Kakor vsaka številka Muzikološkega zbornika tudi ta predstavlja majhen nov košček v sestavljanki evropske glasbene kulture, a iz manjših delcev je sestavljen tudi sam. Sestavili so ga (in ga bodo) ...ljudje, ki ga pišejo, pripravljajo za knjižno obliko, študirajo in berejo ter si vsak iz svojega zornega kota ter na podlagi svojih subjektivnih in objektivnih danosti prizadevajo za nove poglede na vse glasbeno. Morda se zdi, da pretežno muzikološka dognanja v njem zanimajo samo ozek krog ljudi, a ti (in še marsikdo drug) vedo, da so znanstveno raziskovanje glasbe in razpravljanje o njej ter tovrstna refleksija o glasbi – čeprav to morda ni zelo vidno navzven – potrebni, da glasbeno življenje živi na vseh ravneh in obstaja na kvaliteten način; da na ta način naša glasbena obzorja ostajajo visoka in daljna in nam odstirajo pogled, čeprav v dežele onkraj nam znanih le redko zaidemo; in da ima vse to vpliv na celotno družbo, ki jo soustvarjamo in del katere smo. Morda je soodvisnost med seboj povsem različnih članov in členov družbe postala še posebej vidna v situaciji, v kateri smo se znašli letošnjo pomlad in v kateri je nastajala letošnja prva številka. Leto 2020 si bomo zapomnili po epidemiji koronavirusa, na katerega niti Muzikološki zbornik ni bil povsem imun, saj je bilo delo marsikaterega akterja v procesu nastajanja te številke revije – pa naj gre za avtorja, recenzenta ali koga drugega v celotnem postopku – spremenjeno ali zelo oteženo. A navsezadnje je številka tu, s pričakovanjem drugačne korone – tiste, ki jo bomo postavili na pavzo za vdih po akordu epidemije in izolacije in si v njej vzeli čas za novo muzikološko branje.
U radu se analizira kratka zbirka sentencija iz dvaju hrvatskoglagoljskih zbornika: Petrisova i Grškovićeva. Zbirka se većim dijelom sastoji od citata i parafraza biblijskih mudrosnih knjiga (Mudre ...izreke, Propovjednik, Knjiga Sirahova). Usporedbom dvaju prijepisa Zbirke iz navedenih zbornika s hrvatskoglagoljskim brevijarima utvrđuju se sličnosti i razlike u pristupu biblijskim citatima. Na više se primjera pronalaze potvrde slobodnoga odnosa prema prepisivanom tekstu, pogotovo u kompilaciji iz 16. stoljeća. Sličnosti između citata u Zbirci i nekim brevijarima, a koje ne nalazimo ni u Septuaginti, ni Vulgati, ni u parimejnicima, upućuju na mogućnost zagledanja u glagoljske brevijare tijekom prepisivanja Zbirke. Rad pridonosi poznavanju hrvatske srednjovjekovne refleksivne proze.
Ante Glavičić jedan je od najvećih Senjana, od onih koji su rodnom gradu dali stručno znanje, entuzijazam, upornost i svu energiju u bitkama za prepoznavanje, očuvanje i afirmaciju svekolike kulturne ...baštine, posebno one graditeljske. Znanstveno-istraživački opus prof. Ante Glavičića obuhvaća mnoga područja od interesa za grad Senj, a njihovo sveobuhvatno istraživanje tek predstoji. Uz biografske podatke o obitelji prof. Ante Glavičića, fokus rada je na njegovom djelovanju na području terenskog i arhivskih istraživanja, konzervatorstvu i stručnoznanstvenoj publicistici, uglavnom vezano na graditeljsku baštinu Senja i okolice. Detaljnije se elaboriraju teme obrambenih sustava i pojedinačnih objekata, sakralnih građevina i profane gradnje. Posebno se u tekstu apostrofira djelovanje prof. Glavičića kao čelnika Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj te osnivača i doživotnog glavnog urednika Senjskog zbornika. Svojim je publicističkim radom nadolazećim generacijama omogućio daljnja znanstvena istraživanja. Znanje, komunikacijske vještine, umijeće izbjegavanja opasnosti s političkog spektra bivše države, uvjerljivost i upornost u prikupljanju sredstava te sve druge sposobnosti ugradio je u baštinjena materijalna i nematerijalna bogatstva Senja.
Ethnographic accounts from the end of the 19th and the beginning of the 20th century that were written in accordance with the Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (Foundations ...for Collecting and Studying Materials about Folk Life) and published in the Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs) offer a possibility to explore contemporary narratives about the golden age of breastfeeding in the past, before the development of infant food industry. Based on the reading of these accounts, this paper deals with divergences from the norm as defined in the Osnova (Foundations) and accepted in the professional literature, according to which (in rural areas at the turn of the century) (each) mother breastfed her child. The paper deals with breastfeeding and lactation problems encountered by mothers of newborns and infants, the so-called artificial feeding, and also points to the practice of wet-nursing, combining women’s work with caring for infants, etc. which reveals the social context of breastfeeding that was often extremely disadvantageous for the mother and the child. The paper also shows the potential of connecting the insights offered in the Journal of Folk Life and Traditions of South Slavs with contemporary breastfeeding discourses.
Početci metalurgije u svijetu datiraju u 7. tisućljeće pr. Kr. Na području današnje Hrvatske, metalurgija je nazočna 6000 godina, a tri su civilizacije ostavile dokaze: Vučedolska, Keltska i Rimska. ...Dolaskom Hrvata, intenzivnije je bila prisutna u Sisačko-banovinskom i Samoborskom području te u Gorskom Kotaru. U Dubrovniku i Zagrebu bilo je razvijeno lijevanje zvona (i topova). Industrijska proizvodnja započela je 1853. godine (ljevaonica u Rijeci), 1937. godine (proizvodnja aluminija i aluminijskih slitina u Lozovcu) te 1939. godine izgradnjom visoke peći u Capragu. U razdoblju poslije 1945. do 1990. god. Hrvatska je imala više metalurških tvrtki i prihvatljivu proizvodnju koksa, željeza, čelika, ferolegura, elektroda, odljevaka, betonskog čelika, bešavnih cijevi, traka i gredica, aluminija itd. Godine 1990. u Hrvatskoj je ukupna proizvodnja raznih metalurških proizvoda bila 2.670.000 t, od čega do 2.000.000 t/g u Željezari Sisak. Od 1990. do 2012. god. srušena su ili prestala s radom postrojenja preko 2.600,00 t/g metalurških proizvoda što znači propast hrvatske metalurgije. U članku se navode važnije tiskovine o Željezari Sisak koja je bila dugogodišnji nositelj metalurške proizvodnje u Hrvatskoj. Tu je i osvrt na posljednji objavljeni Zbornik o Željezari Sisak (2019.).
Benediktinci u Hrvatskoj bili su i glagoljaši, osim latinskoga jezika upotrebljavali su i hrvatskocrkvenoslavenski jezik i pismo glagoljicu. U benediktinsku glagoljsku baštinu ubrajaju se rani i neki ...od najznamenitijih spomenika hrvatskoga glagoljaštva, kao što su Bašćanska ploča te hrvatskoglagoljska Regula Svetoga Benedikta. Na benediktinsku baštinu upućuju i spomeni benediktinskih svetaca u kalendarima glagoljskih misala i brevijara i u oficijima glagoljskih brevijara. Benediktinskom glagoljskom nasljeđu pripada i ordo missae u najstarijem hrvatskoglagoljskom zborniku, Pariškom zborniku Slave 73 (1375.), rukopisu koji se umnogome razlikuje od drugih hrvatskoglagoljskih izvora, jer između ostalog sadrži rijedak primjer glagoljaškog liber horarum i predstavnik je onih liturgijskih tekstova koji su općenito nestali iz uporabe nakon franjevačke reforme. Intenzivnijim istraživanjem ovoga zbornika i utvrđivanjem izvora i predložaka na temelju kojih je kodeks sastavljen, zasigurno će se proširiti spoznaje o tragovima benediktinske glagoljske baštine u hrvatskoj kulturi.
In addition to the Latin script, the Benedictines in Croatia also used the Croatian Church Slavonic and Glagolitic script. The Benedictine Glagolitic heritage includes early and some of the most significant monuments of Croatian Glagolitic tradition, such as the Baška Tablet, which the Benedictines erected around 1100 in Jurandvor near Baška on the island of Krk, and the Croatian Glagolitic Rule of St. Benedict, preserved in a 14th-century transcript and created on the basis of an older version, probably dating back to the 12th century. During their stay at the Emmaus Monastery in the 14th century, the Glagolitic Benedictines translated from Czech a very valuable and extensive corpus of literary texts, in which the medieval encyclopedia Lucidar particularly stands out. Mentions of Benedictine saints in the calendars of Glagolitic missals and breviaries and in the Divine Offices of Glagolitic breviaries also point to the Benedictine heritage. The Benedictine Glagolitic heritage also includes the rites of the Order of the Mass (Ordo Missae) in the oldest Croatian Glagolitic anthology, the Paris Miscellany (Slave 73) from 1375. This manuscript differs significantly from other Croatian Glagolitic sources in that it contains a rare example of Glagolitic Liturgy of the Hours (Liber Horarum) and is a representative of the liturgical texts that had generally disappeared from use after the Franciscan reform. A more intensive research of this miscellany and identification of the sources and templates on the basis of which the codex was compiled will certainly expand our knowledge about the traces of the Benedictine Glagolitic heritage in Croatian culture.
Avtorica se v članku osredotoča na predstavitev besedila Povest o vojščaku iz ljubljanskega dela Supraseljskega zbornika, najobsežnejšega starocerkvenoslovanskega cirilskega spomenika iz 10.-11. ...stoletja. Besedilo je nepopolno, ohranjeni sta zgolj zadnji dve strani, zato je celotna vsebina, sicer kulturološko bogate in domišljijsko pestre zgodbe, predstavljena vzporedno v besedilu, zapisanem v ruskem nravstveno-poučnem zborniku Izmaragd iz začetka 16. stoletja.
In this paper, the author continues his research started in 2009 on the lost Croatian prose texts compiled by Marko Marulić (1450–1524) for his sister Bira (Elvira, Vera), authored by himself and his ...close friend Frane Božićević. The author analyses the exegesis of Magnificat from Firentinski zbornik Florentine Miscellany Ms. Ashb. 1582 by comparing this handwritten manuscript preserved in Florence to the corresponding printed text of the Latin Bible (1489) from Marko Marulić’s private library, with Marulić's own notes and miniature drawings. It is deducted that the author of the exegesis – the manuscript originates from Split – partly takes over, translates, and paraphrases the commentaries of Nicholas of Lyra, published in parallel – verse by verse – with the Latin text from the Bible, owned and annotated by Marulić. Since no other writer from Split of his time possessed nor, furthermore, annotated the Bible, it was concluded that Marulić, along with other copious evidence and indications, is the author of the said exegesis and of Firentinski zbornik. This at last confirms Carlo Verdiani’s (1957) long-contested thesis, attributing the authorship of the compilation of texts to Marulić. This verification has affected a whole range of Croatian prose manuscripts, which should also be attributed to Marko Marulić. In view of the fast-approaching 500th anniversary of the father of Croatian literature’s death (1524–2024), the author’s findings place greater text-critical and editorial challenges on Croatian philology.
U povodu desete godine objavljivanja časopisa „Zbornik Veleučilišta u Rijeci” rad donosi bibliografiju prvih devet brojeva. Bibliografija uključuje sve radove slijedom objavljivanja te autorsko i ...predmetno kazalo. Usustavljena, omogućuje analizu, stoga je u radu prema osnovnim bibliometrijskim pokazateljima časopis i analiziran, s obzirom na faktore koji povezuju objavljene radove (udio i broj znanstvenih i stručnih radova u cjelokupnom korpusu, udio autora matične institucije i autora izvan nje, udio radova napisanih u koautorstvu, sa studentom, radova na hrvatskom i engleskom jeziku). Uzorak obuhvaća 195 članaka iz pera 308 autora, objavljenih u devetogodišnjem razdoblju. Analiza pokazuje da su u ukupnom broju objavljenih radova najzastupljeniji znanstveni radovi (75 %), među kojima su najbrojniji kategorizirani kao izvorni znanstveni (29 %). Najviše je radova iz područja društvenih znanosti (71 %), u koautorstvu troje i više autora (56 %); autori dolaze s vanjskih institucija (47 % radova), s Veleučilišta u Rijeci (37 %) ili surađuju (15 %). Većinu radova čine radovi na hrvatskom jeziku (69 %), no broj radova na engleskom raste u novijim brojevima, što upućuje na to da prvotna izrazito regionalna orijentacija časopisa prerasta u širu, globalnu. Nastojanje je autora da zaključci o svemu navedenom pridonesu čestitarskom ozračju uz desetogodišnji jubilej časopisa, a promišljanja do kojih dovodi preglednost ovakve analize mogla bi inicirati nova istraživanja, povezana uz učestalost stalnih stručnih i znanstvenih istraživanja koja tematiziraju radovi, analizu časopisa na temelju podataka iz bibliografskih baza, raspon indeksiranosti članaka, ukupnog broja referencija i prosječan broj referencija po autoru i sl.
On the occasion of the tenth anniversary of publishing the Journal of the Polytechnic of Rijeka, this paper brings the bibliography of its first nine editions. The bibliography includes all papers according to the chronology when they were posted together with an author and subject index. This systematization makes analysis possible, therefore in the second part of the paper, the Journal has been analysed according to some basic bibliometric indicators, keeping in mind several factors which connect the published papers (the share and the number of scientific and professional papers in the whole corpus, the share of authors of the main institution and the authors outside of the institution, the share of papers written in coauthorship with a student, papers written in English or Croatian and so forth). The bibliography includes 192 categorized articles, written by 308 authors, published within a nine year period; since 2013, when the Journal started being published, until 2021, when volume 9 was published. The analysis of the articles has shown that out of the total number of published papers, the majority are scientific papers (75%), among which the most numerable ones are categorized as original scientific papers (29%). Most of the papers come from the field of social sciences (71%). The biggest number of papers were written in coauthorship consisting of three coauthors (56%); the authors come from associate institutions (47% of the papers), from the Polytechnic in Rijeka (37%) or from those who cooperate with the Polytechnic (15%). The largest amount of papers consists of papers written in Croatian language (69%), but recently the number of papers in English has been increasing, which indicates that the initial extremely regional orientation of the Journal is growing into a wider, global one. The intention of the author is to contribute, with the conclusions, to the spirit celebrating the journal’s ten year anniversary, while the new insights, by their transparency of such an analysis, could encourage new research, linked with the frequency of constant professional and scientific research which are being thematized by the papers, analysis of the Journal based on the data extracted from the bibliographic database, the range of indexes of the articles, the number of references in total and the average number of references by author, etc.
PDF
