U ovom spekulativnom članku stanovanje se istražuje iz perspektive doma kao koncepta koji je nedovoljno zastupljen u sociološkim istraživanjima. Ulaskom istraživanja u stambeni prostor ne ostavljamo nužno stambene studije i sociologiju stanovanja po strani, jer to su područja neodvojiva od rasprave o stanovanju, no tek prelaskom kućnog praga možemo raspravljati o svakodnevici prebivanja, o različitim izborima i ostvarenju unutar stana kroz sociokulturne aspekte kao što su memorija, privatnost, emocije, nostalgija, komfor, rituali i dizajn. Fokus je rada na teorijskim konceptualizacijama prostora i mjesta doma, svakodnevnice i ordinarnosti stanovanja. Polazeći od pretpostavke da korištenje prostora doma kao i prakse stanovanja ovise o društvenim i kulturnim karakteristikama, u ovom radu predlažemo definiranje kulture stanovanja kao istraživačkog koncepta čiji fokus je na domu kao sociokulturnoj praksi stanovanja. Pod kulturom stanovanja kao sociološkom konceptu podrazumijevamo obitavanje kao svakodnevnu praksu u kojoj se kroz materijalnu formu, simbolički i kulturni kapital formira i realizira dom kao sjecište identiteta, odnosa i značenja.