Rad se bavi analizom i aktualnošću temeljnih misli i uvida „Strukture znanstvenih revolucija“ anglosaksonskog prirodoznanstvenika i filozofa Thomasa S. Kuhna u kontekstu razumijevanja koncepta ...‘postparadigmatskog’ s obzirom na ‘fenomen: COVID-19’. Temi rada pristupa se polivalentno: 1) misaono-refleksivno, obuhvaćeno Uvodom čija je funkcija (potencijalnog čitatelja) senzibilizirati za problematiku vezanu uz Philosophia naturalis u kontekstu filozofske hermeneutike u segmentu relevantnom za razumijevanje „pozadinske slike“ (Taylor) bolesti COVID-19 dalje: ‘fenomen: COVID-19’ uzrokovane virusom SARS-CoV-2. 2) moralno-filozofijski, pri čemu, a oslanjajući se na relevantne, povijesno-filozofijske i druge izvore, želimo pokazati u čemu se sastoji bît psihološki očitovanog, a egzistencijalno deklariranog „straha pred smrću“ zbog prethodno spomenutog virusom izazvanog fenomena. 3) metodologijski, Kuhnov „ogled“, promatran kroz prizmu epistemološkoga, predstavlja objektivni model za nastanak znanstvene taksonomije, discipline koja bi (po)služila kao ishodište za svako buduće istraživanje koje se tiče života našeg planeta, čovjeka ponajprije. Uz Uvod, strukturi rada imanentna su tri dijela. Prvi dio je opći te služi kao spoznajnoteorijski predtemelj razumijevanju problematike izložene u drugome dijelu, a usredotočene na pitanja strukture, jezika i taksonomije Kuhnova „ogleda“. Treći dio je fokusiran na specijalna pitanja „Strukture“ s obzirom na razumijevanje krize normalne znanosti i stvaranje znanstvenih revolucija. U odsjeku Zaključka izložit ćemo osobne refleksije na račun odjeka Kuhnove „Strukture“ u našem, ‘postparadigmatskom’ dobu korone oslanjajući se na problemski kontekst Heideggerova „još-ne-mislećeg“ koji je poslužio kao misaoni lājtmotiv u ovdje bjelodanom istraživanju.
Najčešći i uobičajeni pristupi u liječenju tumorskih bolesti uključuju kirurgiju, radioterapiju, kemoterapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju, hormonsku terapiju, transplantaciju matičnih stanica te ...sveobuhvatno personalizirano liječenje. Izostavlja se gotovo zaboravljeno liječenje primjenom različitih mikroorganizama od kojih su najzastupljeniji virusi. Njihova je neposredna primjena, ako se radi o apatogenim virusima ili njihovim genomskim modifikacijama, sve učestalija i postigla je vrlo visok stupanj primjenjivosti. Ovaj prikaz odnosi se pretežno na mogućnosti primjene mikroorganizama, u manjoj mjeri bakterija, a uglavnom virusa, u liječenju tumorskih bolesti. Neki virusi mogu zaraziti i ubiti tumorske stanice te su poznati kao onkolitički. Neki se od njih nalaze u prirodi, ali su također i modificirani, kako bi se pojačalo njihovo onkolitičko svojstvo, djelujući isključivo na tumorske stanice bez oštećivanja zdravih. U najnovije vrijeme genetički modificirani virusi postigli su stupanj javne upotrebe stavljanjem na tržište te su od FDA-a (Food and Drug Administration) dopušteni za liječenje melanoma (T-VEC)¸ dok se u Kini modificiranim adenovirusom (H101) liječi rak glave i vrata ljudi. Posebna je vrijednost virusa u liječenju tumorskih bolesti, jer se umnažaju u tumorskoj stanici dok je ne razore, tvoreći tako kompleks tumorskog antigena što omogućuje njegovo prepoznavanje od strane imunosnog sustava. Reakcija tog sustava je lokalna ili sustavna, prepoznata danas kao imunoterapija. Uspoređeni s klasičnim oblicima liječenja tumorskih bolesti, primjena onkolitičkih virusa i imunoterapija uspješniji su način s tek blagim nuspojavama. Danas suvereno usmjeruju istraživanja upravo u tom smislu.
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) najčešća je spolno prenosiva bolest i pretpostavlja se da genitalnu infekciju ovim virusom ti jekom života stekne 75 – 80 % spolno aktivnih žena i muškaraca. ...Od ranih osamdeseti h kada je Harald zur Hausen (dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 2008. godine) dokazao humani papiloma virus (HPV) genotipa 16 i 18 u karcinomu cerviksa, u velikom broju studija potvrđeno je i znanstvenim činjenicama dokazano da je infekcija HPV-om ključni čimbenik u razvoju karcinoma cerviksa. Maligne promjene cerviksa nastaju ako su ispunjeni višestruki uvjeti koji su defi nirani virusnim značajkama, staničnim protuvirusnim mehanizmima i imunim odgovorom domaćina. Virusnu komponentu čine genoti p virusa, perzistencija i intenzitet infekcije, a imunogenetička konstitucija pojedinca, stanično posredovani imuni odgovor i utjecaj vanjskih čimbenika kao što su
lijekovi i bolesti, definiraju imunopatogenetski doprinos domaćina. Ključni proteini uključeni u nastanak karcinoma cerviksa su virusni onkogeni, E6 i E7, koji interferiraju s nizom staničnih procesa te dovode do nekontrolirane proliferacije i stanične imortalizacije, stoga je značaj molekularnih studija koje se bave problematikom HPV-a upravo u boljem razumijevanju patogeneze HPV-a te primjeni stečenih spoznaja u prevenciji virusne infekcije, razvoju profilaktičkog cjepiva i uvođenju molekularne dijagnosti ke kao standarda u procjeni rizika za žene izložene kroničnoj infekciji HPV-om.
Virusi čine 30-40% poznatih uzročnika akutnih infekcijskih proljeva. Među njima najčešći su uzročnici rotavirusi i crijevni adenovirusi, koji uzrokuju proljev u djece od 6-24 mjeseca života. Ponekad ...se mogu zaraziti i neimuni odrasli u njihovoj okolini. U ostalih uzročnici virusnih proljeva su Norwalk-virus i njemu slični, astrovirusi, kalicivirusi i vjerojatno još neki drugi. Među virusnim gastroenteritisima slični su klinički simptomi. Svi se oni prenose fekalno-oralnim putem i vrlo su kontagiozni, jer zaražene osobe izlučuju veliki broj virusa stolicom (zaraženi s rotavirusom izlučuju 1010 virusa u gramu izmeta), a infekcijska doza je vrlo mala - samo nekoliko virusnih čestica može uzrokovati proljeve. U dijagnostici se koriste imunološke metode koje dokazuju virusne čestice u stolici blesnika. Sada se u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" može dokazati imunološkim metodama (latex-aglutinacija, imunokromatografski test) u stolici samo virusne čestice rotavirusa i adenovirusa, što je jedan od razloga za etiološki nedokazane akutne infekcijske proljeve u odrasloj populaciji.
Onkolitički virusi Poljak, Ines; Korać, Petra
Journal of Applied Health Sciences = Časopis za primijenjene zdravstvene znanosti,
10/2018, Letnik:
4, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Maligni tumori danas su najčešći uzročnici smrtnosti u ljudi. Nakupljanje mutacija u stanicama uzrokuje nekontroliranu diobu stanica, kao i sprječavanje njihove programirane smrti, što dovodi do ...neoplastičnih promjena. Nakuplja se tumorska masa koja izbjegava imunosni odgovor domaćina. Moderan pristup terapiji malignih tumora, koji je još uvijek u istraživačkoj fazi, temelji se na primjeni bakterija i/ili virusa koji su genetički modificirani. Njima se potiče kemotaksijski učinak ili nastanak receptora koje će prepoznati imunosni sustav domaćina kako bi se potaknulo efektorski dio obrambenog sustava organizma na uništavanje tumorske mase. U ovom radu dan je sažet prikaz najnovijih metoda navedenog područja.
Istraživanje sanitarnog statusa provedeno je na tri autohtone hrvatske sorte vinove loze (Kujudžuša bijela, Zlatarica vrgorska i Trnjak crni) koje se uzgajaju u Dalmaciji. Istraživanjem je obuhvaćeno ...ukupno 492 trsa iz 31 vinograda. Uzorci su podvrgnuti serološkom testu ELISA (Enzyme-Linked Immuno-Sorbent Assay) za analizu na prisustvo četiri gospodarski najvažnija virusa: virus mozaika lista vinove loze (ArMV), virus lepezastog lista vinove loze (GFLV), virus uvijenosti lista tip 1 i tip 3 (GLRaV-1, GLRaV-3). Od ukupnog broja prikupljenih uzoraka, njih 40 je bilo potpuno slobodno od prisutnosti istraživanih virusa. Ovo istraživanje potvrđuje visok udio virusom zaraženih trsova te loš sanitarni status istraživanih sorata. Sve navedeno ukazuje na nužnost provedbe klonske i sanitarne selekcije.
Usnu šupljinu nastanjuju mnogi virusi, gljive i bakterije. Dok se većina tih mikroorganizama može lako uzgojiti i identificirati klasičnim mikrobiološkim testovima, neki od njih se mogu ...identificirati samo metodama molekularne biologije, kao npr. humani papiloma virus. Neki mikroorganizmi su prisutni u premaloj količini pa se ne mogu utvrditi klasičnim metodama tako da i u tom slučaju molekularna dijagnostika postaje logična alternativa. Testovi molekularne biologije osjetljivi su, objektivni, lako izvodljivi i manje su zahtjevni od klasičnih mikrobioloških metoda, u smislu edukacije i osiguranja kvalitete. U ovom radu su opisane molekularne metode koje se najčešće koriste za dokazivanje mikroorganizama koji koloniziraju usnu šupljinu.
Među svim novootkrivenim vrstama RNA, mikroRNA(miRNA) su privukle interes znanstvene zajednice zbog svoje moguće upotrebe u obliku biomarkera, njihove prognostičke vrijednosti za progresiju bolesti ...ili u dijagnostici, zbog snažne povezanosti s bolestima i stabilnom prisutnošću u lako dostupnim ljudskim biološkim tekućinama. Ovo polje istraživanja je utvrđeno prije dvadeset godina, a njegov razvoj je zapažen. Regulatorna priroda miRNA ih čini značajnim kandidatima za liječenje infektivnih bolesti, a uspješan primjer u tom području trenutno se prenosi u kliničku praksu. Ovdje će biti predstavljen opći pregled miRNAmolekula, kao i uspješne translacijske priče prenesene iz temeljnih istraživanja u kliničku praksu.
Virusi koji se prenose hranom Stevanović, Vladimir; Barbić, Ljubo; Vilibić-Čavlek, Tatjana ...
Hrvatski veterinarski vjesnik,
10/2014, Letnik:
22, Številka:
5/6
Journal Article
Odprti dostop
Patogeni koji se mogu prenositi hranom uključuju crijevne bakterije, viruse, parazite, bakterije koje proizvode toksine i prione. Od navedenih patogena najčešći uzročnici bolesti koje se prenose ...hranom jesu virusi. U ovom su radu pregledno prikazani virusi koji se prenose hranom s posebnim naglaskom na načine širenja i mogućnosti profilakse kao najvažnijim područjima u kojima sudjeluje veterinarska struka. U navedenom području, kao i u javnom zdravstvu u cjelini, samo bliska suradnja veterinarske i liječničke struke može rezultirati uspostavom cjelovitog sustava nadzora i suzbijanja zaraznih bolesti s ciljem očuvanja zdravlja ljudi. Prvi korak pritom jest dostupnost najnovijih spoznaja i informacija o rizicima i mjerama zaštite širem krugu stručnjaka u svrhu sprečavanja nastanka epidemija uzrokovanih virusima koji se prenose hranom, što je i bio cilj ovog preglednog prikaza.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- In the period from 2007 to 2011 constant high levels of viral infections were detected in 61 cucurbit growing localities in Serbia. ...The frequency of viral infection fluctuated over the years, ranging from 30-50% in 2007, to the extremely high 80% in the epidemic year of 2008, while it was constant and around 40% in the next two years. In the last year of investigation, the frequency reached a very high level of 60%. Serological testing of 1100 collected samples proved the presence of three viruses: Zucchini yellow mosaic virus (ZYMV), Watermelon mosaic virus (WMV) and Cucumber mosaic virus (CMV). Additional testing of symptomatic samples revealed the presence of Cucurbit aphid-borne yellows virus (CABYV), which represents the first detection of CABYV in Serbia, and Tomato spotted wilt virus (TSWV), which is the first report of TSWV on cucurbits in Serbia and the first report of Cucurbita maxima as natural host plant worldwide. ZYMV was the most prevalent virus during this five year survey. Mixed infections were the most frequent infection type in the first two years, while single infection prevailed in the last three years of investigation. During this investigation, transmission of ZYMV by seeds of C. pepo var. styriaca, C. maxima and C. moschata was proved. Both annual and perennial weeds, which are present during the establishment of cucurbit crops, and in the beginning stages of vegetation, were infected with ZYMV, WMV, CMV and TSWV. The most prevalent was TSWV which was detected in eight different weed species, the second most prevalent virus in weeds was CMV, detected in seven different weed species, while the prevalence of ZYMV and WMV was similar and they were detected in five and four weed species, respectively. A high diversity of aphids which are visiting cucurbit crops was detected through the determination of 57 aphid taxons. The most common aphid species were Aphis fabae, Anoecia corni, Aphis gossypii, Myzus persicae and Acyrthosiphon pisum. The greatest diversity and the largest number of aphids were detected in the first few weeks after plant sprouting. The detection and identification of the species level for all five cucurbit viruses in Serbia were confirmed by RT-PCR method and suitable specific primers. Bioassay on 45 test plants was used to determine phenotypic variability and host range for ZYMV, WMV and CMV. During the course of this investigation protocols for molecular detection of all five cucurbit viruses in Serbia were established or improved. Molecular characterizations of ZYMV, WMV, CMV, TSWV and CABYV were conducted by sequence and phylogenetic analyses. Sequence analysis of the CP gene revealed that Serbian ZYMV isolates belong to the Central European group of isolates. Sequence analysis based on NIb and CP genes showed that Serbian WMV isolates are grouped in two groups, and one of them represents a group of "emerging" strains containing isolates which are known for causing severe damaging symptoms on cucurbits, and this represents the first report of these isolates in Serbia. Based on the CP gene of cucurbit, CMV isolates from Serbia are classified within subgroup IA, and Serbian TSWV isolates, based on the N gene, in subgroup 1 of the European group together with other Serbian TSWV isolates. Based on phylogenetic analysis of the overlapping CP and MP genes, CABYV isolates were grouped into two groups. The majority of isolates from Serbia were grouped in the Mediterranean group, together with other isolates originating from Europe and the Mediterranean region, while some isolates were grouped with the Asian isolates in the Asian group. The obtained results illustrate that cucurbit viruses in Serbia are a dynamic and diverse group of pathogens, based on the number of species, their diversity and differences in the biological, epidemiological and molecular characteristics, which explains the occasional occurrence of epidemics and difficulties in virus control.- U periodu od 2007. do 2011. godine na 61 lokalitetu gajenja tikava u Srbiji utvrđeno je stalno prisustvo virusa sa visokim intenzitetom zaraze. Učestalost virusne zaraze se po godinama mijenjala i kretala od 30-50% u 2007. godini, preko izuzetno visokih 80% u epidemijskoj 2008. godini, da bi tokom naredne dvije godine bila konstantna i kretala se oko 40%. U posljednjoj godini ispitivanja zaraza je ponovo dostigla čak 60%. Serološkim testiranjem 1100 uzoraka sakupljenih sa 19 vrsta, sorti i varijeteta tikava detektovano je prisustvo tri virusa: virusa žutog mozaika cukinija (Zucchini yellow mosaic virus, ZYMV), virusa mozaika lubenice (Watermelon mosaic virus, WMV) i virusa mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus, CMV). Dodatnim testiranjem simptomatičnih uzoraka detektovano je prisustvo virusa žutila tikava perzistentno prenosivog vašima (Cucurbit aphid-borne yellows virus, CABYV), što predstavlja prvi nalaz ovog virusa u Srbiji i virusa bronzavosti paradajza (Tomato spotted wilt virus, TSWV), što je prvi nalaz ovog virusa na tikvama u Srbiji, ali i prvi nalaz u prirodnoj infekciji na Cucurbita maxima u svijetu. Najzastupljeniji virus tokom pet godina ispitivanja bio je ZYMV. Tokom prve dvije godine najčešće su bile detektovane miješane infekcije, a u poslednje tri godine pojedinačne. U okviru ovih istraživanja dokazano je prenošenje ZYMV sjemenom Cucurbita pepo var. styriaca, C. maxima i C. moschata. Utvrđena je zaraženost jednogodišnjih i višegodišnjih korovskih biljaka, koje su prisutne u vrijeme zasnivanja usjeva tikava i u početnim fazama vegetacije, sa ZYMV, WMV, CMV i TSWV. Najzastupljeniji je bio TSWV, a njegovo prisustvo je dokazano u osam različitih korovskih vrsta, sljedeći po zastupljenosti je bio CMV, dokazan u sedam vrsta korova, dok su ZYMV i WMV bili slični po zastupljenosti, a dokazani su u pet, odnosno četiri korovske vrste. Pokazan je visok diverzitet biljnih vaši koje posjećuju usjeve tikava kroz determinaciju 57 taksona. Najzastupljenije vrste vaši bile su Aphis fabae, Anoecia corni, Aphis gossypii, Myzus persicae i Acyrthosiphon pisum. Najveći diverzitet i najveća brojnost vrsta vaši bila je u prvim nedjeljama po nicanju biljaka. Detekcija i identifikacija do nivoa vrste svih prouzrokovača virusnih oboljenja na tikvama u Srbiji potvrđena je primjenom RT-PCR metode i odgovarajućih specifičnih prajmera i sekvencioniranjem. Fenotipska varijabilnost i krug domaćina za ZYMV, WMV i CMV ispitivani su primjenom biotesta na ukupno 45 test biljaka. U toku ovih istraživanja su uspostavljeni ili unaprijeđeni protokoli za molekularnu detekciju svih pet virusa koji se javljaju na tikvama u Srbiji. Obavljena je molekularna karakterizacija ZYMV, WMV, CMV, TSWV i CABYV analizom sekvenici i filogenetskim analizama. Analize sekvenci CP gena izolata ZYMV porijeklom iz Srbije su pokazale da oni pripadaju Centralno-evropskoj grupi izolata. Analize sekvenci WMV izolata, na osnovu NIb i CP gena pokazale su da se izolati WMV iz Srbije grupišu u dvije grupe, od čega jedna predstavlja grupu „emerging“ izolata koji prouzrokuju izražene simptome i velike štete, što predstavlja prvi nalaz ovih izolata u Srbiji. Na osnovu CP gena, izolati CMV iz tikava iz Srbije svrstali su se u okviru podgrupe IA, a izolati TSWV na osnovu N gena u okviru podgrupe 1 Evropske grupe, zajedno sa drugim izolatima ovog virusa iz Srbije. Na osnovu filogenetskih analiza preklapajućih CP i MP gena izolati CABYV grupisali su se u dvije grupe, većina izolata iz Srbije našla se u okviru Mediteranske grupe zajedno sa ostalim izolatima porijeklom iz Evrope i mediteranskog regiona, dok su se pojedini izolati grupisali sa Azijskim izolatima u okviru Azijske grupe. Dobijeni rezultati ilustruju kako su virusi tikava u Srbiji dinamična i raznovrsna grupa patogena, kako po broju zastupljenih vrsta tako i po njihovom diverzitetu i ispoljenim razlikama u biološkim, epidemiološkim i molekularnim osobinama, što objašnjava povremenu epidemijsku pojavu i teškoće u kontroli.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
