Kombinacijom usmenog i poštanskog anketiranja ispitano je dvjesto hrvatskih menadžera, izabranih po slučajnom principu iz poslovnog telefonskog imenika, s namjerom da se napravi njihova tipologija. ...Pretpostavka je bila da će takva klasifikacija odražavati duh vremena u kojem je napravljena odnosno da će se u njoj zrcaliti tranzicijski proces privredne preobrazbe. Takva je hipoteza djelomično i potvrđena. Faktorska analiza pokazuje da se osobitosti poduzeća i obilježja poslovnog ponašanja menadžera mogu podvesti pod dvije latentne dimenzije, nazvane Veličina poduzeća i Poslovna agilnost. Na temelju izlučenih dimenzija provedena je cluster analiza i ispitani menadžeri su razvrstani u tri kategorije, nazvane: Inertni menadžeri, Agilni menadžeri u velikim poduzećima i Agilni menadžeri u malim poduzećima. Prvu skupinu menadžera od druge dvije odjeljuje manji radni angažman, što je vjerojatno posljedica vođenja poduzeća u netržišnim vremenima, dok se druge dvije kategorije međusobno razlikuju po većem stupnju ulaganja energije u sfem materijalnog stjecanja (mala poduzeća), odnosno u spektar društvenih i političkih aktivnosti (velika poduzeća).
Posebnost postojeće hotelske turističke ponude u Hrvatskoj čine hotelski kompleksi, čija sudbina na neki način određuje sudbinu čitavog turističkog sektora. Uz to restrukturiranje hotelijerstva u ...tranzicijskom razdoblju podrazumijeva i obogaćivanje ponude uvođenjem obiteljskih hotela i drugih oblika alternativne hotelske ponude.
To nameće i novi pristup u upravljanju turističkom destinacijom.
Opravdanje za pristup u očuvanju identiteta hotelijersko-turističke ponude Hrvatske u daljnjem razvoju korporacija kao kompanija za hotelijerstvo i turizam koji će svoj razvoj nastaviti graditi na dosadašnjim iskustvima, obogaćenim novim sadržajima i izgradnjom svojega novog "trade mark", potvrđuje se na iskustvima Španjolske, Austrije i Italije. Oblikovanje se alternativne hotelske ponude temelji na iskustvima ustroja i vođenja obiteljskih hotela i pansiona u Austriji, Italiji, Francuskoj i Portugalu.
Na temelju analize stanja i usporedbe s odgovarajućim uzorima oblikuje se model funkcioniranja hotelskih kompleksa u Hrvatskoj u novim uvjetima. Daje se i prijedlog sustavnog uvođenja novih oblika hotelske ponude, kao kvalitetne dopune asortimana i naglašava uloga institucija okruženja, kao značajnog segmenta u njihovu funkcioniranju i razvoju.
U radu se opisuju značajke stambenog sektora te njegov utjecaj na gospodarstvo i na socijalnu sigurnost građana. Posebno je opisano stanje stambene izgradnje u Crnoj Gori i problemi koji nastaju ...prijelazom na tržišne odnose. Prikazane su osnovne karakteristike stambenog gospodarstva i u zemljama tržišne orijentacije. Potanko je izložen prijedlog modela organizacije stambenog sustava s opisom podsustava i u 10 točaka nabrojeni su najvažniji uvjeti financiranja toga modela.
Članak ukazuje na šest osnovnih tranzicijskih problema s kojima je suočena Hrvatska. To su (1) pad fizičkog obujma proizvodnje, (2) nužna afirmacija na novim tržištima, (3) spor dotok stranog ...kapitala, (4) sporo, i uz poteškoće, teče proces privatizacije, (5) velika nezaposlenost i (6) velike ratne štete. Svi ovi problemi, uz procese deagrarizacije i deruralizacije, utječu na demografsku transformaciju županijskih središta. Osobito je zabrinjavajući ubrzan demografski rast Zagreba nakon 1991. godine.
Polazeći od analitičkog modela i kategorija američke radikalne političke ekonomije, autor analizira dinamiku ekonomskih promjena u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina. Osobito značajnim za ...razumijevanje te dinamike autor smatra njezinu dimenziju koju – na tragu klasika političke ekonomije – naziva “moralnom ekonomijom tranzicije”. Temeljna institucionalna i socijalna struktura akumulacije u hrvatskom gospodarstvu devedesetih godina obilježena je fenomenima poput državnog populizma, klijentelizma i ortačkog kapitalizma, koji su rezultat HDZ-ova modela “nacionalnog kapitalizma”, tj. specifičnog sklopa ekonomske politike i privatizacije gospodarstva. Taj model nije riješio glavne razvojne probleme niti je osigurao zadovoljavajuće stope gospodarskog rasta. Političko-ekonomska bilanca prvog desetljeća tranzicije u Hrvatskoj stoga je negativna. Autor zaključuje da je u drugom desetljeću tranzicije nužno uspostaviti novi političkoekonomski model, koji će odgovoriti na glavne izazove s kojima je suočeno hrvatsko društvo: postizanje gospodarskog razvoja, povećanje produktivnosti, redukcija prevelikog državnog aparata, pomirenje imperativa akumulacije i demokratske legitimnosti te obnova moralne ekonomije i povjerenja.
Rad se bavi novim izazovima koji su se od kraja sedamdesetih godina nametnuli suvremenoj sociologiji religije pod utjecajem značajnih promjena u suvremenom svijetu i posebno u zemljama u tranziciji. ...To su promjene koje je Berger opisao kao pomak od krize religije ka klizi sekularnosti i koje su se zatim opisivale kao zaokret od sekularizacije društva k desekularizaciji, od zalaza svetog k obnovi svetog, kao trend politizacije religije i religizacije politike. U traganju za plauzibilnim teorijskim okvirima za interpretaciju promjena, ponajviše i ponajprije u postkomunističkoj tranziciji, u nekim se društvima sugerira da je taj okvir moguće razložito oblikovati kombinirajući pristupe koje su naznačili P. Michel, ukazujući na protuslovnu narav uloge religije u postkomunističkoj tranziciji, i G. Guizzardi s njegovom tezom o tome da je na djelu zapravo proces razmjene političkih dobara i kapitala za religijska dobra i kapital i to ponajprije u svrhe legitimizacije i političke mobilizacije. U zaključku se postavlja pitanje
što leži u pozadini takve razmjene te se zaključuje da u toj pozadini stoje dva bitna deficita. Na prvom mjestu stoji deficit legitimiteta tekuće politike koja ga ne uspijeva osigurati ni striktnim poštivanjem demokratske procedure niti skladom između sistemskih inputa i outputa i, na drugoj strani, stoji deficit obnoviteljskih poticaja čisto religijske naravi i na temelju čisto religijskih motivacija.
Mala poduzeća u središtu su pažnje ekonomista i političara. Ističe se njihov doprinos inovativnosti, tehnološkom progresu, zaposlenosti te raznolikosti. Upozorava se na opasnosti jednostrane ...ekonomsko - političke intervencije u prilog malih poduzeća. Pokazuje se da: 1. mnoge su pretpostavke o malim poduzećima bile pretjerane i/ili netočne; 2. velika poduzeća nisu u konačnom silasku s ekonomske scene: umjesto toga riječ je o tehnološkoj, organizacijskoj i strateškoj restrukturaciji; 3. procesi stvaranja fleksibilnih globalnih i nacionalnih mreža poduzeća bitno mijenjaju uobičajene percepcije o "malom" i "velikom" te donose temeljne implikacije za razvojnu politiku i politiku poticanja malih poduzeća. Razmatraju se implikacije za postsocijalističke ekonomije u kontekstu moguće strateške industrijske politike.
Društvena događanja na prostorima bivše Jugoslavije, tijekom druge po-lovice prošlog stoljeća, plijenila su pozornost svjetske znanstvene i političke javnosti. To se posebno odnosi na Rezoluciju ...Informbiroa iz godine 1948., na pojavu samoupravnog socijalizma, na osnivanje pokreta nesvrstanih, kao i na opću geopolitičku poziciju Titove Jugoslavije u vrijeme hladnog rata.Autor spada među one ekonomiste-znanstvenike koji imaju veoma dugu refor-msku tradiciju. Osobno je sudjelovao u svim velikim prijelomnim događanjima.To se posebno odnosi na (neuspjeli) pokušaj Hruščova da svoje refor-me usmjeri na razvoj modela samoupravljanja u mjesecu studenom godine 1962. Na domaćem planu autor govori o velikoj društveno-ekonomskoj re-formi iz godine 1965. i kao nastavku te reforme govori o dugoročnom pro-gramu ekonomske stabilizacije tijekom osamdesetih.Eksplozija balkanskog nacionalizma onemogućila je pluralizaciju i demokratizaciju modela samoupravnog socijalizma. To je bio prvi pokušaj stvaranja modela održivog razvoja. Temeljem kritičkog osvrta na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima autor spominje međuovisnost refor-mskog djelovanja Tita, Hruščova i Gorbačova.
Obojica posljednjih su pali na tržištu, ali sa različitim međuovisnostima. I premda se samoupravni socijalizam nije održao njegovi pozitivni učinci su neupitni. Ti su učinci dvojaki. Prvo, oni su stimulirali reforme u drugim, po-sebno središnje europskim zemljama. Drugo oni su ubrzali krah boljševičke opcije pa i rušenje Berlinskog zida.
