U ovome radu predmetom je proučavanja književna životinja u poemi Sveta Rožalija požeškoga isusovca Antuna Kanižlića (Požega, 1699 – Požega, 1777). U kontekstu hrvatskih baroknih religioznih poema (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga; Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijene pokornice) Kanižlićeva se pored već uočenih razlika (u odnosu na: motive i teme, strukturu, metar, molitvu kao sekundarni žanr) izdvaja i u odnosu na opisani životinjski svijet. Zastupljenost životinjskih vrsta u navedenim poemama nije ujednačena: najmanja je u Bunićevoj Mandalijeni pokornici (10), ujednačena u Uzdasima Mandalijene pokornice (21) i u Suzama sina razmetnoga (22), a najbrojnija u Svetoj Rožaliji (61). Istraživanje carstva Animalia u Rožaliji pokazalo je da je fauna najbrojnija u prvome dijelu, za trećinu manja u drugome i trećemu dijelu, dok je u četvrtome dijelu svedena na samo jednu trećinu prvoga dijela. Bogatiji životinjski svijet i to, uglavnom, u svojim primarnim značenjima (npr. ptice) javlja se u onim pjevanjima u kojima dominira rokokoovsko „vanjsko oko“ (prvo i drugo pjevanje, a posebice oni dijelovi u kojima je opisana Rožalijina ponesenost ljepotom prirode, njezinim zvukovima i pokretima). Prema kraju poeme barokno „unutarnje oko“ sve je manje otvoreno prema životinjskome svijetu, a različita lirska i moralna simbolika koja proizlazi iz figurativnih podudarnosti s određenim moralnim i teološkim poimanjima sve češća. The paper deals with the analysis of the literary animal in the poem Saint Rosalia writtenby the Jesuit monk Antun Kanižlić from Požega (Požega, 1699 – Požega, 1777). Inthe context of the Croatian baroque religious poems (Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga;Ivan Bunić Vučić, Mandalijena pokornica; Ignjat Đurđević, Uzdasi Mandalijenepokornice), along with previously identified differences in the motives, topics, structure,meter, and prayer as the secondary genre, Kanižlić’s poem is distinctive in the depictionof the animal world. The presence of the animal species in the given poems is notconsistent: it is the least frequent in Bunić’s Mandalijeni pokornici (10), almost the samein Uzdasi Mandalijene pokornice (21) and in Suze sina razmetnoga (22), while it is themost frequent in Saint Rosalia (61). The analysis of the Kingdom of Animalia in Rosaliashowed that fauna is the richest in the first section, by a third less in the second andthird sections, while in the fourth one, it reflects only a third of the first section. In itsprimary meanings (e.g. birds), the richer animal world can be mainly noticed in thosepoems in which the Rococo „external eye“ dominates (the first and second poems,particularly in the depictions of Rosalia’s enchantment with nature’s beauty, its sounds,and movements). Towards the end of the poem the Baroque „internal eye“ is graduallyless open to the animal world, whereas different poetic and moral symbolism emergingfrom the figurative correspondences with particular moral and theological concepts ismore frequent.