DIKUL - logo
E-viri
Recenzirano Odprti dostop
  • Smjernice za farmakološko l...
    Bašić, Silvio; Gadže, Željka Petelin; Prpić, Igor; Poljaković, Zdravka; Malenica, Maša; Juraški, Romana Gjergja; Marković, Ivana; Šušak Sporiš, Ivana; Šarić Jurić, Jelena; Sporiš, Davor; Jurić, Stjepan; Nanković, Sibila; Sabol, Zlatko; Meštrović, Marija; Šulentić, Vlatko; Đuranović, Vlasta; Jurin, Maja; Barišić, Nina; Zavoreo, Iris; Romić, Zrinka Čolak; Šižgorić, Matilda Kovač; Mrđen, Anamarija; Aleksić, Anka Shihabi; Čengić, Ljiljana; Bitunjac, Milan; Čandrlić, Marija; Fajdetić, Dubravka; Sruk, Ana; Marčec, Robert; Kostanjevec, Ruža; Vuković, Boris; Cesarik, Marijan; Kerek, Vesna; Lojen, Gordana; Šapina, Lidija; Cindrić, Igor; Smoljanac, Dragan; Papić, Sanja; Gržinčić, Tihana; Hlavati, Marina; Kolarić, Dunja Penavin; Pejnović, Suzana; Novak, Nevia; Grbin, Mario; Ivkić, Goran

    Liječnički vjesnik, 12/2021, Letnik: 143, Številka: 11-12
    Journal Article

    SAŽETAK Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.