Pristupajući pučkoj religiji sjedinjavajući i izjednačavajući subjekt i objekt pučke religije, autor pokazuje kako Željko Mardešić nastoji obuhvatiti personalni svijet životnog iskustva aktera pučke religije, i to iz njihove perspektive, što ne može učiniti u potpunosti i neposredno. Autor prema Mardešiću zato unutar sociologije fenomenološke orijentacije pronalazi neizbježni hermeneutički krug kao postupak u shvaćanju koji pokazuje unutrašnju skrivenu svezu između pojedinih sociologijskih teorija o religiji. Hermeneutički krug dakle kao poglaviti cilj postavlja verifikaciju valjanosti sociologijske metode i društvenog pristupa religiji uopće, a to ima zacijelo stanovito značenje kako u smislu njihove eksplanatorne snage, tako i u smislu mogućnosti njihove uspješne primjene na sociologiju religije. Analiza ukazuje kako značenje hermeneutičkog kruga Mardešić pronalazi u granicama shvaćanja pučke religije i religioznosti kao povratka svetog, ma kakav on bio i ma kako se on društveno ozbiljavao.