Kontrolni sustav ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj postavljen je na način da prati pravila koja su definirana na razini Europske Unije i koja su pristupanjem RH u Europsku Uniju, postala ...obavezna za sve poljoprivredne proizvođače koji svoje proizvode žele staviti na tržište s oznakama za ekološku proizvodnju. Važnost ekološke proizvodnje prepoznata je na svim razinama zakonodavne vlasti, te se konstantnim praćenjem razvoja poljoprivredne proizvodnje, razvijaju i pravila koja definiranju ekološku proizvodnju. Ministarstvo poljoprivrede, kao nadležna institucija, zaduženo je za uspostavu kontrolnog sustava, počevši od samostalne organizacijske jedinice unutar Ministarstva, do privatnih kontrolnih tijela koja rade po ovlaštenju Ministarstva poljoprivrede. U kontrolni sustav ekološke proizvodnje uključena su još i Carinska uprava, Državni inspektorat i APPRRR. Privatna kontrolna tijela obavezna su dokazivati Ministarstvu, Akreditacijskoj agenciji i Državnom inspektoratu, stalnu sukladnost s pravilima postavljenim Uredbama i nacionalnim propisima, a sve u svrhu održavanja ovlaštenja i dokazivanja usklađenosti postupka kontrole i izdavanja certifikata. S druge strane, ekološki subjekti obavezni su svoju proizvodnju podvrgnuti intenzivnom sustavu kontrole proizvodnje i dokumentacijske provjere kako bi dokazali stalnu usklađenost s postavljenim pravilima proizvodnje. Od iznimne je važnosti da se pravila proizvodnje poštuju tijekom cijelog ciklusa proizvodnje, pripreme i stavljanja proizvoda na tržište što se na kraju potvrđuje izdavanjem certifikata o ekološkom proizvodu. Cilj rada je prikazati sve akte koje se odnose na sustav ekološke proizvodnje, te na jednom mjestu dati prikaz osnovnih pravila proizvodnje i smjernice za uspješnu certifikaciju ekoloških proizvođača kao i prikaz u kojem od njih se nalaze neki od osnovnih uvjeta ekološke proizvodnje.
The control system for organic agriculture in the Republic of Croatia was established in such a way that it follows the rules defined at the level of the European Union, which became binding for all those wishing to place their products on the market with the label for organic production when the Republic of Croatia joined the European Union. The importance of organic farming is recognised at all levels of the legislature, and by constantly monitoring the development of agricultural production, rules defining organic farming are also developed. As the competent institution, the Ministry of Agriculture is responsible for establishing a control system, ranging from an independent organisational unit within the Ministry to private control bodies operating under the supervision of the Ministry of Agriculture. The control system of organic production also includes customs administration, state inspection and APPRRR. The private control bodies are obliged to prove to the Ministry, the Accreditation Agency and the State Inspection the constant compliance with the rules established in the regulations and national rules, in order to maintain the accreditation and to prove the compliance with the control procedure and the issuance of certificates. On the other hand, organic farms are obliged to subject their production to an intensive system of production controls and documentation checks in order to demonstrate constant compliance with the established production rules. It is extremely important that the production rules are respected during the whole cycle of production, preparation and marketing, which is finally confirmed by the issuance of a certificate.
Biotehnologija, genetički inženjering, transgeni ili genetički modificirani organizmi (GMO) izazivaju brojne kontroverze širom zemljine kugle u posljednjih dvadesetak godina. Znanstvene studije o ...produkciji i upotrebi GMO-a, premda nemaju jednoznačan aksiološki predznak niti nude simplificirane odgovore na iskazane dileme, pokazuju da GM hrana donosi mogući rizik po ljudsko zdravlje, štetan utjecaj na okruženje i generalno pogoršanje kvalitete poljoprivrednih kultura. Ovome treba dodati i klasična bioetička pitanja u vezi s potencijalno nenadoknadivom štetom koju sadašnjoj, ali i budućim generacijama, može donijeti na ovakav način izmijenjeno biološko nasljeđe. Implementacija ove, kako je njeni pobornici nazivaju, najbrže usvojene biljne tehnologije u modernoj historiji čovječanstva, ugrožava, sa socijalne strane gledano, tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju i produbljuje i onako veliku društvenu nejednakosti između bogatih i siromašnih farmera. Evidentne su, također, intervencije velikih država i biotehnoloških kompanija prilikom donošenja ili korigiranja odgovarajućih zakona i uredbi o GMO-u, koje, iako deklarativno naglašavaju opće potrebe i zajedničku dobrobit, ustvari (ne)vješto prikrivaju vlastite partikularne interese. Analize mnogih znanstvenika i bioetičara, konačno, pokazuju da teza da će „genska revolucija” riješiti problem gladi u svijetu jednostavno nije dokazana u protekla dva desetljeća.
Biotechnology, genetic engineering, transgenic or genetically modified organisms (GMOs) have caused numerous controversies around the globe over the last twenty years. Scientific studies on the production and use of GMOs, although they do not have a uniform axiological sign nor offer simplified answers to expressed dilemmas, show that GM food poses a potential risk to human health, detrimental environmental impact, and general deterioration in the quality of agricultural crops. Classical bioethical questions regarding the potentially irreversible damage the biological heritage altered in this way can bring to the present, but also future generations should be added to this. The implementation of this, as its supporters call it, fastest-adopted plant technology in the modern history of humankind threatens, from the social aspect, traditional agricultural production and deepens the already great social inequalities between rich and poor farmers. There are also apparent interventions by large states and biotechnological companies when adopting or correcting appropriate laws and regulations on GMOs, which, although declaratively emphasizing general needs and the common good, in fact (un)skilfully conceal their own particular interests. Analyses made by many scientists and bioethicists, finally, show that the thesis that a “gene revolution” will resolve the problem of hunger in the world was not justified in the previous two decades.
Upravni postupak u pravu Europske unije Đerđa, Dario; Jerčinović, Ana
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
02/2020, Letnik:
57, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovoga rada raščlaniti razloge koji ukazuju na potrebu donošenja kodificiranih pravila upravnoga postupka u pravu Unije te ocijeniti kvalitetu predloženih rješenja. U ovome radu najprije se ...nastoji odgovoriti na pitanje postoji li u Europskoj uniji potreba za kodificiranjem pravila upravnoga postupka. To se čini analizom nekih njezinih propisa, ali i stajališta iznesenih u znanstvenoj i stručnoj literaturi. Ukazuje se na dosadašnje „kodifikacijske neuspjehe“ te se kratko prikazuje geneza donošenja i danas aktualnoga prijedloga Uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije. Zatim se analiziraju ciljevi ovoga prijedloga propisa i u njemu sadržana rješenja. Ona se uspoređuju s aktualnim rješenjima sadržanima u hrvatskom pravnom sustavu i pravnim sustavima nekih država članica Unije, kako bi se utvrdilo hoće li eventualno usvajanje predložene uredbe u praksi zahtijevati značajnije odstupanje u radu institucija, tijela, ureda i agencija Unije od pravila vođenja upravnoga postupka uvriježenih u nacionalnim pravnim sustavima država članica. Time se ukazuje na neke prednosti, ali i nedostatke predloženoga teksta. Konačno, zaključuje se hoće li Unija eventualnom predloženom „kodifikacijom“ stvoriti nove pravne režime ili će se zadovoljiti zakonskim utvrđenjem već postojećih pravila u okviru jednoga propisa.
The aim of this paper is to analyse reasons pointing out the need to codify the rules for administrative procedure in EU law and to assess the quality of suggested solutions. Firstly, an attempt is made to answer the question of whether the European Union needs to codify rules of administrative procedure. This is done by analysing some of its regulations as well as the views purported in scientific and professional literature. The “codification failures” to date are pointed out and the genesis of passing the today still current proposed “Regulations on open, effective and independent European Union Administration”. Then, the aims of this proposed regulation and its contained solutions are analysed. It is compared with current solutions contained in the Croatian legal system and in the legal systems of some member states. This points out some advantages as well as disadvantages of the proposed text. Finally, it is concluded whether the Union will, with its proposed “codification” finally create new legal regimes or will it satisfy legally established already existing rules within the framework of one regulation.
Rad predstavlja poseban pogled na jugoslovensku Kraljevinu, iz ugla stvaranja i primene prava. Odmah po proglašenju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembra 1918) izjednačenje zakona ...postavljeno je kao jedna od vrhovnih političkih vrednosti i glavni zadatak Vlade. Do donošenja Ustava (28. juna 1921), proces izjednačenja zakona tekao je putem donošenja uredbi "zakonskog značaja" (vladavina uredbi). Vidovdanskim ustavom predviđena su dva načina izjednačavanja zakona: legalizacijom ranijih uredbi i donošenjem zakona po predlogu Vlade od Zakonodavnog odbora ("malogparlamenta") po skraćenom postupku. Ovaj zakonodavni postupak, sa kojim je Vlada ostala odlučujući zakonodavni činilac, nije poslužio cilju. Glavni zakoni (Krivični zakonik i zakonici o krivičnom i parničnom postupku) doneti su tek pod režimom diktature (1929). Građanski zakonik nije donet do kraja trajanja Kraljevine Jugoslavije, pa se građani "nisu osećali kao članovi jedne zajednice". Isto je bilo u sferi izvršnog prava do 1938, a u pogledu okućja (zemljoradničkog minimuma) i kasnije. Izjednačenje zakona odvijalo se u senci sukoba srbijanskih i prečanskih pravnika (pravnika iz krajeva bivše Austro-Ugarske). Izjednačeni zakoni su doneti uglavnom suprotno gledištima srbijanskih pravnika. Kraljevina SHS je od zemlje sa šest pravnih područja postala zemlja u kojoj je jedan deo njenih građana (građani bivše Kraljevine Srbije) doveden u situaciju da živi pod "nasiljem" nametnutog prava. Žrtvovanje parlamentarizma od strane Srbijanaca, zarad izjednačenja zakona, okrenulo se protiv njih samih.
Ured europskog javnog tužitelja osnovan je 2017. godine, čime je uspješno završen zakonodavni postupak koji je započeo još 2013. godine. Ured EJT-a je zamišljen kao tijelo EU-a koje ima pravnu ...osobnost i funkcionira kao jedinstven ured s decentraliziranom strukturom, koji
osim na centralnoj razini djeluje i u sudjelujućim državama članicama EU-a. Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja postavlja pred nacionalne pravne sustave tih država određene implementacijske obveze. Iako su uredbe pravni akti EU-a koji su obvezujući u cijelosti i izravno se primjenjuju, Uredba o Uredu EJT-a ipak zahtijeva određene intervencije u svrhu imple nije njome uređeno, propisuje određene minimalne istražne ovlasti koje države trebaju osigurati Uredu EJT-a te se opredjeljuje za model tužiteljske istrage. U radu se razmatraju implementacijski zahtjevi koje Uredba postavlja pred hrvatski kaznenopravni sustav, osobito u pogledu implementacije ustroja Ureda i njegove stvarne nadležnosti te implementacije njegovih tužiteljskih i istražnih ovlasti. Analiza je pokazala da je položaj
državnog odvjetnika u hrvatskom kaznenom postupku u velikoj mjeri sukladan zahtjevima iz Uredbe. Međutim implementacijskim odredbama trebat će integrirati delegirane europske tužitelje u hrvatski kaznenopravni sustav, odnosno urediti im položaj unutar strukture Državnog odvjetništva RH, stvarnu i mjesnu nadležnost sudova nadležnih za njihove predmete te tijelo koje će odlučivati u slučaju neslaganja oko nadležnosti. Uz to delegiranim europskim tužiteljima trebat će osigurati ovlasti koje imaju nacionalni državni odvjetnici. U samom kaznenom
postupku trebat će razriješiti pitanje ovlasti Ureda za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti te uskladiti zakonske rokove koji obvezuju državne odvjetnike u prethodnom postupku s osobitostima postupanja delegiranih europskih tužitelja. Za razliku od toga postojeće istražne mjere u skladu su sa zahtjevima iz Uredbe te nisu potrebne implementacijske odredbe
o tome. U odnosu na sve navedeno u radu se razmatra što je do sada napravljeno, daje se osvrt na predložena rješenja, iznose se dostupna komparativnopravna rješenja te se daju prijedlozi za rješenje nekih od zahtjeva.
U članku se obrađuje nekoliko pitanja koja se odnose na dodatne mjere nužne za pravilnu provedbu Uredbe o Uredu EJT-a sa stajališta države članice s federalnom strukturom. Ta pitanja uključuju ...problematiku osoblja država članica koje radi za Ured EJT-a, pojašnjenje mjerodavnog nacionalnog pravnog okvira (posebice u pogledu provođenja istraga) i buduću suradnju između Ureda i nacionalnih tijela država članica odnosno država članica koje sudjeluju u osnivanju Ureda. U zaključku se navodi kako će hibridna struktura i postojeći pravni okvir Ureda EJT-a postaviti pred tijela država članica nove izazove te da će zasigurno potaknuti daljnju (akademsku) raspravu o pristupu koji je odabrao zakonodavac Europske unije.
Napomena:
Članak je prvi put objavljen u eucrim br. 2/2018., str. 117-121
Plinsko tržište unutar EU, do prije 20-tak godina, bilo je segmentirano, nije postojala usklađena regulativa, već je svaka zemlja imala svoju regulativu, što je predstavljalo barijeru za formiranje i ...razvoj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina.
Osnovni cilj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina je da su svi trgovci plinom potpuno ravnopravni u pristupu plinskom sustavu i kupcima, a kupci slobodni u izboru svog opskrbljivača. Ostvarenje ovog cilja provodi se u više faza, od čega do sada možemo izdvojiti tri bitne faze koje se zasnivaju na donošenju zajedničkih pravila za unutarnje tržište plina sadržanih u skupu direktiva i uredbi poznatih pod nazivom „energetski paket“ (prvi-1998., drugi-2003. i treći- 2009.).
U procesu pristupnih pregovora s Europskom unijom, te kao članica EU od 1. srpnja 2013., Republika Hrvatska je dužna uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s energetskim propisima EU. Dinamični proces implementacija energetskih propisa EU kroz zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske rezultirao je značajnim pomacima na tržištu prirodnog plina u Republici Hrvatskoj.
Ovaj rad predstavlja pregled implementacije Trećeg paketa energetskih propisa u zakonodavstvo Republike Hrvatske te analizu učinaka implementacije na razvoj tržišta plina. Posebno se obrađuju sljedeća mrežna pravila: raspodjela kapaciteta (NC CAM), uravnoteženje plinskog sustava (NC BAL), interoperabilnost i razmjena podataka (NC INT) i harmonizacija transportnih tarifa (NC TAR).
U radu autori kritički ocjenjuju zakonodavstvo i praksu u Republici Hrvatskoj o temi videonadzora na radnom mjestu, a posebno se usredotočuju na nedavno usvojen Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti ...podataka. U tom se aktu, naime, utvrđuje više pravila o obradi osobnih podataka putem videonadzornih sustava te najviše upravne novčane kazne za slučaj kršenja pojedinih ondje navedenih pravila.
Osim novih odredbi o videonadzoru radnih prostorija, u radu se detaljno ispituju nova opća pravila o obradi osobnih podataka putem videonadzora te povezane odredbe o upravnim novčanim kaznama, kao i raniji propisi na koje se ispitivane odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe oslanjaju. Cilj ovog istraživanja je ocjena uvodi li se novim pravilima potrebna jasnoća i pravna sigurnost u odnosu na postojeće zakonodavstvo i praksu te ocjena o njihovoj sukladnosti s odredbama same Opće uredbe o zaštiti podataka (uključujući onima o sankcijama). Autori također ukratko upozoravaju na pravila Opće uredbe o zaštiti podataka koja poslodavci, stručnjaci u području ljudskih resursa i pravni stručnjaci, trebaju razmatrati pri ocjeni pravne usklađenosti prakse videonadzora na radnom mjestu, uz napomenu da je iz opsega rada isključena analiza pravnih osnova za obradu osobnih podataka radnika i pripadajuća sudska i regulatorna praksa.
Rezultati cjelokupnog istraživanja osnova su za zaključne kritičke primjedbe s de lege ferenda prijedlozima izmjena pojedinih analiziranih odredbi Zakona o provedbi Opće uredbe kako bi se osigurala veća pravna jasnoća i pravna sigurnost te usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka.
U radu se razmatraju uredbe iz nužde koje je donio predsjednik Republike Franjo Tuđman u drugoj polovici 1991. i početkom 1992. godine u vrijeme otvorene agresije na Republiku Hrvatsku. Glavnina ...uredbi donesena je 10. rujna 1991., a do kraja 1991. godine donesene su gotovo sve uredbe iz nužde. Uredbama su regulirani klasični državni resori poput pravosuđa, unutarnjih poslova i vojske, no velik dio uredbi regulirao je i javne službe te gospodarstvo.
S ulaskom Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije započela je nova faza u radu inspekcije cestovnog prometa Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Velik broj uredbi i ...direktiva Europske komisije i parlamenta te domaći zakonski propisi Republike Hrvatske koji su time stupili na snagu, postavili su nove izazove pred sve službenike inspekcije: pred rukovodstvo, u smislu edukacije inspektora i zainteresirane stručne javnosti, sudjelovanja u javnim raspravama i na stručnim sastancima te suradnje s drugim nadležnim državnim tijelima, a pred inspektore u smislu stjecanja i primjene novih znanja i vještina te u smislu provedbe novih procedura nadzora. U radu se istražuju i opisuju dosadašnja iskustva s tim u vezi. Prikazuju se aktivnosti inspekcije cestovnog prometa kroz TWINNING projekt, članstvo u ECR-u i CORTE-u, aktivnosti u smislu edukativne i represivne uloge inspekcije unutar sustava transportne industrije, ali i problemi s kojima se inspekcija cestovnog prometa u Hrvatskoj susretala i susreće pri ostvarivanju svojih zadaća. Također se u radu daje i usporedba iskustava inspekcije cestovnog prometa Republike Hrvatske i drugih zemalja članica EU-a u procesu prilagodbe standardima EU-a kod provedbe nadzora prijevoza u cestovnom prometu. Cjelokupno istraživanje utemeljeno je na aktualnoj cestovno-transportnoj pravnoj regulativi koja se primjenjuje u tzv. socijalnom zakonodavstvu u cestovnom prometu te u zakonodavstvu koje regulira pristup u djelatnost cestovnog prijevoza tereta i putnika te obavljanje te djelatnosti.
PDF
