Trgovanje dijelovima ljudskog tijela jedno je od najsurovijih oblika zločina suvremenog doba. Aktualnost ovog fenomena pojačavaju okolnosti njegove isprepletenosti s organiziranim kriminalom i ...ljudskim očajem. Posljedice su trgovanja dijelovima ljudskog tijela: (I) pogibeljne za »darivatelje«; (II) prosperitetne za »posrednike«; te (III) životno uvjetovane za »primatelje«. U ovom se radu analizira fenomen trgovanja dijelovima ljudskog tijela u neposrednoj vezi s razvojem transplantacijske medicine i kirurgije. Transplantacija ljudskih organa gravitira prema indikativnoj etici odgovornosti te postepeno nadilazi imperativnu etiku dužnosti. Međutim, s etičkog i moralnog gledišta, darivanje ljudskih organa predstavlja čin sebedarja, što komercijalizaciju ljudskih organa čini neprihvatljivom jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Osim etičkih implikacija, u ovom se radu analiziraju međunarodni dokumenti koji se odnose na problematiku trgovanja dijelovima ljudskog tijela te hrvatsko normativno uređenje predmetne materije, dok se zaključno iznose bioetički i kaznenopravni odgovori na razmotrenu problematiku.
Trafficking in human body parts is one of the most severe form of crime in modern times. The topicality of this phenomenon reinforces the fact that it is intertwined with organised crime and human despair. The resulting repercussions are dangerous for the “donor”, prosperous for the “intermediaries”, and vital for the “recipient”. The paper analyses the phenomenon of trafficking in human body parts, which is directly related to the development of transplant medicine and surgery. Human organ transplantation is moving toward indicative ethics, as ethics of responsibility, and is gradually moving beyond imperative ethics, emphasising duty. Human organ donation is an act of self-sacrifice. Therefore, from an ethical and moral perspective, the commercialization or trafficking of human organs is unacceptable because it violates human dignity. In addition to the ethical implications, the paper analyses international documents on this topic and the Croatian normative regulations on this issue. Finally, bioethical and criminal law answers to this question are given.
Sve je veći broj pacijenata s dugotrajnim preživljenjem nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica, a kako je transplantacija relativno mlada grana medicine, tek sada postajemo svjesni ...njezinih dugoročnih učinaka. Brojnim istraživanjima utvrđeni su raznovrsni kasni učinci zamršene i nedovoljno jasne etiologije, ali i znatnog utjecaja na morbiditet, mortalitet, radnu sposobnost i kvalitetu života. Ovo je istraživanje retrospektivna analiza podataka prikupljenih od 111 pacijenata transplantiranih u KBC-u Zagreb u razdoblju od 1983. do 2009. godine. Medijan praćenja iznosio je 15 godina (raspon 2 – 33). Dobivene kumulativne incidencije bile su u skladu s rezultatima drugih istraživača, a pokazivale su izrazitu sklonost porasta tijekom godina praćenja, i to redom prema učestalosti: kardiovaskularne bolesti 64%, endokrine 42%, solidni tumori 33%, kronična bolest presatka
protiv primatelja (GvHD) 32%, jetrene bolesti 28%, bubrežne 17% te plućne bolesti 14%. Posebnu pozornost usmjerili smo na reproduktivno zdravlje žena te pokazali da je kod pacijentica transplantiranih u dječjoj dobi uspostava spontanoga menstrualnog ciklusa izglednija (45%) nego kod žena transplantiranih u zreloj dobi (18%). Nastanak preuranjene ovarijske insuficijencije (POI) zabilježen je kod 27 (71%) pacijentica. Nadalje, u ovoj studiji zabilježeno je rođenje sedmero zdrave djece iz šest trudnoća od pet majka, od čega su tri trudnoće nastupile prirodnim putem, i to jedna nakon uzimanja hormonske nadomjesne terapije (HNT) zbog POI-ja, dok su preostale tri postignute metodama potpomognute oplodnje. Na kraju možemo zaključiti da se usmjerenim savjetovanjem, ranim dijagnostičkim i terapijskim postupcima te međuliječničkom suradnjom pacijentima može omogućiti kvalitetniji i dulji život s minimalnim posljedicama. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao smjernica za praćenje bolesnika liječenih alogenom transplantacijom u Republici Hrvatskoj.
Cilj: Prikazati operacijsku tehniku i procijeniti rane poslijeoperacijske rezultate ugradnje umjetnog meniska koljenskog zgloba. Ispitanici i metode: U vremenskom razdoblju od 2016. do 2020. godine u ...specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion izvedeno je devet implantacija umjetnog meniska Actifit u koljenski zglob, kod devet pacijenata. Analiza rezultata liječenja izvršena je kod sedam pacijenata, medijana životne dobi 39 (IQR 10,5) godina. Medijan praćenja bio je 25 (IQR 28.5) mjeseci. Prije operacijskog zahvata i na kraju praćenja izvršili smo funkcionalno testiranje pomoću Lysholm, Tegner i VAS upitnika. Pacijenti su podvrgnuti MR praćenju nakon 3, 6, 12, 24 i 30 mjeseci operacije. Implantat meniska je praćen po Genovese upitniku. Rezultati: Medijan Lysholm upitnika prije ugradnje umjetnog meniska bio je 61 (IQR 10,0), a nakon ugradnje 90 (IQR 5) (p = 0,011). Medijan Tegner funkcionalnog upitnika bio je prije operacije 4 (IQR 0,5), dok je nakon ugradnje umjetnog meniska rezultat porastao na 5 (IQR 1,0) (p = 0,059). Medijan VAS upitnika prije operacije bio je 3 (IQR 1,0), a nakon operacije 8 (IQR 0,05) (p = 0,011). Šest (86 %) pacijenata nakon tri mjeseca je pokazalo srednju ekstruziju (Genovese upitnik 2. stupanj) bez daljnje progresije. Analizom MR-a dokazali smo revaskularizaciju meniscealnog presatka uz gubitak morfologije i volumena kao i ekstruziju implantata. Zaključak: Nakon ugradnje umjetnog meniska i relativno kratkog praćenja, do sada nismo evidentirali pogoršanje hondralnog oštećenja femorotibijalnog zgloba, dok su istovremeno znatno poboljšani funkcionalni rezultati.
Aim: The aim of the study was to demonstrate a surgical technique and evaluate the early outcome of a knee joint meniscal scaffold implantation. Patients and methods: During the time period between years 2016 and 2020, in our hospital nine Actifit meniscal scaffolds were implanted into the knee joint of nine different patients. The treatment outcome analysis was performed in 7 patients with the median age of 36 (IQR 10.5) years. The median follow-up was 25 (IQR 28.5) months. Before the surgery, and at the end of the study, functional testing was performed using Lysholm, Tegner and VAS questionnaires. All patients underwent MRI checkups at 3, 6, 12, 24 and 30 months after the surgery. Meniscal implants were evaluated using the criteria of Genovese. Results: The median Lysholm score before the meniscal scaffold implantation was 61 (IQR 10), and after it was 90 (IQR 13.0) (p=0.011). The median Tegner functional questionnaire score before the meniscal scaffold implantation was 4 (IQR 0.5), while after the surgery score went up to 5 (IQR 0.5) (p=0.059). The median preoperative VAS score was 3 (IQR 1.0), and the postoperative score was 8 (IQR 0.5) (p=0.011). At 3 months follow-up, 6 (86%) patients showed a moderate meniscal extrusion (Genovese type 2), with no further progression. The MRI analysis showed the meniscal scaffold vascularization, even with the loss of morphology and volume as well as implant extrusion. Conclusion: In short follow-up after the meniscal scaffold implantation, till now there has been no progression found of chondral damage in femorotibial joint, with concurrent significant functional improvement.
Transplantacija krvotvornih matičnih stanica (TKMS) postala je učinkovita terapijska mogućnost za liječenje teških oblika autoimunosnih bolesti (AB). Krvotvorne matične stanice mogu se skupiti od ...samog bolesnika (autologno), jednojajčanog blizanca (singeno) te HLA-identičnog davatelja (alogeno). Alogenom transplantacijom mijenjaju se autoagresivne efektorne stanice imunosnog sustava bolesnika s neautoagresivnim stanicama davatelja, no ovaj oblik transplantacije manje je privlačan zbog moguće reakcije presatka protiv primatelja (GVHD, engl. graft-versus-host disease). S druge strane, autologna transplantacija dovodi do »resetiranja« imunosnog sata i ne uzrokuje GVHD, no zahtijeva prethodno kondicioniranje. Kao alternativa ovim oblicima liječenja razvila se i transplantacija mezenhimskih matičnih stanica (MMS) koje imaju znatan imunosupresivni učinak, ne zahtijevaju prethodno kondicioniranje i ne dovode do GVHD-a. Ipak, s obzirom na još i sad velik postotak smrtnih ishoda povezanih s liječenjem (TRM, engl. treatment related mortality), transplantaciju matičnih stanica treba sačuvati za bolesnike s najtežim oblicima AB-a, kojima se ovakvim načinom liječenja pruža čak i mogućnost potpunog izlječenja.
Fanconijeva anemija (FA) rijetka je nasljedna bolest karakterizirana kongenitalnim anomalijama, progresivnim poremećajem funkcije koštane srži i predispozicijom za razvoj hematoloških i ...nehematoloških malignih boles-ti. Poremećaj funkcije koštane srži inicijalno se očituje trombocitopenijom, makrocitozom eritrocita, a zatim granulocitopenijom i anemijom. Alogena transplantacija krvotvornih matičnih stanica (TKMS) jedina je tera-pijska opcija koja pruža konačno izlječenje hematoloških poremećaja u oboljelih od FA. Prikazujemo dječaka s Fanconijevom anemijom, koja se klinički prezentirala pancitopenijom u dobi od 5 godina. Kod dječaka je prvi put u našoj domovini učinjen alogeni TKMS u djeteta oboljelog od FA. Radilo se o nesrodnom davatelju košta-ne srži, a kao režim kondicioniranja primijenjen je protokol GEFA03, koji uključuje fludarabin, busulfan i ciklofosfamid uz prevenciju reakcije presatka protiv primatelja alemtuzumabom, ciklosporinom i mikofenolat mofetilom.
Podatno tkivo i duga peteljka čine slobodni podlaktični režanj idealnim rekonstruktivnim tkivom u kirurgiji glave i vrata. U radu je analiziran utjecaj perioperativnih čimbenika na produljeno ...cijeljenje donorske regije, s posljedičnim negativnim estetskim izgledom i funkcionalnim ispadom podlaktice.
Na Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata, KBC Zagreb, u razdoblju od 2018. do 2021. ukupno je od istoga kirurškog tima odignut 31 slobodni podlaktični režanj. Od ukupnog broja bolesnika 18 ih je bilo dostupno za dodatnu estetsku i funkcionalnu evaluaciju operirane podlaktice. Vizualno-analognom skalom (VAS) svaki je bolesnik ocijenio funkcionalno i estetsko stanje svoje operirane podlaktice. S POSAS upitnikom bolesnik je procijenio ožiljak u području odizanja podlaktičnog režnja te ožiljak lokacije s koje je odignut slobodni transplantat kože za rekonstrukciju donorske regije. Dodatno ispitivanje istih lokacija, ali od strane kirurga učinjeno je istim upitnikom (OSAS). Standardiziranim obrascem DASH učinjena je procjena invaliditeta ramena, ruke i šake. Brojčane vrijednosti iz upitnika normirane su u kategorije i statistički obrađene te uspoređene s demografskim i anamnestičkim podatcima za svakog bolesnika.
Količina popušenih cigareta i tjelesna težina u korelaciji su s propadanjem kožnog transplantata prilikom rekonstrukcije donorske regije. Iako je u svega 33,3% bolesnika kožni graft zacijelio uredno, 72,2% bolesnika doživljavaju ožiljak donorskog mjesta kao dobar ili čak izvrstan. Ožiljak na proksimalnoj volarnoj strani nadlaktice, kao mjesto uzimanja slobodnog grafta djelomične debljine kože, bolesnici doživljavaju kao izrazito loš u svega 5,6% slučajeva. Nakon 15 mjeseci postoperativno niti jedan bolesnik ne doživljava svoju podlakticu kao estetski lošu.
Propast kožnog grafta u donorskoj regiji povezan je s intenzitetom pušenja i višim indeksom tjelesne težine. Održana funkcionalnost ruke direktno ovisi o održanom osjetu podlaktice te indirektno o njezinom estetskom izgledu. Odgođeno cijeljenje i bolesniku negativan izgled podlaktice negativno utječu na njegovo svakodnevno korištenje operiranog ekstremiteta. Ta se korelacija gubi nakon šestoga postoperativnog mjeseca, kada većina podlaktica u estetskom smislu dobiva svoj konačan izgled.
Nadomještanjem bubrežne funkcije u Hrvatskoj se liječi gotovo 4500 bolesnika. Česte infekcije u populaciji liječenoj dijalizom i transplantacijom bubrega jedan su od najčešći uzrok moribiditeta i ...mortaliteta tih bolesnika. U bolesnika liječenih dijalizom infekcije su uobičajeno vezane uz dijalizni pristup (najčešće dijalizni centralni venski, ili peritonejski kateter). U bolesnika s transplantiranim bubregom infekcije se najčešće javljaju u ranom poslijeoperativnom razdoblju. Prevencija, rano prepoznavanje i adekvatno liječenje infekcija u toj populaciji ključni su za bolje preživljenje ovih bolesnika s kojima se sve češće susreću i liječnici drugih specijalnosti.
Izmijenjeni imunološki odgovor zajednički je nazivnik bolesnicima sa cirozom jetre te onima s transplantiranom jetrom, a
sukladno tome obje su populacije pod povećanim rizikom od bakterijskih ...infekcija. Klinička slika razlikuje se od one u općoj populaciji, a uobičajeni znakovi upale su nepouzdani. Bakterijske infekcije vodeći su uzrok pobolijevanja i smrtnosti u bolesnika s uznapredovalom jetrenom bolesti, a rizik od smrtnog ishoda u sepsi dvostruko je veći nego u općoj populaciji. Bolesnici s transplantatom sve duže preživljavaju zahvaljujući napretku u kirurškoj tehnici i imunosupresiji, a kao vodeće rane i kasne posttransplantacijske komplikacije izdvajaju se upravo bakterijske infekcije. Spektar uzročnika i tip infekcije su široki, a veliku ulogu ima vrijeme proteklo od transplantacije. U obje skupine pravodobna dijagnostička obrada te terapijska intervencija ključ su pozitivnog ishoda.
Cilj: Tijekom transplantacije jetre očekuju se značajni gubitci tjelesnih tekućina koje je potrebno nadoknaditi kristaloidnim i koloidnim otopinama te transfuzijom krvlju i krvnim derivatima. U ...studiji smo analizirali je li u petogodišnjem razdoblju promijenjen pristup intraoperacijskoj nadoknadi tekućina i krvnih derivata tijekom transplantacije jetre.
Materijali i metode: U opservacijskoj retrospektivnoj studiji analizirali smo podatke ukupno 155 pacijenata kojima je transplantirana jetra u Kliničkoj bolnici Merkur, 79 tijekom 2015. godine i 76 tijekom 2010. godine. Analizirali smo ukupni gubitak krvi, ukupni uneseni volumen tekućina tijekom transplantacijskog postupka te volumen pojedinih vrsta tekućina (kristaloidi, koloidi, koncentrati eritrocita, svježe smrznuta plazma, trombociti). Statistička analiza rađena je Studentovim t-testom.
Rezultati: Pacijenti su bili međusobno usporedivi po tjelesnoj masi i visini, MELD ljestvici. Ukupni gubitci krvi (ml) tijekom transplantacije jetre u 2015. i 2010. godini iznosili su: 6526± 4194 i 11122± 6685, P<0,001. Volumeni unesenih tekućina (ml) tijekom transplantacije jetre u 2015. i 2010. godini iznosili su: ukupni volumen tekućina 9640± 6017 i 18433 ± 7282, P< 0,001; kristaloidi 5077± 1443 i 5674± 2326, P=0,055; koloidi 1853± 814 i 2244± 1188, P=0,018; autologna krv 1097± 1160 i 1927± 2608, P=0,011; homologna krv 1293± 1247 i 2979± 2196, P<0,001; svježe smrznuta plazma 2244± 1523 i 5429± 1954, P<0,001; trombociti 349± 387 i 426± 313, P=0,176.
Zaključci: Ovom studijom uočeno je značajno smanjenje ukupnog volumnog unosa, unosa koloidnih otopina, koncentrata eritrocita i svježe smrznute plazme tijekom transplantacije jetre u razdoblju od pet godina. Razlozi navedenog su ograničavanje perioperacijske volumne nadoknade u svrhu smanjivanja nepovoljnih učinaka volumnog preopterećenja. Ipak, najvažniji je faktor anestezijsko i kirurško iskustvo prikupljeno tijekom niza uspješnih godina u transplantacijskoj medicini.
Zaraza humanim papilomavirusom (HPV) učestala je u populaciji te ukoliko imunosni sustav ne uspije uništiti virus, perzistirajuća infekcija visokorizičnim onkogenim tipovima HPV-a povećava rizik ...razvoja karcinoma. Iako ne postoji specifično liječenje, zaraza HPV-om može se spriječiti cijepljenjem. Bolesnici s presađenim bubregom imaju veći rizik za perzistentnu infekciju HPV-om i razvoj komplikacija zbog cjeloživotne imunosupresije u odnosu na opću populaciju. Sukladno preporukama brojnih stručnih društava donosimo hrvatske preporuke za cijepljenje protiv zaraze HPV-om u primatelja bubrežnog presatka.
PDF
