Leksikološka i terminološka polazišta, iako su u nekim segmentima zajednička, razlikuju se budući da leksikologija polazi od značenja riječi/leksema/leksičke jedinice, a terminologija od pojma. ...Polazišni postupci se ukrštaju u specijaliziranoj leksikologiji koja uzima oba polazišta, te obrađuje i opće riječi sa specijaliziranim značenjem u stručnoj upotrebi kao i, za područje, najvažnije riječi iz općega jezika. Ukazuje se na temeljne sličnosti i razlike i kod obrade značenja. Dok rječnik tolerira i djelomičnu ekvivalentnost (ako se ne može izbjeći i parafrazu), kod terminologije je nužna potpuna ekvivalentnost zbog nužne jednoznačnosti teksta i komunikacije (u pravu EU se govori o istovjetnosti pravnih posljedica kroz pravne instrumente na svim službenim jezicima). Navode se primjeri obrade convention, regulation i directive u dvojezičnom rječniku i u terminološkoj bazi/priručniku – da bi se ukazalo na razliku tih dvaju postupaka. Ukazuje se na primjer razlikovanja diplomatskih i konzularnih predstavništava u međunarodnom pravu i pravu EU. Posebno se ukazuje na dinamičnost i promjene u nastajanju termina i imena insitutcija (court, council) te na nužnost sadržajne analize pojma pri određivanju ekvivalenata (European Police College – Europska policijska akademija umjesto često korištenih Europska visoka policijska škola ili Europska policijska škola ). Dvojezična pravna leksikografija, uz potrebu šire pokrivenosti područja kojim se bavi, ima osobito težak zadatak rješavanja leksičkih jedinica koje proizlaze iz nepodudarnosti pravnih sustava, od različitosti značenja termina i institucija do rješavanja postojanja praznina u pravnim sustavima (bilo da se to odnosi na lijevu ili desnu stranu rječnika). Kad se radi o pravnoj terminologiji EU, ne odričući značenje pravnog i kulturnog nasljeđa koje se djelomično prenosi kroz jezik na kojem EU terminologija izvorno nastaje, ekvivalenti u različitim jezicima ne smiju ukazivati na pojmovnu različitost, odnosno ne smiju se koristiti nacionalnom pravu specifični termini koji pokrivaju neki drugi sadržaj da ne bi došlo do neželjenih pravnih posljedica.
Pionirski rad Renate Wagner-Rieger na području historicizma imao je velik utjecaj na istraživanja u Mađarskoj, ne samo zbog bliskih povijesnih i kulturnih veza između Budimpešte i Beča. Nekolicina ...istraživača aktivno je propagirala rad Renate Wagner-Rieger, posebno serijske publikacije o bečkom Ringu koje su pridonijele valorizaciji historicističke arhitekture u Mađarskoj i razvoju njezine terminologije.
U ovome radu autori daju pregled hrvatskog nazivlja u odnosima s javnošću te ukazuju na njegovu funkcionalnu raslojenost i potrebu njegova uređenja, za što daju konkretne smjernice. Na primjerima ...sinonimskih parova i nizova u terminologiji odnosa s javnošću koja se trenutno koristi u hrvatskom jeziku detaljno se prikazuje primjena temeljnih i dopunskih načela standardizacije nazivlja te objašnjavaju kriteriji na temelju kojih se određenom pojmu daje prednost pred drugim ili drugima u standardizaciji postupka nazivlja. U posljednjem poglavlju dane su smjernice za izradu relevantnog, korpusnog i normativnog rječnika odnosa s javnošću koncipiranog prema tematskim kriterijima e-leksikografije u odnosu na stručne (terminološke) rječnike. U prilogu ovog rada nalazi se kratki normativni jednojezični hrvatski rječnik odnosa s javnošću.
Da bi se utvrdilo mjesto hrvatske leksikografije u okviru europske leksikografije, prikazat će se rezultati rada glavnih europskih leksikografa izneseni na godišnjim sastancima i znanstvenim ...skupovima ili objavljeni u časopisu Europskog društva za leksikografiju (European Association for Lexicography -EURALEX) 'International Journal ofLexicography'. Zatim će se pokazati kako se rad hrvatskih leksikografa uklapa u tu djelatnost.
Teološke rasprave o žrtvenoj vrijednosti euharistije (je li euharistija žrtva ili zahvala) oslabile su, ali ta tematika nije prestala biti kamenom spoticanja u teologiji i liturgiji, s jedne strane ...opterećena višestoljetnim napetostima i s druge olakšana zbog postignuća koja su proizišla iz mnoštva biblijskih, dogmatskih, patrističkih, ekumenskih i kulturalno-antropoloških istraživanja. Ni liturgijski vidici u posljednjemu stoljeću nisu bili zanemareni. Pa ipak, još uvijek postoji niz otvorenih pitanja koja ne uspijevaju pronaći odgovor i prijete da se zbog nejasnoća u unutarcrkvenome životu stvaraju podjele proizišle iz teoloških shvaćanja koja su izrijekom navedena ili se nalaze u pozadini stavova. Ovaj doprinos, usredotočen poglavito na euharistijski obredni segment pripremanja darova (praeparatio donorum) i molitava nad prinosima (super oblata), upozorava na bogatstvo izraza i na njihovu iznimnu slojevitost i uzajamnu isprepletenost koja ne dopušta pojednostavnjivanja bez velikih negativnih posljedica. Analizom sadašnjih tekstova iz Rimskoga misala, ali i uz pomoć širega euhološkog konteksta, autor pokazuje različitost značenja i načine na koji se žrtvena dimenzija izriče u liturgijskim molitvama. Izdvojeni pojmovi: dona, munera, sacrificia, hostia, oblata/oblatio, dobivaju ne sasvim jednoznačnu, ali ipak jasniju fizionomiju u terminološkome spletu, što ima veliko značenje za prevođenje, ali i za izgradnju teologijske istančanosti u pristupu drugim pitanjima. Na kraju članka autor proširuje raspravu i pokušava približiti liturgijsku cjelovitost u kojoj se spajaju žrtvena i spomenčinska obilježja euharistije.
U članku se raspravljaju Morganove, više od stotinu godina stare, teze o terminologiji srodstva. Morgan svoje zaključke nije izvodio ne temelju historijskih i genetičkih dodira među narodima već na ...temelju karaktera socijalne organizacije. Njegove teze do sada nisu bile raspravljane ni osporavane ali ih autor u ovome radu ocjenjuje kao etnološke greške. Raspravljaju se i neke postavke E. Leacha. Donose i nove spoznaje autora o tipovima socijalne organizacije na otočju jugoistočne Azije.
PDF
