, ki so glasovno obremenjene na delovnem mestu, te stroške bistveno zmanjšali.
Ob kirurškem in sistemskem zdravljenju je radioterapija eden od treh stebrov zdravljenja raka. Izjemen tehnološki razvoj na področju pospeševalnikov nabitih delcev je pripeljal do uveljavitve ...protonske radioterapije kot terapije izbora pri določenih skupinah bolnikov obolelih za rakom, v prvi vrsti otrok. Velika konkurenčnost med proizvajalci je botrovala postopnemu znižanju cen protonskih pospeševalnikov, ki so v zadnjih letih postali dostopni tudi državam, ki ne sodijo med najbogatejše. Kompleksnost radioterapije s protoni, velikost naprav in še vedno sorazmerno visoka cena so glavne ovire, da protonskih centrov že v tem trenutku ni več in da takšnega centra še vedno ni niti v Sloveniji niti ne drugod v jugovzhodni Evropi. Izbor bolnikov, ki bi imeli pomembno klinično korist od protonske radioterapije, je zahteven in tudi v svetu še ne docela dorečen. Prednost protonske pred konvencionalno fotonsko radioterapijo je v večji biološki učinkovitosti protonskih žarkov. Tudi fizikalno gledano so dozimetrične lastnosti protonskih žarkov bistveno ugodnejše glede sevalne obremenitve zdravih tkiv in rizičnih organov: večina njihove energije se sprosti na mestu, kjer je tumor, za razliko od fotonskih žarkov, kjer se večina energije sprosti v prvih nekaj centimetrih pod površino kože, kjer žarki vstopajo v telo. Podobno kot mnoge druge države je tudi Slovenija pred odločitvijo, kdaj in kako ustvariti pogoje za protonsko terapijo, ki pa jo bo treba sprejeti hitro in transparentno.
Anderson-Fabryjeva bolest (AFB) je X-vezan poremećaj nakupljanja supstrata u lizosomima uzrokovan mutacijama gena za galaktozidazu (GLA). Znatno smanjena ili odsutna aktivnost enzima α-galaktozidaza ...A (α-Gal A) rezultira progresivnim nakupljanjem glikolipida, prije svega globotriaosilceramida (Gb3) u cirkulaciji i brojnim stanicama, tkivima i organima, posljedica je višestruko zatajivanje organskih sustava. Bolesnici s tim genetskim poremećajem imaju veliki rizik od razvoja neuropatije malih vlakana, uglavnom ishemijskog moždanog udara, kronične bolesti bubrega, fibrotske srčane bolesti što rezultira poremećajima srčanog ritma i provođenja, kao i progresivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom. Iako je AFB povezan s X-kromosomom, obolijevaju osobe oba spola. Dijagnoza AFB-a zahtijeva odlično poznavanje te bolesti i vrlo osnovanu kliničku sumnju, dobar detaljan fizikalni pregled, laboratorijske i slikovne preglede za pojedine organe, a potvrđuje se nalazom bitno smanjene aktivnosti enzima α-Gal A homozigotnih muškaraca i tipizacijom gena u heterozigotnih žena. Enzimska nadomjesna terapija (ENT), oralna terapija šapronom i ciljano liječenje poremećaja pojedinih organskih sustava može dovesti do bitnog kliničkog poboljšanja. Međutim, u današnjoj medicinskoj literaturi možemo naći podatke o liječenju (ENT-om, šapronom, simptomatska terapija) bolesnika s uznapredovalim AFB-om, što znači da je već došlo do značajnog oštećenja organa. Uspjeh u liječenju bolesnika s AFB-om ovisi o personaliziranom pristupu skrbi za bolesnika (odražava fenotip genetske bolesti), sveobuhvatnoj procjeni oštećenja organa prije početka liječenja s ENT-om ili šapronom, odgovor na terapiju, kao i temeljitu prosudbu možebitnih oštećenja organa asimptomskih bolesnika. Bolesnike treba istovremeno liječiti zbog organ-specifičnih oštećenja (živčani sustav, srce, bubrezi, probava i dr.). Budući da je AFB multisistemska bolest, skrb o pacijentima treba povjeriti iskusnom multidisciplinskom timu. Nakon početne procjene bolesti, učestalost kontrolnih pregleda ovisi o kliničkoj slici i stupnju zahvaćenosti pojedinih organskih sustava. Početnu procjenu bolesti treba obaviti za oba spola. U žena s potvrđenom dijagnozom potrebno je utvrditi stupanj zahvaćenosti pojedinih organa. Kontrolni pregled žena koje nemaju simptome bolesti treba obaviti svake 2 godine (starenjem bolesnica povećava se učestalost kontrola), dok žene s izraženim simptomima treba, kao i muškarce s AFB-om, kontrolirati svakih 6 mjeseci. Unatoč značajnom napretku u liječenju i skrbi za bolesnike s AFB-om potrebno je dodatno pojasniti patofiziologiju bolesti i odrediti idealni trenutak za početak liječenja bolesnika različitih fenotipova. Treba uložiti dodatne napore u razvijanju učinkovitijih specifičnih lijekova.
Genska terapija postaja čedalje bolj zanimiva tudi v onkologiji. Med aplikacijami je morda najzanimivejša imunostimulacija. Pripravimo lahko plazmidno DNA, ki nosi zapis za različne imunostimulatorne ...molekule, ki jih vnesemo v celice tumorjev ali normalnih tkiv. Ta tkiva postanejo proizvajalci teh molekul, ki lahko delujejo lokalno ali pa se izločajo tudi sistemsko v krvni obtok. Ker plazmidna DNA ne prehaja celične membrane, so potrebni dostavni sistemi, virusni ali nevirusni. V naših študijah uporabljamo predvsem nevirusni dostavni sistem – elektroporacijo. Interlevkin 12 (IL-12) je eden od zanimivih citokinov, za katerega je znano protitumorsko delovanje s spodbujanjem imunskega odziva in antiangiogenim delovanjem. Namen projekta SmartGene.si je bil pripraviti plazmid z zapisom za interlevkin 12 (plazmid phIL12) in pripraviti vse potrebno za njegovo klinično testiranje za zdravljenje kožnih tumorjev. V konzorciju smo združili moči s partnerji z akademskega in industrijskega področja. Treba je bilo pripraviti plazmid za uporabo v humani onkologiji po zahtevah Evropske agencije za zdravila (EMA). Za prijavo klinične študije na Javno agencijo za zdravila in medicinske pripomočke (JAZMP) smo morali izvesti tudi vse neklinične raziskave o varnosti in učinkovitosti zdravila. Nato je bilo treba razviti postopek priprave zdravila, zagotoviti primerne prostore za pripravo in izvedbo postopka priprave zdravila. V treh letih smo dosegli vse te zastavljene cilje in dobili dovoljenje za izvajanje klinične študije na kožnih tumorjih, ki ga je izdala JAZMP na osnovi pozitivnega mnenja Komisije Republike Slovenije za medicinsko etiko. Zdaj poteka klinična študija faze I preizkušanja plazmida phIL12 na kožnih tumorjih glave in vratu z namenom preveriti varnost in sprejemljivost genskega elektroprenosa plazmida v tumorje. Cilj študije je prav tako določiti primeren odmerek zdravila, ki bi ga v nadaljnji klinični študiji uporabili kot adjuvantno zdravljenje k ablativnim terapijam, kot sta radioterapija ali elektrokemoterapija.
Antiresorptivni lijekovi primjenjuju se u liječenju različitih koštanih stanja i patologija kao što su osteoporoza, stanja povezana s malignim bolestima (maligna hiperkalcemija, patološke frakture), ...koštane metastaze od solidnih tumora (dojke, prostate, pluća i bubrega), multipli mijelom te razna rjeđa koštana stanja poput Pagetove bolesti, osteomalacije i dr. Među lijekove s antiresorptivnim učinkom ubrajaju se bisfosfonati te denosumab, dok romosozumab uz antiresorptivni ima i osteoanabolički učinak. U antiresorptivne lijekove spadaju i hormonsko nadomjesno liječenje koje se danas relativno rijetko primjenjuje, te SERM-ovi koji trenutno nisu dostupni u Hrvatskoj. Svi ovi lijekovi pokazali su dobar terapeutski učinak na osnovnu bolest ili stanja. Međutim, posljednjih se godina češće susrećemo s nuspojavama u usnoj šupljini kod nekih od njih. Visoko potentni antiresorptivni lijekovi dokazano se nakupljaju na mjestima aktivne remodelacije od kojih je alveolarni greben u čeljusti najizloženiji. To se očituje specifičnom sklerozacijom alveolarnog dijela kosti oko zuba, što može rezultirati smanjenim, otežanim ili čak potpunim odsustvom cijeljenja nakon zahvata u usnoj šupljini. Najteža komplikacija spomenutih lijekova u usnoj šupljini je pojava specifične osteonekroze nazvana medikamentna osteonekroza čeljusti nastala najčešće nakon invazivnih kirurških zahvata poput ekstrakcije zuba. Terapija osteonekroze je nespecifična, komplicirana s nepredvidljivim ishodom. Liječenje i prevencija ove bolesti je multidisciplinarna te zahtijeva suradnju liječnika različitih specijalnosti i pacijenta.
Što je to teška astma? Gomerčić Palčić, Marija
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
10/2021, Letnik:
30, Številka:
2 Astma i KOPB
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Teška astma je podtip astme koja se teško liječi (engl. difficult-to-treat asthma), a po definiciji je to nekontrolirana astma unatoč dobroj adherenciji i pravilnoj upotrebi inhalera uz maksimalno ...optimizirane visoke doze inhalacijskog koritikosteroida (IKS) i dugodjelujućeg beta-2 agonista (engl. long-acting beta2-agonist, LABA) ili koja postaje nekontrolirana kada se smanjuju visoke doze lijekova kojima je postignuta kontrola bolesti. Bolesnici s teškom astmom podliježu značajnim poteškoćama u svakodnevnom življenju, smanjenju fizičke aktivnosti, radne sposobnosti i produktivnosti te socijalnom isključenju što može pridonijeti težini astme, imitirati simptome astme i pritom utjecati na procjenu težine bolesti te provođenje neadekvatnih terapijskih modaliteta uz loše ishode (1, 2). Kriva procjena stupnja težine bolesti vodi nedovoljnom ili pretjeranom korištenju protuupalnih lijekova što dovodi do loše kontrole astme i nuspojava kao posljedica uzimanja visokih doza lijekova. Razvojem biološke terapije prepoznavanje teške astme i njena fenotipizacija od izričitog je značaja jer upravo ti bolesnici imaju najveću korist od adekvatne terapije.
PDF
