The paper highlights the formal aspects of the educational process that are structurally ignored by contemporary pedagogical ideology. Pedagogy as the endeavour to realise certain specific goals ...through formation has become the constitutive essence of social reality. Yet, in the same sense that we are unknowingly embedded in ideological reality through shared social practises, we are also blind to the formal aspect of our conscious educational activities, regardless of their actuality. While we strive to establish order, logic, and meaning, we simultaneously recognise the reason, which does not lead to adequate knowledge of content, but to what the cognising subject does not know. It arises only through the realisation of the unsuccessful search for knowledge and truth, which is precisely what the formal aspect of pedagogy fails at. Genuine self-reflection, therefore, can be neither the starting point nor the goal since it occurs rather incidentally in the shaping of the individual. Hegel’s contribution to pedagogy is not that he imparted true knowledge or an appropriate way of teaching, but that his commitment to reason gave prominence to this unreflected ideological core of the contemporary social arrangement.
U ovom članku pokušat će se izložiti temeljni smisao i značenje filozofiranja, točnije filozofijskoga čina, kršćanskoga mislioca Josefa Piepera. Razlog za ponovnu revitalizaciju antičke i ...srednjovjekovne filozofije Pieper vidi u mogućnosti jednoga daleko širega shvaćanja cjeline svijeta koje se tiče čitavoga bitka u svoj njegovoj (ne)pojavnosti. Dok su se u suvremenoj filozofiji vodile rasprave oko istine između hermeneutičke i analitčke filozofije, Pieper ostaje vjeran svojim antičkim i srednjovjekovnim učiteljima, osobito Platonu i Akvinskomu. Iako je njegova misao duboko prožeta mišlju navedene dvojice, ona se ni u kojem slučaju, što je uostalom i cilj ovoga rada, ne ograničava na puko ponavljanje ili kompilaciju davno rečenoga. U tom smislu Pieper tvrdi da bi tradicija, na primjer ona platonovska i tomistička, mogla biti primjer svim drugim tradicijama te poslužiti kao stvarni model ljudskoga racionalnoga filozofijskoga istraživanja, filozofiranja kao mogućnosti božansko-ljudskoga događanja u potrazi za istinom.
In the article, we will try to present the fundamental meaning and significance of philosophizing, more precisely the philosophical act, of the Christian thinker Josef Pieper. He sees the reason for the revitalization of antique and medieval philosophy in the possibility of a far-wider understanding of the entirety of the world which concerns the entirety of being in all its (non)occurrence. While contemporary philosophy held debates on the truth between hermeneutic and analytical philosophy, Pieper remains loyal to his antique and medieval teachers, especially Plato and Aquinas. Although Pieper’s thought is deeply imbued with thoughts of the said two, it is in no way, which is the aim this article, limited to the mere repetition or compilation of what was said long ago. In this regard, Pieper argues that a tradition, such as the Platonic and the Thomist, can be an example to all other traditions, and serve as the real model of human rational philosophical research, and philosophizing as a possibility of divine-human event in search of the truth.
Pri pitanju o humanističkim znanostima u vrijeme dominacije prirodnih čini se nužnim prije svega postaviti pitanje o čovjekovu znanju i o njegovu mišljenju uopće. Pritom se možda brzo može doći do ...uvida da ovo pitanje ne podnosi jednostavne i jednostrane odgovore, o čemu svjedoči ne samo povijest znanja i mišljenja, povijest znanosti i filozofije sa svom njihovom beskonačnom neiscrpivošću, nego i u modernom svijetu – unatoč svom znanju – snažno prisutno uvjerenje da čovjek i njegov svijet ipak ostaju velika, zagonetna tajna. Stoga su i moderne prirodne i duhovne znanosti i u svojim metodama i u svojim spoznajama uvelike nesigurne, koliko god one nerijetko hinile sigurnost i koliko god, osobito prirodne, imale potrebu svjesno ili nesvjesno ostaviti dojam apsolutne i neupitne dominacije. A da bi i jedne i druge mogle dati svoj prilog razumijevanju i spoznavanju onoga što jest, potrebno je što je najviše moguće odreći se ideološko-dogmatskih zabluda prošlosti i sadašnjosti i okrenuti se hermeneutičko-fenomenološkom traganju za istinom bitka, s punom sviješću da je ona vremenita i povijesna, konačna i ograničena, da se ona čovjeku na razne načine i uvijek nanovo i skriva i pokazuje.
In der Frage nach den Humanwissenschaften im Zeitalter der Dominanz der Naturwissenschaften scheint es unerlässlich zu sein, vor allem die Frage nach Wissen und Denken des Menschen überhaupt zu stellen. Dabei wird man vielleicht schnell zur Einsicht kommen, dass diese Frage keine einfachen und einseitigen Antworten duldet, was nicht nur die Geschichte des Wissens und des Denkens, die Geschichte der Wissenschaft und der Philosophie mit ihrer unendlichen Unerschöpflichkeit bezeugen, sondern auch die in der modernen Welt trotz allem Wissen stark vorhandene Überzeugung, dass der Mensch und seine Welt doch ein Rätsel, ein Geheimnis bleiben. Deswegen sind sowohl die modernen Naturwissenschaften als auch die modernen Geisteswissenschaften in ihren Methoden und in ihren Erkenntnissen im hohen Maße unsicher, so sehr sie nicht selten Sicherheit spielen und so sehr sie, besonders die Naturwissenschaften, das Bedürfnis haben, bewusst oder unbewusst den Eindruck der absoluten und fraglosen Dominanz zu hinterlassen. Damit aber sowohl die einen als auch die anderen ihren Beitrag zum Verstehen und zum Erkennen dessen, was ist, leisten können, ist es notwendig, im möglichst hohen Maße auf ideologisch-dogmatische Irrtümer der Vergangenheit und der Gegenwart zu verzichten und sich der hermeneutisch-phänomenologischen Suche nach der Wahrheit des Seins zuzuwenden, mit vollem Bewusstsein, dass sie zeitlich und geschichtlich, endlich und begrenzt ist, dass sie sich auf verschiedene Weise und immer neu sowohl verbirgt als auch zeigt.
Stavovi o organskoj hrani znaĉajno utjeĉu na donošenja kupovnih odluka. Zato je
poznavanje naĉina na koji se ovi stavovi formiraju vrlo važno. U ovom istraživanju
ispitali smo kako subjektivno i ...objektivno znanje, te spol, mjesto odrastanja i vrsta
studija kod studenata šest fakulteta Zagrebaĉkog sveuĉilišta utjeĉu na stavove o
organskoj hrani. UtvrĊena je statistiĉki znaĉajna povezanost samo izmeĊu
objektivnog znanja i stava studenata o cijeni organske hrane.
Rad izlaže nauk o pet umnih krjeposti: znanju, umnosti, mudrosti, umijeću i razboritosti, kako je izložen u Aristotelovim, a kasnije i u djelima Tome Akvinskoga. Analizirajući svaku pojedinu umnu ...krjepost, razmatra se njihova uloga i važnost za doba kriza koje su sastavni dio čovjekova življenja, kako nam predočava i sadašnja koronakriza. Tumačeći bit i doseg pojedine krjeposti, pokazuje se da prema svakoj od njih razum ostvaruje podudarnost s određenim vidom zbilje te da postaje sposoban usmjeravati djelovanje na način da zlo preobražava u dobro. Rješavanje krize zahtijeva da um stekne izvrsnost na svih pet područja, i to osobito na onom koje je najmanje prisutno u javnom diskursu, krjeposti mudrosti.
The paper presents the doctrine of five intellectual virtues: science, understanding, wisdom, art, and prudence, as presented in the works of Aristotle and later in the works of Thomas Aquinas. By analyzing each individual intellectual virtue, we consider their role and importance in times of crises that are an integral part of human life, as shown by the current coronavirus crisis. By explaining the essence and scope of each virtue, it is shown that according to each of them, reason achieves correspondence with a particular aspect of reality and gains the ability to direct action in a way that transforms evil into good. Resolving the crisis requires that the intellect acquires excellence in all five areas, especially in the one that is the least present in current public discourse: the virtue of wisdom.
There has been increased attention directed lately, both in theory and in practice, to investigating the impact of intangible assets on company performance. In this context, the importance of ...intangible costs, i.e. amortization of intangible assets, is also considered. Bearing this in mind, this paper examines the impact of intangible costs on the performance of trade companies in Serbia. The conclusion is that they are an increasingly important factor in the performance of trade companies in Serbia. In support of this, the fact is that there is a high correlation between intangiblecosts and sales revenus.
Nominalno bi bioetika trebala znaÄiti zauzimanje dosljednog vrijednosnog stava prema svemu što je živo, a dosada smo naglasili da se filozofija biologije u tom smislu odnosi prema biologiji kao ...izlaziÅ¡noj disciplini bioetike. Zato sebi postavljamo navedeno pitanje. U filozofiji biologije vrlo su Äesta kontradiktorna shvaćanja zakona – zakoni su uzroÄni, odnosno, neuzroÄni, pa se tako zakon tretira kao doseg najviÅ¡e strogosti ili suprotno, kao neodreÄ‘enost koja dovodi Äak i do toga da se negira postojanje zakona u toj znanosti. No ako polazimo od toga da je okružje znanstvenog istraživanja mogućnost u kojoj je mjerodavna vjerojatnost, onda proizlazi da u biologiji prevladava koriÅ¡tenje slabijeg pojma zakona. Zapravo se uoÄava da se u njezinu znanstvenom istraživanju, kao uostalom i u drugih znanosti, traži uzrok Å¡to funkcionira samo kao metodoloÅ¡ko pravilo istraživanja, a ne kao deterministiÄka teorija, tj. kao doseg sveopće nužnosti. Od pojma uzroÄnosti ostala je samo uzroÄna povezanost, a najviÅ¡e se usredotoÄuje na poÄetnu fazu, na mnogostrukost uvjeta i na njihovo ograniÄavanje (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver 2000), pa se istražuje stupnjevanje pojava po razinama u smislu funkcionalnih veza (Cummins 1975, 1983, Bechtel 1986, Craver 2001) Å¡to omogućuje svrstavanje u spektar vjerojatnosti (Dawkins 2006) u smislu dosega stupnja strogosti zakona: 1. stroga vjerojatnost - 2. vrlo visoka vjerojatnost - 3. visoka vjerojatnost: uÅ¡anÄenje (Cummins 1983, Å ustar 2007) 4. srednja vjerojatnost: nevarijantnost (Woodward 2001) 5. niža vjerojatnost: stabilnost (Mitchell 1997, 2000) 6. niska vjerojatnost: otpornost (Skyrms 1977). U formalnom smislu koristi se teorija vjerojatnosti Bayesovog tipa, tj. evidencijska i posebno induktivni oblik. Zakoni u biologiji su modeli (Sober 2000, Kokić 2010) i funkcioniraju kao paradigma. Takvo prihvaćanje obilježja zakona u biologiji važno je za bioetiku, zbog Å¡irenja znanja o svemu živućemu, i posebno za samu biologiju, kako bi izbjegla povratak determinizmu. Â
S obzirom na sve veću kompleksnost kao i povećanu potrebu za financijskim proizvodima, čini se kako su adekvatne razine financijske pismenosti neophodne. U Hrvatskoj postoji malo istraživanja ...odrednica financijske pismenosti građana. Stoga smo ovim istraživanjem željeli istražiti veći broj financijskih konstrukata u odnosu na prethodna istraživanja, kao i utvrditi važnost socio-demografskih činitelja u objašnjenju financijske pismenosti. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku građana RH (N = 1049). Rezultati su pokazali da su socio-demografske varijable značajan prediktor financijske pismenosti, kao i njezinih komponenti znanja, stavova i ponašanja. U radu se raspravlja o važnosti različitih socio-demografskih karakteristika, te zaključuje da, iako značajne, socio-demografske varijable vjerojatno nisu najvažnije odrednice financijskih ishoda. Stoga se predlaže veći naglasak na dodatnim, psihološkim karakteristikama kao potencijalnim determinantama financijskih ishoda.
Persons with ID most often have incomplete, contradictory and imprecise knowledge of sexuality and sexual intercourse itself. They are not provided with sufficient information on their own body and ...sexuality, and are often discouraged from and sanctioned for trying to sexually express themselves. Sexual abuse due to low sexual assertiveness is also common.
The principal aim of this study was to establish the presence or absence of sexual activity in adults with ID residing in institutional housing, as well as the level and structure of their knowledge of sexuality, their sexual assertiveness and preparedness to react in a sexually dangerous situation.
The sample consisted of 100 participants with ID residing in institutional housing. The instruments used included the General Sexual Knowledge Questionnaire, What-if test and Hulbert index of sexual assertiveness. Comparative statistics included coefficient of linear correlation and multiple regression analysis.
The results showed that 82% of the participants are sexually active. Most participants admitted to sometimes having sexual intercourse against their wishes as well as to having difficulty asserting themselves. Their knowledge of pregnancy, contraception and sexually transmitted diseases was very low. Female participants and those that reported having sexual intercourse had more sexual knowledge and were also more sexually assertive.
Knowledge of sexuality and sexual assertiveness of persons with ID residing in institutional housing is very low. Additional information on sexuality is necessary, as well as support in learning to express their own desires and to deal with unwanted sexual activity.
Cilj: Procijeniti spremnost za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova među diplomantima četiriju hrvatskih medicinskih fakulteta temeljem samoprocjene. Nadalje, ustvrditi i raspraviti ...eventualno prisutne nejednakosti među edukacijskim kurikulumima medicinskih fakulteta. Ispitanici i metode: Svi studenti završne godine studija na svim četirima hrvatskim medicinskim fakultetima (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) mogli su sudjelovati u ovom presječnom istraživanju. Korišten je validirani upitnik radne skupine ESGAP Student-PREPARE. Riječ je o upitniku od 47 čestica, a uključuje pitanja o demografskim odrednicama, samoprocijenjenoj spremnosti za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova, percepciji o korisnosti različitih metoda poučavanja te percipiranoj potrebi za daljnjom edukacijom iz ove tematike. Rezultati: Stopa odaziva po pojedinim fakultetima bila je u rasponu od 15,71% do 31,33%. Razina samoprocijenjene „sveukupne spremnosti“ (engl. global preparedness score, GPS) za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova po fakultetima iznosila je redom: Osijek 48,82; Zagreb 53,56; Rijeka 57,14 te Split 66,28. Prosječni GPS (56,45) u 2019. u Hrvatskoj nije bio statistički značajno različit od vrijednosti u 2015. godini (62,66). Splitski su studenti imali statistički značajno bolje rezultate u 3/27 kurikularnih područja, dok za preostala područja statistički značajna razlika nije pronađena. Većina je diplomanata (73,68% – 100%) izrazila potrebu za dodatnom edukacijom iz ove tematike. Samoprocijenjena dostupnost/korisnost interaktivnijih metoda poučavanja bila je veća na splitskom fakultetu. Zaključak: Hrvatski diplomanti medicine po završetku studija generalno se ne osjećaju dovoljno spremnima za samostalno propisivanje antimikrobnih lijekova koje im predstoji u skorašnjoj kliničkoj praksi. Osjetne interregionalne diskrepancije u spremnosti studenata za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova nisu pronađene, međutim uočene su značajnije razlike po pitanju samoprocijenjene dostupnosti/korisnosti pojedinih metoda poučavanja među fakultetima.
PDF
