Članak pokazuje nekoliko vidova teološkog pogleda na odnos između Crkve i države polazeći od novozavjetnih mjesta, onoga u sinoptičkim evanđeljima koji govori o potrebi davanja caru careva a Bogu Božjega i trinaestog poglavlja Poslanice Rimljanima koje, posebice u svojim prvim redcima, ukazuje na odnos prema političkoj vlasti, a koji je osobito u teologiji XX. stoljeća naišao na različite interpretacije. Nakon uvoda u kojem se govori o nakani članka, ali se ukazuje i na temeljne probleme u razmatranju toga složenog pitanja, autor u prvom poglavlju govori o nekoliko modela tumačenja biblijskih mjesta o odnosu između Boga i cara u daljnjoj povijesnoj i teološkoj interpretaciji, posebice u reformaciji i u kasnijim razdobljima. U drugom se poglavlju govori o nekim temeljnim interpretacijama Rim 13,1-7 te se ukazuje na posljedice tih tumačenja za razumijevanje odnosa između Crkve i države. Treće poglavlje ukratko govori o razvoju liberalne demokracije iz perspektive novozavjetnog tumačenja odnosa Crkve i države, ukazujući na posljedice određenih interpretacija na ustavna rješenja u europskoj praksi.