Divlja ruža (Rosa canina L.) je kozmopolitska biljna vrsta koja zbog svoje prehrambene, medicinske i kozmetičke vrijednosti zaslužuje veću pažnju. Divlja ruža uzgaja se u Hrvatskoj na vrlo malim površinama, a plodovi za preradu uglavnom se uvoze. U ovom istraživanju kroz dvije vegetacije praćena su F1 potomstva (populacije) triju elitnih biljaka porijeklom iz Korčule (P1), Malešnice (P2) i Prigorja Brdovečkog (P3) porijeklom iz dvije regije (mediteranska i kontinentalna) radi procjene genetske varijabilnosti pomoloških i agronomskih svojstava. Dodatno, genetska varijabilnost unutar i između tri ispitivane populacije divlje ruže analizirana je i primjenom 6 polimorfnih SSR (Simple Sequence Repeats) markera. Najveća varijabilnost, kao i najpoželjnija agronomska svojstva ustanovljena su unutar populacije P3 dok su najniže vrijednosti istih svojstava utvrđene u populaciji P1. Genotip RC29 (P3) za većinu važnih svojstava pokazao je najviše vrijednosti. Molekularni podaci omogućili su potpuno razdvajanje populacija, ali ne i svih jedinki unutar pojedinih populacija. Selekcijom i hibridizacijom perspektivnih genotipova divljih ruža iz Hrvatske bilo bi moguće kreirati vegetativno razmnožene populacije i sorte prikladne za komercijalni uzgoj.