Kritičko mišljenje nije samostalan nastavni predmet u sistemu obrazovanja srednjih škola, nego predstavlja sastavni dio, indirektno i direktno, nastavnog plana i programa sličnih nastavnih predmeta. U ovom radu ćemo istražiti kritičko mišljenje u nastavnom planu i programu srednjih škola – primjenu, značaj i domete argumentacije i efektivne analize intelektualnog aparata u srednjoškolskom obrazovnom procesu, te neophodnu izmjena budućih planova. Analiziraćemo koji predmeti i do kog stepena u IB programu Međunarodne mature i nacionalnom programu srednjih škola, sadrže kritičko mišljenje, te koliko se ono oslanja na logiku, odnosno filozofiju kao ishodište kritičkog mišljenja. Razradićemo tezu da kritičko mišljenje nepravedno zauzima nepriznat položaj u nastavnom procesu, te da je, u skladu s tim, njegov sadržaj rasparčan, ne samo u sadržaju nastavnih planova i programa u nastavnom procesu, nego i van nastavnog procesa, kao dio novinarske, medijske i informatičke prakse. Branićemo tezu da je potrebno izvršiti reformu srednjoškolskog obrazovnog procesa i uvrstiti samostalni nastavni predmet Kritičko mišljenje. Metode korištene pri odbrani ove teze su analiza i indukcija, te ćemo pokazati da su nosioci kritičkog mišljenja najprije učenici i nastavnici, koji kada jednom ovladaju ovom vještinom, stiču sposobnost za cijeli život.