Frakturirana ležišta oduvijek su bila zanimljiva istraživačima zbog njihove složenosti i važnosti za naftnu industriju te postoji više metoda razvijenih posebno za proučavanje ovoga tipa ležišta. Svrha je ovoga istraživanja modeliranje frakturiranoga ležišta na temelju geomehaničke obnove. Istraživanjem je obuhvaćeno ležište Arab unutar strukture koja se sastoji od sedam slojeva vapnenca i dolomita razdvojenih tankim slojem anhidrita. Prvo su osim podataka o intenzitetu, kutu nagiba i azimutu fraktura određene magnitude i smjerovi djelovanja naprezanja u stijeni korištenjem karotažnih podataka, poput fotoelektričnoga apsorpcijskog faktora, gustoće dobivene zvučnom karotažom, šupljikavosti dobivene neutronskom karotažom te podataka s dipolnoga akustičnog skenera, mikroelektričnoga skenera i modularnoga dinamičkog uređaja za ispitivanje stijene. Zatim su interpretirani seizmički podatci te odabrani odgovarajući seizmički atributi. Jedan od izdvojenih atributa bilo je obilježje seizmičkoga atributa koji se koristi za identificiranje velikih fraktura i rasjeda. Upotrebom tih podataka moguće je identificirati različite frakture i rasjede u područjima udaljenim od samih bušotina. Nakon toga je rekonstruiran i početni model ležišta te je dobiveno stanje naprezanja i raspodjela pukotina u stijeni na temelju odnosa između naprezanja, deformacije i elastičnih svojstava postojeće stijene. Model je u konačnici potvrđen uporabom podataka o azimutu i intenzitetu pukotina izmjerenih u testnoj bušotini. Dobiveni rezultati upućuju na dobru povezanost između modela diskretne mreže fraktura koja se koristi geomehaničkom rekonstrukcijom sa stvarnim uvjetima u ležištu. Također je poboljšana i prostorna raspodjela pukotina u usporedbi s determinističko-stohastičkom diskretnom mrežom. Obnovljeni (restaurirani) model poboljšao je i prostornu raspodjelu te doveo do boljega donošenja odluka kod bušenja, projektiranja bušotine te simulacija toka fluida.