Starenje je prirodan proces koji obuhvaća promjene na svim tkivima i organima uz smanjenje funkcijskog kapaciteta organa. Kako se produžuje životna dob u populaciji, sve je više osoba starije životne ...dobi koje zahtijevaju nadomještanje bubrežne funkcije, i za njih je transplantacija bubrega metoda odabira, ako nemaju kontraindikacija za primjenu imunosupresijske terapije. Manjak darivatelja bubrega onemogu ava transplantaciju svim osobama koje trebaju takvu vrstu liječenja. Uporabom bubrega darivatelja starije životne dobi povećava se broj dostupnih organa i omogućuje optimalna metoda nadomještanja bubrežne funkcije osobama starije životne dobi.
The primary goal of this study was to evaluate the influence of cytochrome P450 (CYP) 3A5 (6986A>G) and ABCB1 (3435C>T) polymorphisms on tacrolimus (TAC) dosage regimen and exposure. Second, we ...evaluated the influence of TAC dosage regimen and the tested polymorphisms on renal oxidative injury, as well as the urinary activities of tubular ectoenzymes in a long-term period after transplantation. Also, we aimed to determine the association between renal oxidative stress and tubular damage markers in the renal transplant patients.
The study included 72 patients who were on TAC based immunosuppression. Allele-specific PCR was used for polymorphism determination. We measured the urinary thiobarbituric acid reactive substances (TBARS) and reactive carbonyl derivates (RCD) in order to evaluate oxidative injury, as well as the urinary activities of ectoenzymes (N-acetyl-β-D-glucosaminidase, aminopeptidase N and dipeptidyl peptidase IV) to evaluate tubular damage.
The carriers of CYP 3A5*1 allele required statistically higher daily doses of TAC than CYP *3/*3 carriers, as well as the carriers of C allele of ABCB1 gene compared to those with TT genotype. Also, there were no differences in TBARS, RCD and the activities of ectoenzymes between the patients’ genotypes. Our results showed significant correlations between urinary TBARS and RCD and the ectoenzymes’ activities.
Our findings suggest that CYP 3A5 and ABCB1 3435 polymorphism may affect TAC daily doses, but not the drug’s tubular toxicity. Furthermore, tubular damage may be associated with increased renal oxidative stress.
Kronični bubrežni bolesnici obično imaju povišene vrijednosti lipida te poremećen metabolizam lipoproteina. Dislipidemiju također viđamo i u onih bolesnika koji su započeli liječenje jednom od metoda ...nadomještanja bubrežne funkcije ali i u bolesnika s presađenim bubregom. Ovako narušeni profil lipida ubrzava proces ateroskleroze, a na taj način ubrzava i napredovanje bubrežne bolesti. Patofiziološki mehanizam nastanka dislipidemije u takvih je bolesnika kompleksan, nalazimo značajne promjene strukture i funkcije lipoproteina i lipidnih molekula koji uzrokuju ubrzani proces ateroskleroze, razvoja srčano-krvožilnih bolesti i moždanog udara. Srčano-krvožilne bolesti i moždani udar su glavni uzroci pobola i smrti bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega. U ovom preglednom članku razmotreni su patogeneza i liječenje dislipidemije u kroničnoj bolesti bubrega. Analizirani su rezultati istraživanja nenormalnosti lipida u kroničnoj bolesti bubrega, bolesnika koji su liječeni hemodijalizom ili peritonejskom dijalizom, kao i u osoba s transplantiranim bubregom. Izneseni su rezultati istraživanja u kojima je ispitan utjecaj hipolipemičnih lijekova u kroničnih bubrežnih bolesnika na pobol i smrtnost od moždanog udara.
Transplantacija bubrega najbolji je oblik liječenja bolesnika u završnom stadiju kroničnoga bubrežnog zatajenja. Najčešće se radi heterotopna transplantacija bubrega s implantacijom presatka u ...ilijakalnu ložu. U nekih bolesnika, zbog prethodnih transplantacija ili izražene ateroskleroze ilijakalnih krvnih žila, heterotopna transplantacija nije moguća. Prikladna alternativa za te pacijente jest ortotopna transplantacija. U članku izvješćujemo o bolesniku s jako izraženom aterosklerozom ilijakalnih arterija, kojemu smo učinili uspješnu ortotopnu transplantaciju bubrega.
Posttransplantacijska eritrocitoza se definira kao povišenje hematokrita iznad 51%, a javlja se u 8-15% bolesnika nakon transplantacije bubrega. Bolest se najčešće javlja između 8 i 24 mjeseca od ...transplantacije. U četvrtine bolesnika dolazi do spontane remisije bolesti tijekom 2 godine, dok se u ostalih 75% bolesnika javljaju simptomi zbog hiperviskoznosti krvi (glavobolje, hipertenzija, pletora). Etiologija je multifaktorska, a kao glavne čimbenike uključuje eritropoetin, sustav renin-angiotenzin (RAS) i IGF-1. Inhibicija RAS sustava bilo ACE inhibitorima ili antagonistima angiotenzin I receptora učinkovita je terapija u više od 90% bolesnika i dovodi do sniženja hematokrita unutar 2-6 tjedana smanjujući incidenciju komplikacija (cerebrovaskularni inzult, plućna ambolija), koje bez terapije dovode u 1-2% bolesnika do smrtnog ishoda.
Uporaba imunosupresijskih lijekova povezuje se s povećanom učestalosti različitih zloćudnih bolesti. Etiologija posttransplantacijskih zloćudnih bolesti je multifaktorska te uključuje i oslabljen ...imunološki odgovor na različite virusne infekcije, neodgovarajuće
uklanjanje oštećenih stanica, kao i oslabljenu mogućnost popravka lomova DNK. Među viruse koji se povezuju s pojavom tumora nakon transplantacije bubrega ubrajaju see EBV, HHV-8, virus Merkelovih stanica, virusi hepatitisa B i C, te BK virus. CMV se povezuje s karcinomom debelog crijeva. Dosadašnje se spoznaje uglavnom temelje na pojedinačnim slučajevima opisanima u literaturi. Potrebna su daljnja istraživanja kojima bi se potvrdila povezanost virusnih infekcija s razvojem tumora nakon transplantacije bubrega.
Uspješna transplantacija je metoda izbora u liječenju pacijenata koji se nalaze u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, odnosno terminalne bolesti (akutne ili kronične) jetre, srca ili pluća. ...Uvođenje novih, potentnijih imunosupresivnih lijekova značajno je smanjilo učestalost kriza odbacivanja presađenog organa. Unatoč značajnom napretku transplantacijske medicine, dugoročno preživljavanje pacijenata s presađenim organom i dalje je značajno niže u odnosu na opću populaciju. Navedeno je posljedica povećane incidencije kardiovaskularnih bolesti u ovoj populaciji pacijenata, koje su i glavni uzrok povećanog mortaliteta. Pojava tradicionalnih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, odnosno komponenti metaboličkog sindroma (arterijska hipertenzija, novonastala šećerna bolest ili pogoršanje od ranije poznate šećerne bolesti, pretilosti te poremećaj metabolizma masnoća) učestaliji su u pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa nego u općoj populaciji. Posljedica su primijenjene imunosupresivne terapije. U prvom redu nužne su redovite i stalne provjere zdravstvenog stanja pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa. Uz kontrolu laboratorijskih parametara funkcije presatka, vrlo je važna kontrola krvnog tlaka, metabolizma glukoze i masnoća sa svrhom sprječavanja razvoja kardiovaskularnih bolesti, poboljšanja funkcije presatka i kvalitete života te smanjenja mortaliteta ove populacije pacijenata.
Sažetak. Brojni znanstveni radovi upućuju na dobrobit cijepljenja djece s prirođenim srčanim grješkama. Povišen rizik od razvoja infekcija povezuje se s kompromitiranim kardiopulmonalnim statusom, ...promijenjenim tlakovima u plućnoj cirkulaciji (uključujući plućnu hipertenziju) te poremećajima ventilacije i perfuzije. Brojne srčane malformacije u sklopu sindroma heterotaksije u svojoj osnovi imaju funkcionalnu hipospleniju s pojačanom sklonošću za razvoj infekcija. Kromosomopatije, genomopatije i genopatije često su udružene s hemodinamski važnim srčanim grješkama i prirođenim poremećajima imunosti i/ili malformacijama drugih organa koje pogoduju nastanku infektivnih bolesti. Velik dio prirođenih srčanih grješaka nalaže kardiokirurško liječenje operacijom na otvorenom srcu uz uporabu ekstrakorporalne cirkulacije ili je ona nužna za liječenje sindroma smanjenoga srčanog izbačaja, čime se snižava razina cirkulirajućih protutijela prije nastalih tijekom aktivne imunizacije. Slijedom navedenoga, u današnjoj medicinskoj znanosti nezaobilaznu ulogu u zaštiti takvih bolesnika ima sustavno procjepljivanje dodatnim cjepivima i oboljele djece i članova njihovih obitelji. Ovaj rad daje sustavni pregled navedene problematike.
Transplantacija mikrobiota
iz fecesa (eng.
fecal microbiota transplant
,
fmt) proces je transplantacije infuzije bakterija iz stolice
zdravog donora do primatelja s bolešću za koju se vjeruje da je ...povezana s
nezdravim crijevnim mikrobiomom. unos kapsuliranih bakterija zdrave osobe
provodi se endoskopom, nazogastričnom sondom ili oralno pomoću kapsule. taj je
pristup prilično uspješan za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijom
clostridium
difficile
, koja uzrokuje po život opasne proljeve. u literature je nađeno da
je kompatibilnost između donora i primatelja znatno važnija nego što se zasada
smatra, pa bi takvim pristupom primjena fmt-a vjerojatno bila uspješna i u
liječenju drugih crijevnih oboljenja. pokazalo se da je
„bakterijska kompatibilnost“ donora i primatelja izuzetno važna – transplantat
jednog donora imao je različite učinke kod triju različitih bolesnika. da bi se
minimalizirao rizik od infekcije ili prijenosa drugih bolesti, potencijalni
donori podvrgavaju se rigoroznom pregledu, uključujući temeljito uzimanje
anamneze, serološke testove i fekalne testove na parazitske, virološke i
bakterijske patogene. iako postoje neke razlike među institucijama, doneseni su
prihvaćeni protokoli za
skrining
donora. uz banke fecesa, koje
pružaju univerzalni fekalni materijal za korištenje, koji je visoko pregledan i
katalogiziran, mogu se prevladati prepreke poput troškova i dostupnosti, što
omogućuje pojednostavljivanje istraživanja i liječenja. Uz to, uporaba kapsule FMT-a povezuje se s
poboljšanom pogodnošću, smanjenom nevoljkošću bolesnika i pojednostavljenom
proceduralnom pripremom. Kako bi se održala sigurnost bolesnika i prikladna
uporaba fmt-a, očekuje se pojavljivanje standardiziranih protokola za probir
davatelja, pripremu stolice, načina isporuke i indikacija primatelja za
liječenje.
Fecal Microbiota Transplant
(FMT) is the process of transplanting an infusion of bacteria from the stool of
a healthy donor to a recipient with a disease believed to be associated with an
unhealthy intestinal microbiome. The intake of encapsulated bacteria of a
healthy person is performed by endoscope, nasogastric tube or orally via a
capsule. This approach is quite successful for treating infections caused by
the bacterium
Clostridium difficile
which causes life-threatening diarrhea. It
has been found in the literature that
compatibility between donors and recipients is much more important than
currently thought, so with such an approach, the use of FMT would probably be
successful in the treatment of other intestinal diseases. Donor and recipient
"bacterial" compatibility has been shown to be extremely important -
a single donor transplant had different effects in three different patients.
To minimize the risk of infection or transmission of another disease, potential
donors undergo rigorous screening, including thorough history taking,
serological tests, and fecal tests for parasitic, virological, and bacterial
pathogens. Although there are some differences between institutions, there are
existing accepted protocols for donor screening. With stool banks providing universal fecal material for use, which is highly
reviewed and cataloged, barriers such as cost and availability can be overcome,
allowing research and treatment to be simplified. In addition, with the advent
of the FMT capsule, it can occur with improved convenience, reduced patient reluctance,
and simplified procedural preparation. In order to maintain patient safety and
the appropriate use of FMT, standardized protocols for donor screening, stool
preparation, delivery methods, and recipient indications for treatment are
expected to emerge
Kronično bubrežno zatajenje (KBZ) povezano je sa značajnim utjecajem na hemostazu koje se može klinički manifestirati u rasponu od tromboze do krvarenja. Patogeneza uremičkog krvarenja povezana je s ...mnogobrojnim čimbenicima. Njen vodeći uzrok je trombocitna disfunkcija unutar koje je naročito poremećeno međudjelovanje trombocita kao i trombocita i stijenke krvne žile. Bubrežna nadomjesna terapija smanjuje pojavnost i težinu krvarenja, ali unatoč tome još uvijek postoji rizik od njenog nastanka. Poremećaji koagulacijskog-fibrinolitičkog sustava kod uremičnih bolesnika koji vode protrombotskom stanju povezani su sa značajnim rizikom od aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti kao i trombotskih komplikacija poput tromboze vaskularnih pristupa. U bolesnika s KBZ-om postoje razlike u hemostatskim parametrima ovisno o vrsti bubrežnog nadomjesnog postupka. Poremećaji hemostaze koji se uočavaju kod bolesnika s KBZ-om preklapaju se s promjenama u koagulacijsko-fibrinolitičkom sustavu koje nastaju nakon transplantacije bubrega. Unatoč etiologiji, bolesnici s transplantiranim bubregom povećanog su rizika za razvoj tromboembolijskih događaja kao rezultat protrombotskog stanja zbog abnormalnosti koagulacijsko/fibrinolitičkog sustava. To hiperkoagulabilno stanje u velikoj je mjeri povezano s imunosupresivnom terapijom. Ovaj pregledni članak daje sažeti pogled na hemostazu u bolesnika s KBZ-om i nakon transplantacije bubrega.
PDF
