Sukob niskog intenziteta je koncept čiji začetci datiraju u osamdesete godine prošlog stoljeća, a definira se kao političko-vojna konfrontacija između suprotstavljenih država ili skupina koja je ...slabijeg intenziteta od konvencionalnog rata i jačeg od mirne i rutinske konkurencije država. Često uključuje dugotrajne borbe konkurentskih načela i ideologija, a kreće se od subverzije do uporabe oružane sile. Vođen je kombinacijom sredstava, primjenom političkih, ekonomskih, informacijskih i vojnih instrumenata. Sukobi niskog intenziteta često su lokalnog karaktera, uglavnom u zemljama u razvoju, ali sadrže regionalne i globalne sigurnosne implikacije. Najznačajniji sadržaj
U radu se na osnovu dokumenata i svjedočenja tadašnjih političkih prvaka razmatra odvijanje vojnog manevra „Sloboda 71“ Oružanih snaga SFRJ. Manevar je održan od 2. do 9. listopada 1971. godine na ...području tri jugoslavenske republike – Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Cilj manevra bio je provjeriti spremnost jugoslavenskog socijalističkog i samoupravnog društva za općenarodni rat. No, manevar je bio i poruka svim neprijateljima režima da su ga OS SFRJ spremne braniti.
Autor pokušava kronološki i segmentirano sažeti najvažnije procese i zahvate pomoću kojih se pokušavala modernizirati i profesionalizirati ruska vojska. Rad se bavi isključivo postsovjetskim ...razdobljem ruske državnosti i nastoji ukratko predstaviti geostrateški položaj u kojem se tadašnja Rusija zatekla, a koji je dobrim dijelom odredio smjerove mnogih reformi. Prikazujući socioekonomski raspad obrambenog sustava želi se naglasiti selektivna učinkovitost provedenih reformi, pri tome ne gubeći kritičku distancu, ističu se nedostatnosti kod potonjih, te okolnosti i elementi koji su se pokazali kao ključne prepreke istima. Prikazane su konture recentnih strateških ciljeva u razvoju ruske vojske i potencijal njihova efikasnoga ostvarenja.
Tema ove rasprave je razmatranje koncepta asimetričnog ratovanja i njegovog utjecaja na proces vojne inovacije u posthladnoratovskom razdoblju. Premda asimetrično ratovanje nije nova pojava, nakon ...završetka Hladnog rata značajno je intenziviran ovaj oblik ratovanja. Bit asimetričnog ratovanja je i danas nepromijenjena - nastojanje slabije strane da postigne pobjedu nad nadmoćnijim protivnikom korištenjem nekonvencionalnih načina djelovanja. Vođenje asimetričnog rata prisiljava vojne organizacije država Zapada da pronađu metode kojima mogu adekvatno odgovoriti ovoj ugrozi. Glavni cilj razmatranja je analiza procesa vojne inovacije na području donošenja vojnih doktrina, odnosno analiziranje načina na koji vojne organizacije planiraju i pripremaju svoje snage za izvođenje mirnodopskih i ratnih misija u uvjetima asimetričnog ratovanja.
Proces prilagodbe vojne doktrine razmatran je kroz analizu prilagodbe tri vojne organizacije (SAD, Ruska Federacija, NR Kina). Istraživanje pokazuje da uspješna vojna inovacija nije moguća ukoliko vojna organizacija ne omogući stvaranje i razvoj institucionaliziranog procesa analize i učenja u svojim redovima.
Tema rada je posljednji preustroj Jugoslavenske narodne armije “Jedinstvo” iz razdoblja 1987. – 1990. Za razliku od prijašnjih ustroja JNA, “Jedinstvo” je rađeno prema kriteriju aktualnog stanja u ...SFRJ. Glavni arhitekt bio je admiral flote Branko Mamula koji je u vrijeme svog ministrovanja uspio osporiti koncepciju ONO i DSZ, marginalizirati udio socijalističkih republika u sustavu obrane i staviti pod nadzor Armije Teritorijalnu obranu. Postigao je stupanj centralizacije oružanih snaga kakav je Armija imala do kraja 1960-ih godina. U radu su dati osnovni podaci o ustroju vojišta, sustavu vođenja i zapovijedanja te doktrini “bitke u prostoru”. Konačan zaključak jest da je plan “Jedinstvo” inicijalno predstavljao pripremu za nasilno održanje Jugoslavije da bi se kasnije pretopio u pokušaj realizacije projekta velike Srbije.
Vojna doktrina Ruske Federacije, donesena u studenome 1993. godine, predstavlja početak prilagođavanja Ruske Federacije njezinom novom, posthladnoratovskom položaju: kao glavni oblik ugrožavanja ...sigurnosti Ruske Federacije sada se navode lokalni sukobi, a ne mogučnost izbijanja velikog nuklearnog/konvencionalnog sukoba s SAD-om i NATO-om. Vojna doktrina predstavlja i jedan od dva ključna izvora definiranja
nacionalnih interesa Rusije - u njoj se nalaze teze koje će svoju detaljnu razradu naći u Konceptu nacionalne sigurnosti Ruske Federacije donesenom krajem 1997. godine, odnosno najnovijoj verziji koncepta donesenoj u siječnju 2000. godine. S druge strane, vojna doktrina i koncept nacionalne sigurnosti Ruske Federacije
kontroverzni su kad je u pitanju upotrebe nuklearnog oružja. Oba dokumenta (te nacrt nove vojne doktrine, objavljen krajem 1999. godine) navođenjem mogućnosti upotrebe nuklearnog oružja u odbijanju konvencionalnog vojnog napada (te čak i mogućnosti izvođenja preventivnog prvoga nuklearnog udara) zapravo predstavljaju opasni proces transformacije nuklearnog oružja od strateškog oružja za odvračanje u oružane sustave namijenjene operativnoj i taktičkoj uporabi na bojištu. Ta transformacija
prvenstveno je izazvana degradacijom borbenih sposobnosti konvencionalne komponente oružanih snaga Ruske Federacije. Ali, početkom širenja NATO-a, opcija razmještaja nove generacije taktičkog nuklearnog oružja mogla bi postati odgovor Rusije na ekspanziju NATO-a.
