Razvoj stanovanja pokazao se kroz pola stoljeća komparativnih istraživanja ambivalentnim i empirijski teško mjerljivim predmetom istraživanja. S vremenom su istraživački napori urodili konstrukcijom tročlane podjele na jukstapozicijsku, konvergencijsku i divergencijsku paradigmu. Divergencijska paradigma, u koju se ubrajaju različite „teorije srednjeg dometa“, trenutno je najrazvijenija u komparativnim stambenim studijama te će biti korištena pri preliminarnom opisu razlika i sličnosti razvijenih država članica EU-a u pogledu stanovanja. Unatoč marginaliziranom istraživačkom statusu konvergencijske stambene paradigme, cilj je ovog rada njezina revitalizacija u stambenim studijama kroz komparativnu analizu proturječnosti konvergencijskih trendova liberalizacije i europeizacije stambenih politika koji se izravno ili neizravno odnose na stambene promjene u razvijenim državama članicama EU-a. Proturječnosti konvergencijskih trendova stambenih politika zasebno su problematizirane na primjeru globalne financijske krize 2008. godine i posljedične krize u EU-u te njihovog utjecaja na stanovanje.