Research on the acquisition of word formation has shown that the sequence and speed of this process may vary in typologically different languages (Clark 2001, 2014; Haman et al. 2009). In Croatian, ...the research on the acquisition of word formation focused primarily on the acquisition of diminutives (Palmović 2007; Kuvač and Palmović 2001); recently, however, there has been a growing interest in this subject area. Based on a case study, this paper aims to explore noun formation in early language development in Croatian and find out: a) when the first derived and compound nouns occur in the data analyzed and to what degree, b) which word formation patterns are found in child language, c) whether there is a difference in frequency of the use of suffixes between the data analyzed and general Croatian, d) to which semantic categories the produced derivatives belong. The results of this research are based on the study of the speech of Antonija, a girl, aged 1;3 to 2;8. Her speech was recorded and transcribed and is a part of the Croatian Corpus of Child Language (Kovačević 2002). Produced derivatives were recorded in the IBM SPSS Statistics 22 program and a frequency analysis was carried out. The results of the analysis show that the girl produced 164 lemmas and 511 tokens. The first noun derivative was produced at the age of 1;5. The girl used all word formation patterns except prefixation. The most productive pattern is suffixation, with diminutives being the most common semantic group. The girl produced 34 suffixes of various meanings. The most productive suffixes are –ica, –ić, –a, and –ek. The most common suffixes in Antonija’s speech differ from the most common suffixes in Croatian (Filko 2020) since the child produced various semantic categories of nouns in a different way from adult speakers. This research can be used as a starting point for future assumptions and research on the acquisition of word formation, in particular on the development of morphological awareness related to particular suffixes in child language.
Neizrazito usvajanje jezika Skansi, Sandro
Metodički ogledi,
09/2016, Letnik:
23, Številka:
1
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
U ovome tekstu istražujemo ulogu neizrazitosti i nužnih svojstava u usvajanju jezika. Kroz jezične igre definiramo kontekst i njegova esencijalna svojstva i analiziramo neke klasične probleme u ...filozofiji jezika iz perspektive deskriptivizma, ali s neizrazitim grozdovima opisa. Na kraju analize dajemo prijedlog sustava s kompleksnim vrednovanjem koji je u stanju zaključivati s kontekstualno nerazlikovnim elementima. Punu formalizaciju ovog sustava ostavljamo za nastavak istraživanja.
Ukazujući na kreativnost kao ključno obilježje prirodnog jezika, Chomsky je neizravno obogatio svoju teoriju filozofskom dimenzijom u kojoj je vidljiv utjecaj nauka novovjekovnog racionalizma ...poznatog kao kartezijanizam (Cartesius, latinizirano Descartesovo ime), zbog čega je spomenuti mentalistički pravac znakovito nazvao kartezijanskom lingvistikom (engl. Cartesian Linguistics, CL). To je ujedno naziv njegova dubokoumnog eseja iz 1966. godine, odnosno poglavlja o povijesti racionalističke misli, u kojem najprije predstavlja upravo kreativnost kao jezičnu pojavnost, potom usporedno analizira dubinsku i površinsku strukturu jezika, također problematizira opis i tumačenje u lingvistici te konačno pojašnjava vlastito stajalište o usvajanju prvog jezika iz kartezijanske perspektive. Autorica u radu kratko analizira kontekst nastanka navedenog eseja polazeći od osnovnih spoznaja o (ino)jezičnom razvoju što ih je Chomsky rano zagovarao i tako snažno utjecao na daljnje (ne)nativističko tumačenje tog vrlo slojevitog procesa.
Usvajanje morfologije prvoga jezika težak je zadatak za dijete koje će pri tome rabiti
neke strategije pojednostavljivanja, najčešće preopćavanja. Cilj je ovoga istraživanja bio
opisati usvajanje ...različitoga označavanja izravnoga objekta u hrvatskome jeziku. Različito
označavanje izravnoga objekta (engl.differential object marking) prisutno je u hrvatskome jeziku kao dvostruka mogućnost označavanja akuzativa imenica muškoga roda,
ovisno o kategoriji živosti. S obzirom na složenost fenomena, različito se označavanje
izravnoga objekta proučavalo u usvajanju morfologije promatrajući tri skupine govornih
idioma u hrvatskome jeziku (dječji jezik, govor usmjeren djetetu i govoreni jezik odraslih
govornika) kako bi se saznalo postoje li preopćavanja u pojedinome idiomu. Očekivano
je da će se tijekom usvajanja različitoga označavanja objekta u hrvatskome jeziku preopćavati
uporabom istaknutoga morfema –a za označavanje akuzativa imenica muškoga roda
koje znače neživo. Korpusnom metodom koja je rabljena u istraživanju izdvojena su sva
preopćavanja imenica muškoga roda u akuzativu u Hrvatskome korpusu dječjega jezika
(Kovačević, 2002.) i u Hrvatskome korpusu govornoga jezika (Kuvač Kraljević, Hržica,
u izradi). Preopćavanja su pronađena u svim korpusima, u dječjemu jeziku, govoru
usmjerenome djetetu i rijetko u govornome jeziku odraslih govornika kao dijalektalna
karakteristika. Preopćavanja u dječjemu jeziku ishod su jezične obrade i primjene novih
i preciznijih pravila, dok se preopćavanja u govoru usmjerenome djetetu objašnjavaju kao
moguća prilagodba toga idioma dječjemu jeziku radi olakšavanja usvajanja morfološkoga
sustava.
Ovim se radom žele sintetizirati dosadašnje važnije spoznaje o kolokacijama, u teoriji i praksi, s ciljem prikazivanja cjelokupne problematike koja se veže uz kolokacije u hrvatskome jeziku. Želi se ...upozoriti na to da je za obradu kolokacija s primijenjenoga aspekta nužan preduvjet jednoznačno definirati kolokacije, srediti nazivlje, razgraničiti ih od slobodnih i drugih vezanih sintagma te ih klasificirati prema ujednačenome kriteriju (Tafra 2005:165). O tome će biti govora u prvome dijelu rada, u kojem će se prikazati važnija teorijska razmatranja u kroatističkoj literaturi i pri čemu će se dati osvrt i na obradu dotičnoga fenomena u stranoj literaturi kako bi se uspostavila poveznica. Drugi se dio rada zasniva na kontrastivnome pristupu kolokacijama u hrvatskome i njemačkome jeziku te se istražuje utjecaj tih razlika na njihovo usvajanje, prevođenje i leksikografsku obradu. Upozorit će se na povezanost načina uvrštavanja kolokacija u leksikografske natuknice s njihovim usvajanjem i prevođenjem jer prevoditelj pored dobro razvijene svijesti o kolokacijama mora imati na raspolaganju i odgovarajući priručnik. Za izradu takva priručnika, osobito dvojezičnoga kolokacijskog rječnika, potrebno je utvrditi razlike među kolokacijama dvaju jezika, što je jedino moguće sustavnom kontrastivnom analizom. U kroatističkoj literaturi postoje radovi takve vrste, ali se oni uglavnom tiču kontrastivnoga odnosa između hrvatskoga i engleskoga jezika. U ovom će se radu svi navedeni aspekti razmatrati na primjerima iz hrvatskoga i njemačkoga jezika.
Suvremena nastava inojezičnoga hrvatskog usredotočena je uglavnom na komunikacijski pristup u poučavanju. U samo središte nastavnoga procesa postavlja studente i njihove potrebe. Leksički pristup ...pritom je težište nastavnoga procesa jer se učenje jezika pomiče s tradicionalnoga shvaćanja jezika kao skupa gramatičkih pravila prema postavci da se jezik sastoji od leksičkih sklopova ili višečlanih jezičnih jedinica koje se mogu usvajati kao jedna riječ. Među takve leksičke sklopove ubrajaju se te važno mjesto zauzimaju i kolokacije. U nastavi inohrvatskoga jezika važno ih je znati prepoznati i iskoristiti njihov potencijal u razvijanju svih komunikacijskih kompetencija. U radu se definira kolokacija kao važna leksička jedinica u učenju stranoga jezika, a kroz ekscerpirani popis kolokacija iz suvremenih udžbenika inojezičnoga hrvatskog objašnjava se najčešći strukturalni tip kolokacijskih sveza u hrvatskom kao drugom, stranom, inom ili nasljednom jeziku.
U radu se raspravlja o pojmu rječničkoga brzaca i hrvatskim nazivima za engleske pojmove `word spurt', `vocabulary spurt', `vocabulary burst', `vocabulary explosion', `lexical spurt' ili `naming ...explosion' koji se pojavljuju u području usvajanja jezika. Nakon raščlambe sadržaja i inačnih naziva toga pojma na engleskome, pokazuju se hrvatske zamjene i njihova prihvaćenost u znanstvenoj zajednici.
Radom se predstavlja primjer uspješnoga tvorenja hrvatskih naziva za inačne engleske nazive. Ističe se postojanje jasnoga sustava u postupku izbora, prijevoda i dodatne prilagodbe hrvatskoga nazivlja. On kao ishod ima tri pojma koja odgovaraju izvornicima. Naprošireniji je i značenjski najtočniji naziv rječnički brzac `vocabulary spurt'. Naziv leksički brzac `lexical spurt' rjeđi je i značenjski ne tako precizan u odnosu na odrednice veličine i vremena, on pokriva veći raspon promjena u razvoju leksičkoga znanja. Naziv eksplozija imenovanja `naming explosion' ima uže značenje od izvornoga pojma.
Gluhi učenici i jezik Pribanić, Ljubica
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
07/2007, Letnik:
43, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Jedan od osnovnih ciljeva odgoja i obrazovanja djece oštećena sluha je poučavanje jeziku čujuće zajednice, odnosno nastojanje da gluho dijete na kraju osnovnoga školovanja bude kompetentno u vještini ...čitanja i pisanja. Velik broj stranih znanstvenih istraživanja te nekoliko naših pokazuje da većina gluhe djece (i teško nagluhe) ima poteškoća s učenjem jezika većinske zajednice. U hrvatskom jeziku naročito imaju problema s morfosintaksom. Da bismo detaljnije istražili taj fenomen, konstruirani su zadaci kojima se željelo ispitati gluhu djecu osnovnoškolskog uzrasta razumijevanje nekih morfosintaktičkih struktura u hrvatskome jeziku. Zadane rečenice bile su jednostavne, sastavljene od tri do četiri riječi koje su djeca dobro poznavala.
Osim nekih morfosintaktičkih znanja ovim smo ispitivanjem željeli provjeriti i na što se gluha djeca oslanjaju pri interpretaciji rečenice: na iskustvo i znanje o svijetu ili na gramatički nastavak i poredak riječi u rečenici. Stoga smo u zadanim račenicama varirali poredak riječi i vjerojatnost događaja (očekivani / neočekivani događaj).
Pretpostavka je bila da će mlađa gluha djeca (3. i 4. razred) zanemariti morfologiju i sintaksu te uglavnom birati rečenice / slike koje su najbliže realnom svijetu i njihovom iskustvu o svijetu. Međutim, pokazalo se da se gotovo sva ispitana gluha djeca rukovode poretkom riječi u rečenici, na način da prva riječ, po njihovom shvaćanju, mora biti i vršitelj radnje. To nam ukazuje na teškoće koje ta djeca imaju u dekodiranju gramatički složenih sekvenci. Osim toga, kao što smo i pretpostavili, gluha se djeca niže kronološke dobi više povode u razumijevanju sinataktičkih struktura za strategijom vjerojatnog, odnosno očekivanog događaja.
Proces usvajanja hrvatskoga jezika opisan je na temelju analize troje djece čiji su iskazi zabilježeni u svjetskoj bazi dječjega jezika CHILDES. Budući da na proces usvajanja jezika utječu različiti ...čimbenici, ponajprije oni jezični koji ovise o karakteristikama jezika koji se usvaja, opisani su u istraživanjima (Kuvač Kraljević – Palmović 2007; Jelaska 2007; Cvikić i dr. 2007; Pavličević-Franić 2011; Hržica i dr. 2019) gramatički i leksički razvoj iz različitih perspektiva. Spomenuta istraživanja pokazala su kako na fonološkoj razini djeca najčešće izostavljaju pojedine glasove, zamjenjuju ih onima koji su im lakše izgovorivi, ili ih izgovaraju pogrešno. Na morfološkoj razini najčešće dolazi do poopćavanja usvojenih pravila, a na sintaktičkoj se najprije pojavljuje telegrafski govor u kojemu su izostavljeni prijedlozi i veznici te nenaglašeni oblici glagola i zamjenica. Na leksičkoj razini djeca koriste neologizme koje sami tvore poopćavajući pravila te komunikate kao riječi koje se barem jednom svojom sastavnicom razlikuju u značenju koje ta riječ ima u rječniku odraslih. Budući da na jezični razvoj utječu i izvanjezični elementi poput: sredine (lokalni idiom), društvene situacije (odnosa uže i šire obitelji prema djetetu), obrazovanja roditelja, medija (količine izloženosti medijskim sadržajima), željelo se ispitati jesu li ta obilježja u odnosu na prethodna istraživanja promijenjena te je u skladu s tim napravljeno tromjesečno istraživanje u tri dječja vrtića u jasličkim skupinama. Istraživanje je u skladu s očekivanjima pokazalo kako se na fonološkoj razini izostavljaju, zamjenjuju ili pogrešno izgovaraju glasovi dok se na morfološkoj razini često događaju poopćavanja i preslikavanja sufiksa koji su karakteristični za dijalekt (kajkavski). Na sintaktičkoj razini izostavljene su nepromjenjive vrste riječi i nenaglašeni oblici glagola i zamjenica dok se na leksičkoj razini pojavljuju neološke sintagme, neologizmi, komunikati te anglizmi koji do sada nisu zabilježeni u opisu usvajanja hrvatskoga jezika djece jasličke dobi.
U ovom radu opisuje se govor para jednojajčanih blizanki, izvornih govornica hrvatskoga jezika u razdoblju između njihove dvije i pol i tri godine života. Autorica se osvrće na leksičku, morfološku, ...sintaktičku i fonološko - fonetsku razinu analize, uspoređujući dječje iskaze zabilježene u ovoj fazi razvoja s iskazima iz razdoblja kada su djevojčice počinjale govoriti. Također se upozorava na manifestaciju specifičnih obilježja blizanačkog diskursa u govoru ispitanica. Primjećuje se da je jedno dijete nešto naprednije u verbalnom izražavanju, a drugo u općenitoj izražajnosti govora, koja se postiže prozodijskim i paralingvističkim sredstvima. Iznesena zapažanja predlažu se kao smjernice za opsežno znanstveno istraživanje na nacionalnoj razini i s tim u vezi ističe se potreba da se osnuje hrvatska udruga za istraživanje blizanačkoga govora.
PDF
