Opijum se kroz povijest rabio kao temelj za opioide koji suprimiraju na središnji živčani sustav. To je tvar koja se ekstrakcijom dobiva iz makovih glavica (Papaver somniferum L.). Uporaba opijuma i njegova medicinska primjena bili su poznati još u antičko doba. U srednjem je vijeku poznati perzijski učenjak Avicena (980. –1037.) spominjao mak u svojoj medicinskoj enciklopediji Medicinski kanon pod natuknicom afion. U enciklopediji se raspravlja o različitom djelovanju opijuma, povoljnom i štetnom. Spominje se da opioidi ublažavaju bol, djeluju poput hipnoze, protiv kašlja, na probavu, na um, na oslabljene funkcije disanja, poremećaj živčano-mišićnog sustava tespolne funkcije, a govori se i o trovanju opioidima. Avicena je opisao nekoliko načina primjene i dao preporuke vezane uz doze lijeka. Većina učinaka na koje se Avicena osvrće, kasnija su istraživanja potvrdila, a drugi srednjovjekovni izvori koji govore o uporabi opijuma zanimljivi su za buduća istraživanja. U ovome se članku ističe jedan važan aspekt povijesti medicine srednjega vijeka.