Svrha je ovoga članka promišljanje o pentekostalnom načinu razumijevanja zajedništva svetih, slijedom kritičkog bavljenja eklezijalnom vizijom dvojice svjetskih pentekostalnih teologa iz postkomunističkih zemalja: Petra Kuzmiča i Miroslava Volfa. Članak se sastoji od tri dijela: u prvom je dijelu predstavljen kratak povijesni i teološki pregled doktrine communio sanctorum, sa svrhom uspostavljanja primjerenog konteksta za daljnja razmatranja te jasnog ukazivanja na korisnost razmišljanja o ovoj važnoj ekleziološkoj temi. Drugi dio donosi pregled dokumenta „Perspektive Koinoniae“ (Završno izvješće s Treće petogodišnjice pentekostalno-rimokatoličkog dijaloga), usredotočujući se na prvi krug razgovora (Riano, Italija, 1985.) koji su se odvijali na temu razumijevanja pojma communio sanctorum. U trećem dijelu, autor predstavlja i komentira dokument Kuzmiča i Volfa „Teologija Crkve kao zajedništva osoba“, koji predstavlja jedan od najranijih pokušaja artikuliranja pentekostalne ekleziologije temeljem poimanja communio sanctorum. Autor na kraju pokazuje kako ova ekleziološka vizija pomaže pri oblikovanju pentekostalne teologije javnoga društvenog života.