Rad se jednim dijelom temelji na rezultatima triju empirijskih istraživanja koja su u sklopu međunarodnoga istraživačkog projekta European Values Study u Hrvatskoj provedena 1999., 2008. i 2017. ...godine, a drugim dijelom na rezultatima toga istraživanja za 2017. godinu. Prvotni cilj rada je prezentacija i analiza rezultata o važnosti braka i obitelji u hrvatskom društvu nastalih temeljem navedenih triju empirijskih istraživanja. Teza od koje polazimo u radu jest da u hrvatskom društvu u navedenom razdoblju od 1999. do 2017. godine, uz određene promjene – koje su vidljive u posljednjih dvadesetak godina općenito te između istraživačkih valova pojedinačno ‒ prevladava stabilno visoka važnost braka i obitelji. U radu su postavljene i tri radne hipoteze koje tematiziraju povezanost stavova o braku i obitelji s određenim sociodemografskim karakteristikama ispitanika, njihovom religioznošću i stavovima o ulogama žena i muškaraca. Naime, pretpostavljeno je da će ispitanici starije životne dobi, s nižim stupnjem obrazovanja, iz manjih naselja, s višim stupnjem religioznosti i skloniji tradicionalnoj podjeli uloga između žena i muškaraca biti skloniji smatrati da brak i obitelj čine smisao i sreću u životu. Dobiveni rezultati potvrđuju postavljene hipoteze. Na temelju triju posljednjih istraživačkih EVS valova dolazi se do spoznaje da je klasično poimanje i življenje braka i obitelji dvoje ljudi (žena i muž) i cjelovite obitelji (otac i majka i dijete) u Hrvatskoj još uvijek u visokom stupnju dominantan, odnosno prevladavajući bračni i obiteljski model. Ali istodobno, osobito u posljednjih dvadesetak godina, javljaju se »alternative« braku i obitelji. Tako su u porastu razvodi ili rastave, kohabitacija te rađanje djece izvan ratificiranog braka. Jednako tako raste broj građana koji u visokom postotku ženi odobravaju samohrano majčinstvo, a raste i postotak onih koji majčinstvo kao takvo ne smatraju ključnim dijelom identiteta žene. Jednom riječju, (ne)prihvaćanje pojedinih vrednota postavlja političarima, državnim institucijama, Katoličkoj crkvi, medijima, zapravo svim hrvatskim građanima tolika urgentna pitanja, koja traže kratkoročna i dugoročna rješenja.
Rimski je odgoj od početaka bio povezan sa svakodnevnim i praktičnim životom. Razdoblje relativno autohtonoga rimskoga odgoja prestaje sve većim utjecajem grčke kulture, a iduća stepenica razvoja ...nastupa transformacijom Republike u Carstvo. Razvidna je i povezanost rimske književnosti i odgoja. Rimski su pisci nastojali pisati s ciljem da istovremeno zabave, ali i pouče čitatelja, u čemu je najuspješniji bio Vergilije. U ovom ćemo radu pružiti pregled povijesti i razdoblja rimskoga odgoja, počevši od prikaza načina na koji su stari Rimljani odgajali i vrednota koje su odgojem promicali.
Moralno-etička i socijalna važnost Dekaloga za današnje je vrijeme – ako se promatra pod vidom velikih pitanja i problema pred kojima se život suvremenoga čovjeka i kršćanina nalaze – više nego ...impresivna. U središtu prve točke rada je Dekalog, koji predstavlja izvrsnu podlogu za raspravu o određenim i danas aktualnim pitanjima kao što su: odnos prema Bogu u javnomu životu, vrednovanje nedjelje i dana odmora, odnos roditelja i djece, briga za starije, čuvanje ljudskoga života od trenutka začeća do prirodne smrti, zaštita ljudskog digniteta i blagostanja bližnjega, socijalno pitanje u poslovanju i gospodarskom životu, zaštita ljudskih i duhovnih vrijednosti u materijaliziranom svijetu, kvaliteta života uopće. U drugoj točki rada nastoji se aktualizirati i produbiti značenje Dekaloga za današnje vrijeme i društveni život, pri čemu se u središte stavlja deveta zapovijed: „Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.” Iako se ova zapovijed najviše povezuje sa šestom zapovijedi, ona je na više načina povezana i s drugim zapovijedima. Stoga se u odnosu na specifičnost sadržaja i njegove inspiracije za današnje vrijeme u prvi plan stavlja tema žene u crkvenom i teološkom učenju, odnosno dobro žene, u čijem temelju je poziv na produbljenje odnosa muškarca i žene.
U članku se prikazuju zajednička obilježja europske mladeži u dobi između 15 i 29 godina na temelju odgovora što su ih mladi dali u istraživanju o vrednotama provedenom metodom ispitivanja u 13 ...različitih europskih zemalja. Radi boljeg razumijevanja, ukazuje se na suvremeno stanje u Europi koja se može opisati kao stvarnost u izgradnji. Na početku prikaza mladih Europljana daju se podaci o tome koliko je ispitanika oženjeno/udano, koliko ih živi zajedno u paru, a koliko ih je neoženjeno/neudano. Mladi ispitanici diljem Europe u velikom postotku potvrđuju da su im četiri najvažnije vrednote obitelj, prijatelji, zaposlenje i slobodno vrijeme. U članku se nadalje ukratko prikazuje što mladi Europljani misle o religiji i koliko povjerenja imaju u institucije. Zatim se razmatra kako, zašto, koliko dugo i s kojom se svrhom udružuju, te kakva je njihova veza s vlastitom obitelji. Na kraju se prikazuje mišljenje i odnos mladih prema politici i odgoju.
U članku se govori o temeljnim čovjekovim vrednotama u Hrvatskoj, ali i u komparaciji s Europom. Pobliže se obrađuju vrednote: brak, obitelj, demokracija, povjerenje, solidarnost, poštivanje ...autoriteta, prirodni stil života, novac i materijalno posjedovanje, pripadnost dobrovoljnim organizacijama, rad, odgovornost...
Autor se referira na »Europsko istraživanje vrednota« provedeno i u Hrvatskoj i pokazuje kako su Hrvati i Europljani u pojedinim vrednotama slični, ali postoje i razlike. Odgoj za vrednote počinje već u obitelji, nastavlja se u školi i Crkvi. Ali i druge važne ustanove u društvu, prije svega sredstva javnog priopćavanja, trebaju pozitivno sudjelovati u prezentaciji i posredovanju određenih vrednota. Raskorak između deklarativnog i stvarno življenog u vrijednosnoj orijentaciji proizlazi iz načina života i krhkosti čovjeka. Promicanje temeljnih i specifičnih konfesionalnih vrednota nije restauracija prošlosti već siguran put u budućnost.
Ovaj rad konceptualno-teorijske naravi prikazuje društveno-kontekstualne odrednice osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota. Usmjeravajući se na „skidanje“ ideološkog okvira u strukturi ...osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota i odbacivanja ideologijskog koncepta suvremene moderne, ovaj rad raspravlja o povijesnim i društvenim promjenama. Navedeni pristup osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota na osobnoj razini i na razini skupine sve više zadovoljava i osobne potrebe za poštivanjem ljudskog dostojanstva i šire društvene interese i zahtjeve za općim dobrom. Naime, vrednote su osmišljenje u sebi samima te kao takve tvore svrhu i motiv ljudskog djelovanja kroz dimenziju transcendiranja postojećeg i projekciju oslobađanja od zavisnosti i potčinjenosti čovjeka, što dovodi do univerzalnih vrijednosti. Univerzalne vrijednosti doživljavaju najveći trijumf u personalistički strukturiranim i usmjerenim osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota – u čijem je središtu osoba – što je sve više vrelo i utok užurbanih promjena i društveno-povijesnih silnica iz koje se isijavaju nove ideje. Navedeno, dakle, podrazumijeva kritičko preispitivanje subjektivne i intersubjektivne krize, koja se pojavljuje u masovnim razmjerima u društvu. Time osobne i društvene dimenzije kršćanskih vrednota promatramo u njihovoj interiorizaciji, a one u navedenom procesu pokazuju da kršćanske vrednote i nisu identitetska kategorija. Kako bi se bolje razumjelo društveno-kontekstualne odrednice osobnih i društvenih dimenzija kršćanskih vrednota, u ovom se radu posebno orijentiramo na razumijevanje društvenog i kulturnog identiteta posebno zato što „izvorni“ cilj/smisao autentičnog odgoja za kršćanske vrednote ima na umu da upravo ta kategorija posjeduje vrlo važan utjecaj na motivacije i djelovanja u osobnim i društvenim dimenzijama kršćanskih vrednota – što je osobito naglašavala interakcionistička sociološka teorija.
Inženjerska etika skupni je pojam za vrednote kojih se drže inženjeri suočeni s moralnim pitanjima pri rješavanju različitih tehničkih zadataka. Te se vrednote spajaju s kulturnim normama, životnim ...iskustvom i praksom, pa stvaraju svijest o odgovornom djelovanju. Ovaj prilog raspravi o inženjerskoj etici temelji se na kibernetičkom svjetonazoru Norberta Wienera izloženom u djelu Cyberntics, objavljenu 1948. Taj nam svjetonazor postaje sve važniji, posebice danas kad je čovječanstvo suočeno s razvojem novih tehnologija – informacijskih, biotehnologije i nanotehnologije te s društvenim integracijskim procesima kojima nije lako predvidjeti posljedice, pa i globalizacijom i destabilizacijom velikih programa što su izazov brojnim tradicionalnim predodžbama, običajima i navikama. Joël De Rosnay u svom djelu The Symbiotic Man, objavljenom 2000. godine, oslanjajući se na kibernetički svjetonazor, upozorava da dok se nastavlja usporedna evolucija čovječanstva, biosfere, tehnosfere i ekosfere, da se otvara i nov prostor koji uključuje stvaranje novih oblika života, začuđujući i smion stadij u evoluciji života na Zemlji i nužan uvjet za pomaljanje planetarnog makroživota, s osloncem na novu znanstvenu disciplinu, umjetni život, koju naziva neobiologija. Izazov je to novom promišljanju inženjerske etike. Zagovaraju se međugeneracijski skupovi i rasprave o utjecaju novih tehnologija na budućnost i na održivost inženjerske etike.
Autor na temelju znanstveno-istraživačkog projekta Europsko istraživanje vrednota (EVS - 2008.) te na temelju Atlasa europskih vrednota i ostale recentne literature pretresa sustav vrednota u ...Hrvatskoj, komparirajući hrvatske podatke s podatcima starih EU članica, novih EU članica, zemalja kandidatkinja te ostalih europskih zemalja koje su obuhvaćene EVS istraživanjem. Autor konstatira da u hrvatskome društvu i Crkvi nedostaje svekolike objektivne, izgrađujuće i na budućnost usmjerene kritičke svijesti, ali i potrebnoga nadstranačkog i nadskupnog jedinstva. Unutar Europe, koja je istodobno sekularna, ali i religiozna, Hrvatska pokazuje trend diferencirane distanciranosti od Crkve u različitim dimenzijama crkvenosti. Brak i obitelj, kako za Europljane tako još više za Hrvate, i dalje ostaju temeljnim vrednotama, dok kultura rada u Hrvatskoj i dalje ostaje na iskušenju, a s njome i odnos prema slobodnome vremenu. Nadalje, za Hrvate se vrednote prijatelja i poznanika u svome prijelazu između prijateljstva i poznanstva pokazuju veoma fluidnima uz ostatke mentaliteta iz bivšega komunističkog političkog sustava. Dok je povjerenje u političke ustanove kod suvremenih Europljana veoma nisko, što ih istodobno ne čini odmah politički apatičnima jer i dalje sami odlučuju koliko će se politički angažirati iz osobnih ili društvenih razloga, dotle su Hrvati uz izrazito nisko povjerenje u vlastite političke ustanove i politički apatični. Komparacijom odnosa Europljana i Hrvata prema vrednoti novoga života, Hrvatska je bliže novim EU članicama te zemljama kandidatkinjama i ostalim europskim zemljama nego starim članicama EU. Autora osobito zabrinjava i tjera na razmišljanje fenomen rapidnog opadanja povjerenja u vojsku, policiju i Crkvu u Hrvatskoj, za koji donosi plauzibilna tumačenja uz kritički osvrt. Kao i u nekim drugim vrednotama tako i u svezi vrednote solidarnosti i socijalne (ne)osjetljivosti, Hrvatice i Hrvati opet zaostaju za stanovnicima zemalja Starog Kontinenta.
Da bi Kristova Crkva u Hrvatskoj, a dijelom i u Europi, mogla promicati, zagovarati i živjeti temeljne čovjekove vrednote kao i specifično kršćanske vrednote, nužno je koristiti različite modele pastoralnog djelovanja koji su u korelaciji s današnjim čovjekom, s njegovom konkretnom društvenom i životnom situacijom. Tu autor donosi četiri temeljna pastoralna modela: 1. model univerzalne crkvene strategije; 2. model pastoralnog koncentriranja na pojedine vrednote; 3. model stupnjevite i distancirane crkvenosti te 4. model duhovnih pokreta.
Autor na kraju članka snažno ističe da crkvenost i vjera moraju biti transparentne i drugima iskustveno prepoznatljive i dohvatljive po konkretnome čovjeku vjerniku koji daje obrazloženje nade svojim životnim svjedočanstvom, a ne samo govorenom (ili naviještanom) riječju.
Govor je situacijski akt. On je takav već u svojoj genezi, gdje u njegova nastajanju dijete sudjeluje jednako kao i njegova okolina. U tome nastajanju vide se sve strukturalne komponente govora: ...kontekst (situacija), ritam, intonacija, intenzitet, napetost, mimika i geste, Sto će se sve sačuvati kad u govoru dođe i riječ. Ne samo sačuvati, nego će te neleksičke komponente govora imati važnu emotivnu i semantičku ulogu u komunikaciji riječima. Na tim osnovama je u sklopu zagrebačke fonetike nastala i lingvistika govora. Takvo poimanje govora i takva struktura govora nalaze se u temeljima proučavanja zagrebačke fonetike. Zagrebačka fonetika isto je tako proučavala sve karike govornog lanca: emisiju, transmisiju, percepciju (recepciju). Za razliku od istraživanja u drugim fonetksim institutima i institucijama u svijetu, gdje se proučavala produkcija govora - i to grafičkim analizama pomoću oscilografa i sonografa - zagrebačka fonetika utemeljila je percepciju govora. U percepciji se nije ograničila na slušni osjet, već je u svojim proučavanjima obuhvatila sve osjete, što je naročito važno kad se radi o rehabilitaciji s/ušno i govorno oštećenih osoba. IJ eksperimentalnom radu na percepciji koristili smo ne samo osobe koje dobro čuju nego i nagluhe osobe, jer su nam baš nagluhe osobe dale sigurne perceptivne podatke o tonalitetu pojedinih glasova. Uvedeno je i korištenje akustičkih filtara, koji su nam omogućili da perceptivno utvrdimo visinu glasova i najbolja frekvencijska područja za ritam i intonaciju. Akustički filtri pokazali su da se glasovi govora mogu razumijeti na vrlo ograničenim frekvencijskim područjima, čime se stvara slušna optimala glasa. Toliko je bogatstvo govora promatrano sa stanovišta njegove percepcije. Pomoću akustičkih filtara mogli smo dokazati da je naše slušanje selektivno, to jest da se osniva na eliminiranju pojedinih frekvencijskih područja. Slušanje je, dakle, diskontinuirani fenomen. Akustički filtri također su omogućili da perceptivno uočimo da se u svakom vokalu promjenama tonaliteta nalaze svi vokali, a u svakom konsonantu svi konsonanti. U povijesti jezika mogu iz jednog glasa nastajati različiti glasovi da se nakon više stoljeća vrate u prvotnu formu, a u skladu s harmonijom tonaliteta u pojedinom jezičnom sustavu. Toliko je ljudski govor otporan na propadanje. Mnogo je otporniji od smjene stoljeća i generacija. Produkcija govora bila je također stalan predmet izučavanja zagrebačke fonetike. Proučavanje artikulacijske optimale - kao pendcinta slušne optimale - aktivnosti fonetičara na radiju i televiziji, uvođenje kulture govora i retorike predstavljaju bogatu lepezu rada na produkciji govora. Proučavanje produkcije govora i bolje produkcije govora bilo je obogaćeno mnogostrukim postupcima fonetske korekcije pomoću aparata (novih) i bez aparata. Po prvi put je u fonetskim istraživanjima baš zagrebačka fonetika proučavala u govornom lancu intervencije u transmisiji govora: ne sa ciljem da ostane isti kao u emisiji (kao što su to bila proučavanja pri izboru najboljeg telefonskog kanala), već da filtarskim "deformacijama" taj govor bude razumljiviji u slučaju problema u slušanju i govoru ili da bude bolji rezultat u učenju stranih jezika. Tako je zagrebačka fonetika svojim istraživanjima obuhvatila sve karike govornog lanca i sve izražajne mogućnosti koje koristimo u govoru. To je bila velika novina u fonetskim istraživanjima. Te komponente govora sudjeluju u svim ostvarenjima govora, od obične komunikacije do književno-estetskih ostvarenja. Sva su ta ostvarenja proučavali sudionici zagrebačke fonetike. Široko poimanje fonetike kao govorne cjeline omogućilo je zagrebačkoj fonetici primjenu u učenju jezika - bilo materinskog jezika, kada su se pojavljivali problemi u slušanju ili izgovoru, bilo stranog jezika. Na tim osnovama stvorena je metoda učenja stranih jezika (audiovizualno-globalnostrukturalna metoda) i verbotonalna metoda rehabilitacije slušno i govorno oštećenih osoba. Kultura govora i retorika predstavljaju važnu aktivnost zagrebačke fonetike posljednjih deset godina. Naše škole i javne ustanove, kao i pojedinci, mogu dignuti na mnogo veću razinu svoj hrvatski jezik pomoću tih aktivnosti zagrebačke fonetike. Od svojeg početka, 1953. godine, pa do danas zagrebačka fonetika, temeljena na govoru, preko verbotonalne metode rehabilitacije slušanja i govora, preko audiovizualno-globalno-strukturalne metode, preko kulture govora i retorike, postala je i društvena kategorija. Mislim da joj to daje naročitu vrijednost.
