Raspravlja se o heraldičkoj skulpturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici grobničke župne crkve Sv. Filipa i Jakova. U dinamičnoj slici njezinih pregradnji i dogradnji 16. stoljeća jedan sloj povezuje se s Bernardinom Frankopanom a zatim i s radovima dogradnje svetišta župne crkve istog titulara u Novom Vinodolskom, kao i s tamošnjom nadgrobnom pločom modruškog biskupa Kristofora Stojkovića. Analiziraju se migracije majstora, kulturne i druge veze unutar Vinodola, kao i njegove veze s otokom Krkom, frankopanskim Modrušem i daljim zaleđem. Baština se tumači u kontekstu funkcioniranja kulturnog krajolika tih prostora u razdoblju prijelaza drugog u treće desetljeće 16. stoljeća, osobito u svjetlu djelovanja hrvatskih društvenih elita tog doba.