Uvod: Trombofilija povećava rizik od ponovnog pobačaja i drugih ozbiljnih opstetričkih komplikacija kao što je preeklampsija, abrupcija posteljice i zastoj u rastu fetusa. Cilj: istražiti ...učinkovitost antiagregacijske i antikoagulacijske terapije u odnosu na: pojavu i težinu opstretičkih komplikacija i ishod trudnoće. Ispitanice i metode: Multicentrična retrospektivno/prospektivna studija. Istraživanje je provedeno u razdoblju 2018-2021. godine na područiju Zeničko-dobojske županije, Federacija Bosne i Hercegovine. Laboratorijske analize obavljene su u Kantonalnoj bolnici Zenica (Ginekološko-akušerski odjel) i Općoj bolnici Tešanj (Ginekološko-akušerski odjel). U istraživanje je uključeno 180 ispitanica. Formirane su dvije osnovne skupine: radna (skupina ispitanica) i kontrolna skupina. Radnu skupinu činilo je ukupno 120 ispitanica (N=120). Kontrolnu skupinu činilo je ukupno 60 ispitanica (N=60). Rezultati:Primjena antikoagulacijske terapije u profilaktičkim i terapijskim dozama utjecala je na smanjenje učestalosti i težine komplikacija, pozitivan učinak u postizanju terminske trudnoće, te pozitivan učinak u profilaksi tromboembolijskih bolesti. Primjenom antiagregacijske terapije postignut je pozitivan učinak profilakse tromboze, ali ne i smanjenje broja komplikacija. Zaključak:Utvrđen je bolji učinak antikoagulacijske u odnosu na antiagregacijsku terapiju u postizanju terminske trudnoće, smanjenja broja komplikacija i tromboze.
Introduction: Thrombophilia increases the risk of recurrent miscarriage and other serious obstetriccomplications such as preeclampsia, placental abruption, and fetal growth retardation.Aim: to investigate the effectiveness of antiplatelet and anticoagulation therapy in relation to: theoccurrence and severity of obstetric complications and the outcome of pregnancy.Respondents and methods: A multicenter retrospective/prospective study. The research wasconducted in the period 2018-2021 on the territory of Zenica-Doboj Canton, Federation of BiH. Laboratoryanalyses were performed at Zenica Cantonal Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics) andTešanj General Hospital (Department of Gynecology and Obstetrics). 180 respondents were included in thestudy. Two basic groups were formed: Working (group of respondents) and control group. The workinggroup consisted of a total of 120 respondents (N = 120). The control group consisted of a total of 60respondents (N = 60).Results: The use of anticoagulant therapy in prophylactic and therapeutic doses had an effect onreducing the frequency and severity of complications, a positive effect in achieving term pregnancy and apositive effect of thromboembolic disease prophylaxis. The application of anti-aggregation therapy achieved a positive effect of thrombosis prophylaxis, but not a reduction in the number of complications.The use of anti-aggregation therapy has had a positive effect on the prevention of early pregnancy loss.Conclusion: A better effect of anticoagulation compared to anti-aggregation therapy was found inachieving term pregnancy, reducing the number of complications and thrombosis
Pojam trombofilija obično se koristi za opisivanje nasljednih i/ili stečenih stanja povezanih s povećanom sklonošću za nastanak tromboze i klinički se odnosi na pacijente koji razvijaju spontanu ...vensku tromboemboliju (VTE). VTE u dječjoj dobi jest multifaktorijalna bolest, a u većine djece prisutan je jedan ili više kliničkih čimbenika rizika. Osim stečenih čimbenika, kao što su primjena centralnoga venskog katetera, maligne bolesti, teške infekcije, nefrotski sindrom i nasljedni trombofilni poremećaji mogu pridonijeti razvoju VTE-a u novorođenčadi. Nasljedna trombofilija uključuje nedostatak antitrombina (AT), proteina C (PC), proteina S (PS) te mutacije gena za faktor V (FV G1691A, Leiden) i protrombin (FII G20210A). Druge trombofilije, koje su slabije karakterizirane i nisu nužno genetički uvjetovane, uključuju povišenu razinu homocisteina, lipoproteina(a), disfibrinogenemije, antifosfolipidni sindrom i povećane razine faktora VIII, IX i XI. Sukladno najnovijim smjernicama, novorođenčad i djeca s purpurom fulminans trebaju biti odmah testirana na nedostatak PC-a i PS-a, dok se probir na trombofiliju u djece s moždanim udarom ne preporučuje rutinski. U djece s višestrukim neobjašnjivim trombozama, posebice ako ukazuju na katastrofični antifosfolipidni sindrom, treba razmotriti testiranje na antifosfolipidna protutijela i nasljednu trombofiliju. Skupine pedijatrijskih pacijenata koje će najvjerojatnije imati koristi od testiranja na trombofiliju jesu adolescenti sa spontanim nastankom VTE-a, djeca/adolescenti s pozitivnom obiteljskom anamnezom te tinejdžerice s poznatom pozitivnom obiteljskom anamnezom koje planiraju uzimanje oralnih kontraceptiva koji sadrže estrogen. Manje je korisno testiranje provesti u novorođenčadi i djece u kojih je nastanak VTE-a povezan s primjenom venskog katetera. Zaključno, može se reći da testiranje na nasljednu trombofiliju treba provesti individualiziranim pristupom i samo u slučaju kada bi dobiveni rezultati mogli utjecati na poboljšanje ili promjenu tijeka liječenja.
Pojam trombofilija podrazumijeva nasljedne i/ili stečene poremećaje sustava zgrušavanja krvi koji predisponiraju razvoj tromboze. Nasljedna trombofilija obuhvaća stanja u kojima naslijeđene genetske ...mutacije dovode do abnormalne količine ili funkcije proteina uključenih u sustav koagulacije, što za posljedicu može imati povećanu sklonost venskim i, znatno rjeđe, arterijskim trombozama. Nedvojbeno definirana nasljedna trombofilna stanja nedostatak su antitrombina, proteina C i proteina S te pojava faktora V Leiden i protrombinskih varijanti. Još uvijek ne postoje jednoznačne preporuke za testiranje nasljedne trombofilije, a profilaksa i liječenje tromboembolijskih događaja moraju biti individualizirani.
The term thrombophilia implies inherited and/or acquired disorders of the hemostasis mechanism that predispose to the development of thrombosis. Inherited thrombophilia includes conditions in which an inherited genetic mutations affect the amount or function of proteins involved in the coagulation system, and as a consequence, an increased tendency to venous and, much less frequently, arterial thrombosis. Undoubtedly defined inherited thrombophilic conditions are the deficiency of antithrombin, protein C and protein S and the appearance of factor V Leiden and rothrombin's variants. There is still no clear recommendation for testing hereditary thrombophilia, and the prophylaxis and the treatment of thromboembolic events must be individualized.
Thrombophilia is a multifactorial disorder, involving both genetic and acquired risk factors that affect the balance between procoagulant and anticoagulant factors and lead to increased thrombotic ...tendency. The severe forms of thrombophilia are caused by a deficiency of natural anticoagulants: antithrombin, protein C and protein S. The advances in DNA technology played an important role in the identification of the exact nature of these deficiencies and opened up new possibilities in genetic research and molecular diagnostics of thrombophilia. The major breakthrough came with the discovery of activated protein C resistance and the Factor V Leiden gene mutation. Shortly afterwards, a variant in the 3’ untranslated region of the Factor II gene (FII G20210A) associated with an increased concentration of Factor II in plasma was described. These two gene variants represent the most common thrombophilic genetic risk factors. Recently, a novel prothrombin mutation (c.1787G>T) was identified in a Japanese family with juvenile thrombosis. This mutation leads to impaired inhibition of mutant thrombin by antithrombin, proposing a new mechanism of thrombophilia named resistance to antithrombin. In the last decade, several prothrombotic genetic risk factors have been described, including gene variants associated with defects of natural coagulation inhibitors, increased levels of coagulation factors or their impaired inhibition and defects of the fibrinolytic system. However, most of them are not of diagnostic value, due to their minor or unknown impact on the thrombotic risk. Large-scale DNA analysis systems are now becoming available, opening a new era in the genetic studies of the molecular basis of thrombophilia.
Trombofilija nastaje kao rezultat kompleksne interakcije između negenetičkih i genetičkih faktora rizika koji hemostaznu ravnotežu pomeraju u smeru hiperkoagulacije i dovode do pojave tromboze. Veoma značajan faktor rizika za nastanak trombofilije je deficijencija inhibitora koagulacije: antitrombina, proteina C ili proteina S. Veliki korak u razu mevanju genetičke osnove i molekularne dijagnostike trombofilije napravljen je otkrićem rezistencije na aktivirani protein C i faktor V Leiden mutacije. Ubrzo je otkrivena i varijanta u 3’- nekodirajućem regionu gena za faktor II (FII G20210A), za koju je pokazano da dovodi do povišene koncentracije protrombina u plazmi. Ove dve genske varijante su najučestaliji genetički faktori rizika za nastanak trombofilije. Nedavno je opisana nova mutacija u genu za protrombin (c.1787G >T) za koju je pokazano da dovodi do rezistencije na anti trombin, odnosno do smanjene mogućnosti inaktivacije mu tira nog trombina od strane antitrombina, što predstavlja novi mehanizam za nastanak trombofilije. U toku poslednjih decenija, opisan je veliki broj genetičkih faktora rizika za nastanak trombofilije, uključujući one koji dovode do: nedos tatka inhibitora koagulacije, povećanog nivoa ili smanjene inaktivacije koagulacionih faktora ili defekata sistema za fibri nolizu. Međutim, većina njih nije od dijagnostičke važnosti zbog njihovog malog ili još uvek nepoznatog uticaja na etiologiju trombofilije. Primena novih tehnologija koje omo gućavaju analizu velikog broja gena kod jednog pacijenta otvoriće mogućnost individualnog utvrđivanja genetičkih faktora rizika, samim tim i adekvatan terapeutski pristup.
Venous thromboembolism (VTE) is a multifactorial disease that results from a conjunction of several risk factors, both inherited and acquired. The younger the person, the more risk factors are ...required to cause the disease. Since 1937, when the term thrombophilia was coined by Nygaard and Brown, and 1965 when it was used for the first time by Egeberg, a substantial increase in the percentage of patients with VTE and underlying thrombophilia has been reported, particularly after the discovery of the most common thrombophilic mutations, FV Leiden and FII G20210A. Presence of thrombophilia could be detected in as many as 50% of all patients with VTE. Thrombophilia testing has increased lately not only in patients with thromboses but also for other indications, however, whether the results will help in the clinical management of the patients is still unclear. Thrombo philia testing is most commonly performed in young patients with VTE, patients with recurrent episodes of VTE or with thromboses at unusual sites and in persons with positive family history. Whether the presence of thrombophilia influences the clinical management of the patient remains controversial. Patients with VTE and the recognized risk factors such are surgery, trauma, immobilization, pregnancy and the puerperium are at very low risk for recurrence, but prediction of the recurrence of VTE based on the presence of thrombophilia has not been sufficiently explored. Presence of clinical risk factors should be integrated in the strategy of VTE risk assessment. Since many risk factors, such as obesity, hypertension, dyslipidemia, diabetes and smoking are common for both arterial and venous thromboses, it has been suggested that VTE should be considered as part of a pancardiovascular syndrome, along with coronary artery disease, peripheral artery disease and cerebrovascular disease. Positive family history for VTE in a first-degree relative increases the risk for VTE occurrence by 2-fold, regardless of the presence of inherited thrombophilia. Pregnancy-related risk of VTE is sixfold in creased compared to nonpregnant age-matched women. Women with thrombophilia have been shown to be at an increased risk not only of pregnancy-associated thromboembolism, but also of other vascular complications, including recurrent fetal loss and intrauterine fetal death. Risk for antepartal pregnancy-related VTE is considerably increased in obese women confined to bed for longer than one week, in women who underwent assisted reproduction, in multiple pregnancies, gestational diabetes and maternal age over 35 years. Postpartal risk factors differ, with eclampsia, emergency cesarian section and placenta praevia being the most important. Testing for thrombophilia generally does not alter the management of a patient with VTE, except for selected groups of patients. Women of fertile age with positive family history and presence of thrombophilia may benefit from thromboprophylaxis implementation during pregnancy, or can make the decision not to use oral contraceptives. In the future, the use of global coagulation tests that could detect a hypercoagulable state, along with other clinical risk factors, might improve VTE risk assessment and optimize the duration of treatment of VTE disease.
Venska tromboembolijska bolest (VTE) nastaje kao rezultat udruženog delovanja brojnih faktora rizika, kako naslednih tako i stečenih. Učestalost VTE je direktno povezana sa starošću, tako da je u mlađem uzrastu neophodno udruženo delovanje više faktora rizika za nastanak venske tromboze. Prisustvo trombofilije se može utvrditi kod oko polovine bolesnika sa VTE. Dijagnostika trombofilije je svečešća u svako dnevnom laboratorijskom radu, ne samo kod bo lesnika sa trombozama već i za druge indikacije kao što su komplikacije trudnoće izazvane oštećenjem placentalne vasku larizacije, a da nije u potpunosti razjašnjeno da li će prisustvo trombofilije uticati na dalji tok lečenja i sveobuhvatni pristup bolesniku. Najčešće indikacije za ispitivanje trombofilije su tromboze u mla đem uzrastu, recidivi venskih tromboza, tromboze na ne uo bičajenim mestima kao i postojanje tromboza kod višečla no va porodice. Dijagnostika trombofilije se najčešće ko risti kao pomoć u proceni rizika za nastanak recidiva VTE, mada je dosadašnjim ispitivanjima pokazano da samo teške trom bo filije, kao što su deficit inhibitora koagulacije, homo zigotni oblik mutacije FV Leiden ili udruženi heterozigoti za FV Lei den i FII G20210A, predstavljaju povišen rizik za nastanak recidiva. S obzirom na to da su brojni faktori rizika, kao što su gojaznost, hipertenzija, hiperlipoproteinemije, šećerna bolest, zajednički za arterijsku i vensku trombozu, savremeno gledište je da VTE treba posmatrati kao sastavni deo panvaskularnog sindroma, koji obuhvata koronarnu, perifernu arterijsku i cerebrovaskularnu bolest, te integrisati mere koje se primenjuju u prevenciji arterijskih tromboza u režim profilakse VTE. Pozitivna porodična anamneza je faktor koji dvostruko po većava rizik za VTE nezavisno od prisustva trombofilije. Rizik za nastanak venskih tromboza je šestostruko povišen tokom trudnoće i postpartalno, a u prisustvu trombofilije taj rizik se dodatno povećava. Pojedine vrste trombofilije utiču načešću antepartalnu pojavu tromboza. Postojanje trombofilije ne utiče na klinički pristup najvećem broju bolesnika sa VTE, ali je od značaja kod određenih ka tegorija bolesnika, među kojima su najznačajnije žene u fertilnom periodu sa pozitivnom porodičnom anamnezom za VTE. One mogu imati veliku korist od primene tromboprofilakse tokom trudnoće, a postojanje trombofilije može uticati na njihovu odluku o upotrebi oralnih kontraceptiva. U budućnosti bi upotreba nekog od globalnih hemostaznih testova koji bi detektovali hiperkoagulabilno stanje, uz postojanje drugih kliničkih faktora i pažljivu procenu njihovog značaja, mogla poboljšati procenu rizika za nastanak VTE i pomoći u pristupu bolesnicima sa trombofilijom.
The most widespread diseases of modern man have a polygenic basis, including genetic predisposition and factors in the external environment. Such is the case with cardiovascular disease, malignancy, ...diabetes and so on. It should be borne in mind that risk factors usually include disorders that are themselves multifactorial, which further indicates the complexity of pathophysiological mechanisms. In the investigation of genetic factors in polygenic diseases studies are underway to determine the association with specific gene polymorphisms. Genetic or DNA polymorphisms are differences in the hereditary basis which are normally found in human populations. The human genome consists of 3×109 nucleotide (base) pairs, and it is considered that, on average, every 1000th nucleotide is polymorphic, i.e. varies between two loci or two individuals. The most common type of gene polymorphisms is the single nucleotide polymorphism (SNP). Although gene polymorphisms are an expression of normal variations in the hereditary basis, their effect on the phenotype is interesting, especially the association with proneness to certain diseases. Association studies examine the incidence of certain genetic variants, i.e. genetic polymorphisms in a group of patients, and compare it with the data of a healthy population. The results are often contradictory, so the number of polymorphisms whose role as markers of genetic predisposition has been clearly confirmed is still small. In this paper we review literature data and present experiences from our laboratory in studying genetic polymorphisms as susceptibility factors for the occurrence of thrombophilia and atherosclerosis and its clinical manifestations.
Najrasprostranjenije bolesti savremenog čoveka imaju poligensku tj. multifaktorsku osnovu, koja uključuje genetičke faktore predispozicije i činioce iz spoljne sredine. Takav je slučaj sa kardiovaskularnim bolestima, malignitetom, dijabetesom itd. Treba imati na umu da faktori rizika obično obuhvataju poremećaje koji su sami po sebi takođe multifaktorski, što dodatno ukazuje na kompleksnost patofizioloških mehanizama. U okviru istraživanja genetičkih činilaca kod poligenskih bolesti pristupa se studijama asocijacije sa određenim genskim polimorfizmima. Pod genskim, odnosno DNK polimorfizmom podrazumevaju se razlike u naslednoj osnovi koje se normalno sreću u humanim populacijama. Genom čoveka se sastoji od 3×109 nukleotidnih (baznih) parova a smatra se da je u proseku svaki 1000. nukleotid polimorfan, tj. da se razlikuje između dva lokusa ili dve osobe. Najčešći tip genskih polimorfizama su polimorfizmi pojedinačnih nukleotida (engl. single nucleotide polymorphism - SNP). Iako genski polimorfizmi predstavljaju izraz normalnih varijacija u naslednoj osnovi, zanimljiv je njihov uticaj na fenotip, a naročito je aktuelno povezivanje sa sklonošću ka određenim bolestima. U studijama asocijacije ispituje se učestalost pojedinih genskih varijanti, tj. genskih polimorfizama u grupi obolelih i upoređuje sa podacima u zdravoj populaciji. Rezultati su često protivrečni, pa je još uvek mali broj polimorfizama sa jasno potvrđenom ulogom genetičkog markera predispozicije. U radu iznosimo iskustva naše laboratorije u ispitivanju genskih polimorfizama kao faktora predispozicije za pojavu trombofilije i ateroskleroze i njenih kliničkih manifestacija.
TROMBOEMBOLIJSKA BOLEST U TRUDNOĆI Husar, Darko; Đelmiš, Josip
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
06/2008, Letnik:
17, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
SAŽETAK. Fatalna plućna embolija u mnogim razvijenim zemljama ostaje najvažniji uzrok mortaliteta u trudnoći, a za povišenu incidenciju tromboembolijskih incidenata u trudnoći znamo već stoljećima. ...Fiziološka zbivanja u trudnoći dovode do stanja hiperkoagulabilnosti, što povisuje rizik za venski tromboembolizam (VTE). Žene s prirođenim ili stečenim trombofilijama imaju za vrijeme trudnoće posebno visoki rizik za VTE i tromboprofilaksa je opravdana i ¬potrebna u nekim slučajevima. Trombofilija je također povezana s komplikacijama trudnoće, koje uključuju intrauterinu smrt ploda, preeklampsiju, intrauterini zastoj rasta (IUGR) te abrupciju posteljice. Antitrombotički lijekovi koji su na raspolaganju za prevenciju i liječenje venskog tromboembolizma i komplikacija trudnoće, koje trombofilija uzrokuje, su nefrakcionirani heparin (UFH), niskomolekularni heparin (LMWH) i acetilsalicilna kiselina. Antagonisti vitamina K su u trudnoći kontraindicirani. Učinkovitost i sigurnost niskomolekularnog heparina je danas dokazan i on je terapija izbora u ¬prevenciji i liječnju VTE u trudnoći. Niskomolekularni heparin je zamijenio nefrakcionirani heparin zbog veće terapijske sigurnosti i manjeg broja nuspojava.
Moždani udar kod djece uvelike se razlikuje od moždanog udara odrasle populacije. U radu
je opisana definicija, podjela, učestalost, klinička slika, dijagnostika, čimbenici rizika i
pristup djetetu s ...moždanim udarom. Iako nema dijagnostički značaj, laboratorijska dijagnostika
u skrbi djeteta s moždanim udarom neizostavna je karika u iznalaženju rizičnih
čimbenika koji su doveli do moždanog udara zbog provođenja pravilnog i pravovremenog
liječenja te planiranja rehabilitacije i preventivne terapije s krajnjim ciljem sprečavanja opetovanog
moždanog udara. Od najučestalijih čimbenika rizika, laboratorijskoj dijagnostici
uglavnom pripadaju laboratorijski testovi koji će pomoći u dijagnostici pedijatrima uže
specijalizacije za pojedine bolesti (urođene srčane greške, bolesti srpastih stanica, hemolitičke
anemije, koagulopatije, metaboličke bolesti, infekcija, trombofilija). Trombofilija u
djece s moždanim udarom i njihovih roditelja tema je koja je obrađena u radu na temelju
literaturnih podataka i vlastitih rezultata u zadnja dva desetljeća. Na temelju tih rezultata
prikazan je i prijedlog laboratorijske dijagnostike trombofilije u pedijatrijskoj laboratorijskoj
medicini.
Cilj ove studije bio je ustanoviti komplikacije trudnoće i važnost primjene niskomolekularnog heparina za poboljšanje perinatalnog ishoda kod trudnica s nasljednom trombofilijom. Retrospektivno su ...analizirani podatci 70 trudnica s dokazanom hereditarnom trombofilijom i urednom ili opterećenom opstetričkom anamnezom koje su porođene u Klinici za ženske bolesti i porođaje u razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2015. Njih 57 liječeno je niskomolekularnim heparinom, dok kod ostalih 13 žena nije provedena antikoagulantna terapija. Ispitanice s nasljednom trombofilijom koje su tijekom trudnoće uzimale heparinsku terapiju imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na ispitanice s nasljednom trombofilijom bez antikoagulantne terapije (p=0,006). Ispitanice s hereditarnom trombofilijom i urednom opstetričkom anamnezom imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na ispitanice s trombofilijom i prethodnim habitualnim pobačajima (p=0,035) ili intrauterinom smrti čeda (p=0,033). Ispitanice s hereditarnom trombofilijom i urednim prethodnim trudnoćama koje su liječene heparinom imale su nešto bolji perinatalni ishod u odnosu na skupinu s trombofilijom i prethodnim mors fetus in utero kod kojih je također primjenjivana antikoagulantna terapija (p=0,088). U skupini ispitanica s hereditarnom trombofilijom a bez heparinske terapije, ispitanice bez habitualnih pobačaja u anamnezi imale su statistički značajno bolji perinatalni ishod u odnosu na trudnice s habitualnim pobačajima (p=0,047). Primjena niskomolekularnog heparina za
bolji perinatalni ishod opravdana je kod trudnica s nasljednom trombofilijom i opterećenom opstetričkom anamnezom.
Svjedoci smo sve češćih slučajeva akutnih koronarnih sindroma u mlađih bolesnika, odnosno u bolesnika u kojih ne nalazimo prisutne tipične preinačive ili nepreinačive čimbenike rizika. ...Većina studija definira mlađe pacijente kao osobe dobi do 45 godina. U takvih se bolesnika obično dijagnosticira akutni infarkt miokarda (AIM) s normalnim koronarnim arterijama, odnosno koronarne arterije ne pokazuju intraluminalne nepravilnosti (stroga definicija) ili arterije s manjim stupnjem stenoze, ali hemodinamski bez značenja (u većini slučajeva < 30% stenoza). Nedavno objavljena studija (APPROACH) utvrdila je učestalost akutnog infarkta miokarda s normalnim koronarnim arterijama u iznosu od 2,8% u bolesnika podvrgnutih koronarnoj angiografiji kod AIM-a. Diferencijalna dijagnoza takvih akutnih koronarnih zbivanja uključuje miokarditis, stres miokardiopatije i sindrom baloniranja vrška lijeve klijetke. Ne postoji jedinstveno objašnjenje nastanka AIM-a s normalnim koronarnim arterijama, ali predloženo je nekoliko mogućih mehanizama: latentna ateroskleroza, vazospazam, tromboza i hiperkoagulabilno stanje, embolizacija i upala. Postoje stečeni i nasljedni sindrom trombofilije.
U ovom ćemo prikazu opisati povezanost između nasljednih oblika tromboflije u koje ubrajamo mutaciju faktora V Leiden, mutacija gena za protrombin, manjak proteina C i proteina S, manjak antitrombina i mutacija gena za glikoprotein inhibitor plazminogen aktivatora-1 s akutnim oblicima srčanožilnih bolesti.
PDF
