U posljednjih dvadesetak godina znanstvena praksa znatno je izmijenjena zahvaljujući razvoju informacijske i komunikacijske tehnologije, ponajviše zahvaljujući digitalnim tehnologijama koje su ...promijenile načine kojima znanstvenici obavljaju znanstvena istraživanja, prikupljaju i analiziraju podatke tih istraživanja, objavljuju radove i komuniciraju sa svojim kolegama. Posljedice tih promjena osobito su vidljive u objavi i pohrani znanstvenih radova u digitalnom obliku kao i pohrani podataka znanstvenih istraživanja. I radovi i podaci pohranjuju se sa svrhom ponovne uporabe. Mogućnosti koje digitalne tehnologije nude znanosti nisu do kraja realizirane upravo u sferi stvaranja informacijskih izvora kao podrške znanosti. U Hrvatskoj postoji svega nekoliko digitalnih repozitorija znanstvenih informacija dok istovremeno raste broj znanstvenih radova i njima pridruženih podataka znanstvenih istraživanja. Kako bi došlo do poboljšanja u podršci znanosti potrebno je ustanoviti postojeće stanje razvoja digitalnih izvora informacija. Stoga je fokus ovoga rada na ustanovljavanju postojećeg stanja razvoja digitalnih repozitorija u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu i problemima s kojima se knjižnice ovog Sveučilišta susreću u radu postojećih digitalnih repozitorija znanstvenih informacija i planiranju budućih digitalnih repozitorija.
Članak se bavi temom objavljivanja doktorskih disertacija s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća. Cilj rada je predstaviti rezultate analize na temelju korpusa najstarijih disertacija Sveučilišta u ...Zagrebu izrađenih i obranjenih u razdoblju od 1880. do 1952. godine koje su objavljene u znanstvenim časopisima te zahvaljujući tome do danas ostale vidljive i dostupne za korištenje. Daje se pregled fakulteta i visokih učilišta te se navode neki od uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u to vrijeme. Uvidom u bibliografije doktorskih disertacija Sveučilišta u Zagrebu utvrđeno je da je u navedenom razdoblju stečeno sveukupno 911 doktorata na temelju disertacija, od čega je 371 disertacija objavljena u ukupno 46 časopisa. Uglavnom su se disertacije objavljivale u domaćim časopisima, a najveći broj njih može se pronaći u Veterinarskom arhivu, Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Nastavnom vjesniku i Glasniku Hrvatskog prirodoslovnog društva. Dobivenim rezultatima nastoji se dati uvid u dio povijesti znanstvenog komuniciranja, kao i u okolnosti koje utječu na sustavno prikupljanje i osiguravanje dostupnosti disertacija (knjižne građe s obilježjima sive literature).
Vrednovanje znanstvenog rada Vrana, Radovan
Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
06/2011, Letnik:
54, Številka:
1/2
Paper
Odprti dostop
Znanstveno komuniciranje dinamični je sustav čiji su elementi utkani u neprekinuti niz aktivnosti koji za cilj imaju prijenos znanstvenih informacija u znanstvenoj zajednici, ali i izvan nje. ...Znanstveno komuniciranje ima presudnu ulogu za napredak znanosti učinkovitim prenošenjem informacija o inovacijama do kojih dolaze znanstvenici tijekom svojeg rada. Za funkcioniranje sustava znanstvenog komuniciranja i same znanosti, presudnu ulogu ima sustav potvrde kvalitete znanstvenih radova, a time i rada znanstvenika. Tijekom cijele svoje karijere koja obično traje nekoliko desetljeća, znanstvenici su podložni provjeri kvalitete rezultata svojih istraživanja i procjeni kvalitete svoga rada općenito. Osim za napredovanje, postupak provjere kvalitete nužan je preduvjet za uključivanje znanstvenih informacija u tok prijenosa informacija u sustavu znanstvenog komuniciranja. Taj postupak dio je sustava znanosti već nekoliko stoljeća i do sadašnjeg trenutka nije doživio veće izmjene. Autori i uredništva znanstvenih publikacija svjesni su prednosti i nedostataka cjelokupnog sustava vrednovanja rada znanstvenika, no, bez obzira na negativne strane sustava vrednovanja, znanost zasad ne poznaje bolji način provjere kvalitete, pa je vjerojatno da će se postojeći sustav zadržati u znanstvenoj praksi i ubuduće.
