U radu se obrađuje novi regulatorni okvir za transakcije s povezanim osobama usvojen odredbama Direktive o pravima dioničara u uvrštenim društvima koji je prenesen u hrvatsko zakonodavstvo novelom ...Zakona o trgovačkim društvima iz 2019. godine. Zaštita društva i manjinskih dioničara propisuje se odredbama o davanju prethodne suglasnosti
za transakcije s povezanim osobama te povećanjem zahtjeva transparentnosti
transakcija s povezanim osobama. U radu se analiziraju usvojene odredbe i
otvorena pitanja u njihovoj primjeni te uspoređuju s rješenjima usvojenima u
njemačkom zakonodavstvu te prijedlogom izmjena i dopuna slovenskoga zakona.
Nel lavoro si esamina il nuovo quadro regolamentare per le operazioni con parti correlate adottato dalle disposizioni della Direttiva relativa
all’esercizio di alcuni diritti degli azionisti di società quotate trasferito nella legislatura croata con l’emendamento della Legge sulle società commerciali nel 2019. La protezione delle società e degli azionisti di minoranza è prescritta dalle disposizioni sulla previa approvazione per le operazioni con parti correlate e dall’aumento del requisito di trasparenza nelle operazioni con parti correlate. Nel lavoro si analizzano le disposizioni adottate e le questioni aperte nell’applicazione di esse, comparandole con le soluzioni adottate nella legislatura tedesca e con la proposta per l’emendamento della legge slovena.
Im Beitrag bespricht man den neu en regulatorischen Rahmen für Transaktionen mit nahestehenden Personen in Bestimmungen der Aktionärrechterichtlinie, die in die kroatische Gesetzgebung durch Novelle des Gesetzes über Handelsgesellschaften 2019 transponiert wurde.
Der Schutz der Gesellschaft und der Minderaktionäre sichert man durch Bestimmungen über vorherige Zustimmung für Transaktionen mit nahestehenden Personen und durch Erhöhung der Transparenzvoraussetzungen
von Transaktionen mit nahestehenden Personen. Im Beitrag analysiert man
die erlassenen Bestimmungen und offene Fragen bei deren Anwendung und vergleicht sie mit den Lösungen des deutschen Gesetzgebers sowie auch mit dem Vorschlag für Änderungen und Ergänzungen des slowenischen Gesetzes.
In the article author analyses the new regulatory framework for related party transactions adopted in the revised Shareholders' Rights Directive (SRD II), which was transposed into Croatian law by the amendment of the Companies Act 2019. The protection of the
company and minority shareholders is prescribed by the provisions of prior
approval of related party transactions and increasing the transparency
requirements of related party transactions. The paper analyses the adopted
provisions and open issues in their implementation and compares them with the
solutions adopted in German law and the proposed amendment to the Slovenian
Companies Act.
The concept of Value Added Tax (VAT), which was established in the European
Union over four decades ago, was implemented in the Republic of Serbia at the
beginning of 2005, with the introduction of ...the Law on Value Added Tax. It
took a relatively short period of time (compared to the tradition enjoyed by
this form of tax in the EU), for VAT to gain the reputation of the most
lucrative tax (in narrow sense) revenue, participating with 30,28% in the
total amount of tax revenues obtained in 2011. The success of VAT collection
is owed to the levying mechanism in each stage of the turnover cycle (the
fractionated payment system), to its indirect character (the tax is
transferred to the final consumer who pays it through the price of goods and
services), to a relatively small number of taxpayers with a significant
participation in the total amount of tax revenues, but also to the advantages
it features from the aspect of its susceptibility to tax evasion in
comparison to its biggest competitor - retail sales tax. However, this does
not imply that this form of tax is utterly immune to tax evasion. What’s
more, the specificity of the leading VAT concept is not only favorable for
certain forms of evasion, but also stimulating. Namely, an integral part of
VAT’s modus operandi is the claim from the fisc. This is what makes it unique
and unlike any other tax form in modern tax systems. All it takes to collect
a claim is supplier’s invoice. It is easy to conclude that even superficial
knowledge of the leading VAT concept may seem intriguing (to say the least)
to a potential perpetrator to make an attempt at getting rich at the expense
of the treasury. Paradoxically, while VAT does feed the budget, it also
represents a channel for its discharge. Having in mind the dominant
participation of this type of tax in the structure of Serbia’s public
revenues, the growth tendency of the budget deficit, and alarming signals
(above all from EU countries) about the proportion of its evasion, the time
seems right to produce a thesis with an aim to identify and analyze the basic
forms of VAT fraud; to bring them into connection with the leading VAT
concept and also, to point to the possibilities at exchequer’s disposal when
fighting evasion, both in the context of the Acquis Communautaire and beyond
it. In the research of forms in which evasion of VAT appears, we relied on
the interview and content analysis methods. The basic reason for such
approach is that it is difficult to find reliable sources in this domain. The
existing literature provides only the starting point for further research. We
have reached relevant information via discussion and analysis of the
available documentation provided by tax bodies about the detected cases of
VAT fraud. Both normative and dogmatic methods were applied in order to
establish the fundamental principles of the European VAT. The
historical-legal method was also essential for understanding what made the
European legislator opt for the general, all-stage, indirect, economically
neutral consumption tax. Getting to know the fundamental principles of the
European VAT concept was crucial to answering several questions. First, can
the forms in which VAT fraud appears be related to its system
characteristics, and are the alternative approaches in the process of VAT
designing an appropriate solution for the evasion issue? Then, relying on the
comparative method, to what extent are the European and Serbian taxation
systems similar, whether the same forms of fraud may occur in the EU as well
as in Serbia and whether anti-evasion measures are mutually applicable? And
finally, can an efficient anti-evasion strategy be based on conventional
measures, or is a radical reform of the existing system inevitable? The same
methods were used to determine what initiated the establishment of
anti-evasion policy in the EU based on conventional measures, as well as how
ready are the member-states to implement system changes of the existing
Acquis Communautaire (the historical-legal method). The normative and
dogmatic methods were applied in the investigation of the reconcilability of
the proposed measures with the existing Acquis Communautaire. In addition,
the comparative method provided us with an insight into the experiences of
other countries in the implementation of anti-evasion measures. Based on the
given research, we have reached the following conclusions: 1. The specificity
of the leading VAT concept is favorable for certain forms of its evasion.
However, alternative approaches in the process of VAT designing are not an
acceptable solution for this issue. 2. The European and Serbian VAT models
are based on identical fundamental principles. The implications are: •that
member-states, as well as our country are threatened by the same evasion
forms, since those can most commonly be related to one of the system’s
characteristics. The exception are “carousel” and “chain” transactions in a
form specific for the EU territory; -that efficient European anti-evasion
policy measures are acceptable for the Serbian legislator and vice versa, as
long as they are in compliance with the Acquis Communautaire; -that
anti-evasion policy in Serbia can be based on a deviation from the
fundamental principles of the European VAT, but that would be a step back in
the process of harmonization of the Serbian legislation with Acquis
Communautaire. 3. The European Commission insists on an efficient
implementation of conventional measures. They are comprehensive and diverse,
in line with the basic principles of the European VAT legislation and the
existing legal framework. However, they do not eliminate the cause of the
problem, and precisely this is their “limited range” in comparison with
system measures, which are a superior solution. Unfortunately, prior
suggestions for the system change of VAT were either contrary to the
fundamental principles and/or had flaws which could not qualify them as
adequate options in the existing system. 4. Having in mind everything given
above, we firmly believe that Serbia should follow the EU path. Conventional
measures enable the treasury interest protection in various ways. The
experiences of member-states are directly available to tax administration
officers within a special program at the EU level. And finally, basing the
Serbian anti-evasion policy on the European model is compatible with the
process of harmonization of the Serbian and European law.
Koncept poreza na dodatu vrednost, koji je u Evropskoj uniji ustanovljen pre
više od četiri decenije, u Republici Srbiji je implementiran početkom 2005.
godine, Zakonom o porezu na dodatu vrednost. Za relativno kratko vreme (u
poređenju sa tradicijom koju ovaj poreski oblik uživa na području Evropske
unije), sa učešćem od 30,28% u ukupno ostvarenom poreskom prihodu u 2011.
godini, PDV je u Srbiji izborio titulu najizdašnijeg poreskog (u užem smislu)
prihoda. Uspeh u naplati PDV zahvaljuje mehanizmu ubiranja u svakoj fazi
prometnog ciklusa (sistem frakcione naplate), indirektnom karakteru (porez se
prevaljuje na krajnjeg potrošača koji ga plaća kroz cenu dobara i usluga),
relativno niskom broju poreskih obveznika sa značajnim učešćem u ukupno
ostvarenom poreskom prihodu, ali i prednostima, koje sa aspekta podložnosti
nezakonitoj poreskoj evaziji, poseduje u odnosu na najznačajnijeg konkurenta
– opšti porez na promet u maloprodaji. To, međutim, ne znači da je ovaj
poreski oblik u potpunosti imun na ovu pojavu. Štaviše, specifičnosti
vladajućeg koncepta poreza na dodatu vrednost ne samo da pogoduju određenim
oblicima nezakonite evazije, već je i podstiču. Naime, integralni deo modus
operandija poreza na dodatu vrednost je potraživanje prema fiskusu. Po tome
je on jedinstven i ne nalikuje ni jednom drugom poreskom obliku u savremenim
poreskim sistemima. Sve što je potrebno da se to potraživanje unovči jeste
račun dobavljača. Lako je zaključiti da već površno poznavanje vladajućeg
koncepta poreza na dodatu vrednost može, u najmanju ruku, delovati
intrigantno na potencijalnog V počinioca da se obogati na štetu fiskusa.
Paradoksalno, dok PDV puni budžet istovremeno je i modalitet za njegovo
pražnjenje. S obzirom na dominantno učešće ovog poreza u strukturi javnih
prihoda Srbije, trend porasta budžetskog deficita i alarmantne signale (pre
svega iz zemalja Evropske unije) o razmerama njegove evazije, čini se da smo
izabrali pravo vreme za izradu disertacije sa ciljem da identifikujemo i
analiziramo osnovne oblike nezakonite evazije PDV; da ih dovedemo u vezu sa
važećim konceptom PDV; i da ukažemo na mogućnosti koje fiskus ima na
raspolaganju pri suprotstavljanju evazionom postupanju, kako u kontekstu
komunitarnog zakonodavstva, tako i van njega. U istraživanju pojavnih oblika
nezakonite evazije poreza na dodatu vrednost oslonili smo se na metode
intervjua i analize sadržaja (raspoložive dokumentacije poreskih organa o
otkrivenim slučajevima nezakonite evazije PDV). Osnovni razlog za ovakav
pristup je teška dostupnost pouzdanih izvora u ovoj oblasti. Postojeća
literatura pruža tek polaznu osnovu za dalja istraživanja. Normativni i
dogmatički metodi primenjeni su u nastojanju da utvrdimo fundamentalne principe
evropskog PDV. I istorijsko-pravni metod bio je nezaobilazan kako bismo
shvatili šta je evropskog zakonodavca navelo da se opredeli upravo za opšti,
svefazni, indirektni, ekonomski neutralni porez na potrošnju. Spoznaja
fundamentalnih principa evropskog koncepta poreza na dodatu vrednost bila je
ključna u davanju odgovora na nekoliko pitanja. Najpre, mogu li se pojavni
oblici nezakonite evazije dovesti u vezu sa njegovim sistemskim
karakteristikama i da li su alternativni pristupi u procesu dizajniranja PDV
prikladno rešenje za problem evazije? Zatim, s osloncem na komparativni metod,
u kojoj se meri evropski i srpski sistem oporezivanja suštinski podudaraju i
da li su isti evazioni oblici obostrano zamislivi, a anti-evazione mere
obostrano primenjive? I konačn
Predmet rada je uređenje zateznih kamata odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) koje se od lipnja 2013. godine primjenjuje uz opće uređenje zateznih kamata ...sadržano u Zakonu o obveznim odnosima (ZOO). Odredbe ZFPPN-a o zateznim kamatama analiziraju se u poredbi s odredbama ZOO-a o zateznim kamatama, utvrđuje se polje primjene odredaba ZFPPN-a te se međusobno razgraničavaju odnosi na koje će se primijeniti opći pravni režim za zatezne kamate predviđen odredbama ZOO-a od onih na koje će se primijeniti odredbe ZFPPN-a kao lex specialis. Jedan od ciljeva rada je utvrditi koje je od konkurirajućih pravnih uređenja zateznih kamata povoljnije za vjerovnike novčanih obveza, a drugi je ocijeniti jesu li odredbe ZFPPN-a u skladu sa zahtjevima Direktive 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u trgovačkim ugovorima zbog čijeg transponiranja u hrvatsko pravo su i usvojene nove odredbe o zateznim kamatama sadržane u ZFPPN-u. Ukazuje se na manjkavosti uređenja sadržanog u ZFPPN-u i iznose prijedlozi za primjerenijim pravnim rješenjima de lege ferenda. Zaključuje se da uređenje zateznih kamata iz odredaba ZFPPN-a narušava pravnu sigurnost, osujećuje zaštitu vjerovnika novčanih obveza i izaziva dvojbe ustavnopravne prirode, a pored toga je u pojedinim elementima protivno i Direktivi 2011/7/EU.
Među državama članicama Europske unije (EU) postoji uvelike ujednačeni pristup porezno-pravnim aspektima restrukturiranja trgovačkih društava. Potencijalno nametanje poreza na kapitalne dobitke, ...ocijenjeno štetnim iz perspektive ekonomske učinkovitosti, uglavnom se uklanja propisivanjem posebnih pravila o jamstvu, tzv.
porezne neutralnosti. Davanje olakšice odgode plaćanja poreza na kapitalni dobitak u tom je smislu standardno rješenje kad je riječ o transakcijama poput spajanja, pripajanja, podjele društava, prijenosa imovine te zamjene dionica. U tom smislu postavlja se pitanje predstavlja li načelo porezne neutralnosti poslovnih restrukturiranja iznimku od načela realizacije ili refleksiju pravnog koncepta oporezivog dohotka/dobiti. U potonjem slučaju, porezna tijela mogu odbiti priznavanje relevantnih olakšica u odnosu na transakcije koje nemaju valjani komercijalni smisao, temeljem tumačenja porezno-pravnih propisa ili izričitih protuevazijskih pravila. Pritom valja naglasiti da
primjena protuevazijskih pravila mora biti ograničena samo na slučajeve kod kojih se izigrava smisao i duh mjerodavnih zakonskih odredbi.
MODEL POVJERENJA U E-TRANSAKCIJE Peštek, Almir; Resić, Emina; Nožica, Maja
Economic research - Ekonomska istraživanja,
09/2011, Letnik:
24, Številka:
3
Web Resource
Odprti dostop
Trend razvoja e-trgovine osim značajnih koristi kreira i dosta izazova u smislu razvoja povjerenja između kompanije i potrošača. Nedostatak povjerenja vodi ka neobavljanju e-transakcija. Cilj ovog ...rada jeste identifikacija i objašnjenje najvažnijih faktora modela koji utiču na povećanje povjerenja korisnika u e-transakcije. Osim analize dostupnih radova iz ove oblasti provedeno je i terensko istraživanje na uzorku od 512 ispitanika uz pomoć online ankete. Nalazi istraživanja potvrđuju da su osnovni faktori modela online povjerenja: upotrebljivost web stranice, privatnost, sigurnost, očekivane performanse proizvoda, lojalnost i elektronsko upravljanje odnosom s klijentima (e-CRM).
U ovom radu prikazana je primjena osnovnih tipova platnih transakcija i elektroničkih sredstava plaćanja. Prikupljanjem i
usporedbom određenog broja podataka, analizirane su različite primjene ...elektroničkih platnih transakcija na zahtjevnim
svjetskim tržištima, s osvrtom na pomorstvo. Poseban naglasak stavljen je na zakonsku regulativu kojom Europska unija
želi definirati i što bezbolnije uvesti elektronički novac kako bi se izbjegle nove nestabilnosti na financijskom tržištu.
Na temelju obrade dostupnih podataka, polazeći od određenog pristupa načinu razvrstavanja platnih transakcija uz
uporabu elektroničkih platnih sredstava, uz istaknutu ulogu elektroničkog novca i primjenu u pomorstvu, predložen je
jedan od mogućih načina grupiranja čimbenika elektroničkog poslovanja u pomorskoj industriji.
Političko okruženje u kojem tvrtke djeluju oduvijek je bilo presudno za uspjeh ili neuspjeh tvrtke. Promjenu političkog okruženja uzrokovanu djelovanjem od strane države ili drugih političkih ...čimbenika koja ima utjecaj na poslovanje tvrtke definirati ćemo kao politički rizik. Politički rizik je vjerojatnost da će određeno političko djelovanje dovesti do štetnih posljedica za poslovanje tvrtke. Međunarodne poslovne transakcije možemo definirati kao transakcije, često definirane ugovorom, između dvije strane iz različitih država. Općenito govoreći, bilo kakva razmjena vrijednosti koja se odvija preko državnih granica predstavlja međunarodnu transakciju. Utjecaj politike na poslovanje hrvatskih tvrtki u inozemstvu, odnosno na izvoz i ulaganja hrvatskih tvrtki u inozemstvo koje su neki ekonomski analitičari proglasili kao jedini spas hrvatskog gospodarstva, predstavlja potpuno nov, u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi slabo obrađen problem. Razlozi tomu mogu biti višestruki odnosno mogu biti posljedica slabog izvoza, malog ulaganja u inozemstvu te zbog nedefinirane naravi političkog rizika odnosno nemogućnosti mjerenja političkog rizika. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje o političkom riziku i njegovom utjecaju na međunarodno poslovanje glavna ideja vodilja doktorske disertacije jest ocijeniti utjecaj političkog rizika na međunarodne poslovne transakcije hrvatskih tvrtki te sugerirati načine i instrumente kojima se može upravljati političkim rizikom. U tu svrhu, koristeći podatke o izvozu u inozemstvo i investicijama hrvatskih tvrtki, proveli smo anketno istraživanje među hrvatskim tvrtkama koje se bave međunarodnim poslovnim transakcijama odnosno među stotinu najvećih hrvatskih izvoznika u 2011. godini. Također je napravljena analiza korelacije između vrijednosti izvoza iz Republike Hrvatske u pojedine zemlje i pokazatelja razine političkog rizika u tim zemljama u određenom vremenskom razdoblju. Rezultati istraživanja omogućili su nam da prihvatimo ili odbacimo postavljene hipoteze kao i da definiramo okvir za upravljanje političkim rizikom koji bi mogao biti upotrebljiv hrvatskim tvrtkama koje kao dio svog poslovanja imaju i međunarodne transakcijama.
Političko okruženje u kojem tvrtke djeluju oduvijek je bilo presudno za uspjeh ili neuspjeh tvrtke. Promjenu političkog okruženja uzrokovanu djelovanjem od strane države ili drugih političkih čimbenika koja ima utjecaj na poslovanje tvrtke definirati ćemo kao politički rizik. Politički rizik je vjerojatnost da će određeno političko djelovanje dovesti do štetnih posljedica za poslovanje tvrtke. Međunarodne poslovne transakcije možemo definirati kao transakcije, često definirane ugovorom, između dvije strane iz različitih država. Općenito govoreći, bilo kakva razmjena vrijednosti koja se odvija preko državnih granica predstavlja međunarodnu transakciju. Utjecaj politike na poslovanje hrvatskih tvrtki u inozemstvu, odnosno na izvoz i ulaganja hrvatskih tvrtki u inozemstvo koje su neki ekonomski analitičari proglasili kao jedini spas hrvatskog gospodarstva, predstavlja potpuno nov, u hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi slabo obrađen problem. Razlozi tomu mogu biti višestruki odnosno mogu biti posljedica slabog izvoza, malog ulaganja u inozemstvu te zbog nedefinirane naravi političkog rizika odnosno nemogućnosti mjerenja političkog rizika. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje o političkom riziku i njegovom utjecaju na međunarodno poslovanje glavna ideja vodilja doktorske disertacije jest ocijeniti utjecaj političkog rizika na međunarodne poslovne transakcije hrvatskih tvrtki te sugerirati načine i instrumente kojima se može upravljati političkim rizikom. U tu svrhu, koristeći podatke o izvozu u inozemstvo i investicijama hrvatskih tvrtki, proveli smo anketno istraživanje među hrvatskim tvrtkama koje se bave međunarodnim poslovnim transakcijama odnosno među stotinu najvećih hrvatskih izvoznika u 2011. godini. Također je napravljena analiza korelacije između vrijednosti izvoza iz Republike Hrvatske u pojedine zemlje i pokazatelja razine političkog rizika u tim zemljama u određenom vremenskom razdoblju. Rezultati istraživanja omogućili su nam da prihvatimo ili odbacimo postavljene hipoteze kao i da definiramo okvir za upravljanje političkim rizikom koji bi mogao biti upotrebljiv hrvatskim tvrtkama koje kao dio svog poslovanja imaju i međunarodne transakcijama.
Political environment in which companies operate has always been crucial for their success or failure. Changes in political environment caused by actions of a state or other political actors which in turn influences business could be viewed as political risk. Political risk represents the probability that certain political action will lead to adverse effects for companies business. International business transactions can be defined as transections, often defined by contract, between two parties from different nation states. Generally speaking any exchange of goods or value over national borders can be construed as international transaction. Influence of politics on businesses of Croatian companies abroad, particularly exports and investments, which is viewed by some economist as the only way for Croatian economy to grow, represents quite new and unexplored problem in Croatian economic science literature. There are multiple possible reasons for this, one of which can be the fact that export industry is poorly developed and that there is small number of investments made by Croatian companies in other countries. The fact that the political risk is so differently defined and hard to measure is also the reasons for it being seldom present in scientific literature. Taking into account all the knowledge amassed until now about political risk and the influence it has on international business the purpose of this doctoral dissertation is to assess the influence the political risk has on international business transactions of Croatian companies. Furthermore the thesis tries to suggest ways and means by which to manage political risk.For that purpose and using the data of exports and foreign investments of Croatian companies we conducted survey among top one hundred Croatian exporters for 2011 calendar year. Also we conducted correlation analyses between value of exports from Croatia to selected countries and the level of political risk in those countries using various risk indexes for given time period. Results of research have enabled for hypotheses to be either accepted or dismissed as well as to define the comprehensive framework for political risk management. This framework can in turn be used by Croatian companies engaged in international business transactions.
U radu se analiziraju organizacija i organizacijska struktura financijsko-o bavještajnih jedinica za sprječavanje pranja novca. Navode se prednosti i nedostaci različitih modela. Naglasak je na ...administrativnom modelu, u okviru kojeg je objašnjena i struktura hrvatske financijsko-obavještajne jedinice – Ureda za sprječavanje pranja novca. Razrađuje se i idejno rješenje njegova restrukturiranja. Ističe se značenje suradnje u zemlji i
u okviru međunarodne zajednice, kao i napredak koji se očituje kroz sadržaj konvencija i smjernica EU.
U ovom radu prikazana je primjena osnovnih tipova platnih transakcija i elektroničkih sredstava plaćanja. Prikupljanjem iusporedbom određenog broja podataka, analizirane su različite primjene ...elektroničkih platnih transakcija na zahtjevnimsvjetskim tržištima, s osvrtom na pomorstvo. Poseban naglasak stavljen je na zakonsku regulativu kojom Europska unijaželi definirati i što bezbolnije uvesti elektronički novac kako bi se izbjegle nove nestabilnosti na financijskom tržištu.Na temelju obrade dostupnih podataka, polazeći od određenog pristupa načinu razvrstavanja platnih transakcija uzuporabu elektroničkih platnih sredstava, uz istaknutu ulogu elektroničkog novca i primjenu u pomorstvu, predložen jejedan od mogućih načina grupiranja čimbenika elektroničkog poslovanja u pomorskoj industriji.
This paper has shows the application of the basic types of payment transactions and electronic means of payment.Collecting and comparing a number of data, various types of electronic payment transactions have been analyzedin the demanding worldwide markets, with emphasis on maritime transport. Special emphasis has been put on theEU regulative that aims to define and gradually introduce the electronic money so the new market instabilities wouldbe avoided.Based on the processing of available data, classifying certain payment transactions, using electronic means ofpayment, emphasizing the role of electronic money, as well as applications in maritime transport, one possible modelof grouping the e-business transactions within maritime industry is proposed.
U radu se polazi od shvaćanja da je javno-privatno partnerstvo
(JPP) jedan od najznačajnijih instrumenata dobrog upravljanja, pri čemu treba voditi računa o složenosti tog mehanizma, mogućnos tima i ...opasnostima koje u sebi nosi, posebno ako ga se uzima u njegovoj reduciranoj ulozi – kao instrument privatnog investiranja za zadovoljenje javnih potreba. Upravo takav uski koncept dolazi do izražaja u Smjernicama Vlade Republike Hrvatske donesenim u rujnu
2006., kojima se uvodi isključivo ugovorni oblik JPP-a i koncesije.
Rad upozorava na nedovoljnu sustavnost, konzistentnost, jasnoću i cjelovitost pristupa, koja čini upitnom proklamiranu svrhu Smjernica da potencijalnim partnerima pruži informacije, koje sadržavaju dovoljno odgovora kad oni razmišljaju primijeniti li ili ne JPP.
Kako bi se došlo do dodatnih informacija, najveći dio rada posvećen e prikazu instituta isključivog ugovornog oblika JPP-a kroz praksu zemalja (prvenstveno V. Britanije i donekle Australije) kojega najviše primjenjuju u posljednjih 10-ak godina, pri čemu je naglasak na problemima transfera rizika.
PDF
