Bez da bi iscrpili projekt postfenomenologije u filozofiji tehnologije, koja ima više empirijski karakter u mišljenju odnosa s tehnologijom, pokušat ćemo iznaći neke općenite pretpostavke za drugačije promišljanje odnosa čovjek – svijet, koje bi također mogle jasnije ocrtati novi hipertehnološki kontekst aktualnosti. To je kontekst u kojemu se može misliti postheideggerovski ili postfenomenologijski, odnosno u kojemu se misli svijet bez »darova bitka« kroz sistemski i praktični konstruktivizam, koji bi »svijet života« ili »bitak-u-svijetu« iz gole čistine ili zastrašujuće otvorenosti nadopunili tehnološkim i umjetnim. Ovo nadopunjavanje ne podrazumijeva misliti tehnološko i umjetno samo kao nešto puko dopunsko u konstelaciji čovjek – svijet, naprotiv, tek se mišljenjem tehnološkog i umjetnog može uistinu misliti ujedno čovjek i svijet. Ako bi se postfenomenologija mogla identificirati kao »kritički dijalog« s fenomenološkom tradicijom, onda su mišljenja Dona Ihdea i Petera Sloterdijka najviše utjecala na to da iz takvog dijaloga iznikne drugačije poimanje odnosa čovjeka i svijeta, te tako izokrenuli predodžbe o nekoj autoreferencijalnosti čovjeka – svijeta unutar klasične fenomenologije.