Vrijeme i gospodarsko-politički sustav u kojem je uspostavljen institut računanja staža osiguranja s povećanim trajanjem, kao i djelatnosti, tehnologije i poslovi na koje se odnosi njegova primjena u takvom su raskoraku s današnjim stanjem u Hrvatskoj da postaje upitna opravdanost postojanja propisa koji se donose sa svrhom njegove primjene. Zbog ekstenzivnog pristupa i široke primjene, institut beneficiranog staža uzrokovao je snižavanje ionako niskih propisanih dobnih granica za odlazak u starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu . Opseg beneficija znatno je širi nego u drugim državama gdje se, u pravilu, omogućava ranije umirovljenje samo užim skupinama zaposlenih (rudari, vojska, policija, strojovođe i sl.). Predstojeći ulazak Hrvatske u Europsku uniju zahtijeva kvalitetno uređivanje područja u kojima se reguliraju pitanja zdravlja i radne sposobnosti čitave populacije koja treba ostvariti radne rezultate u konkurentskim odnosima s drugim članicama Unije. To znači da institut koji opterećuje poslodavca financijski, a istodobno ne daje rezultate u smanjenju troškova za liječenje i rehabilitaciju oboljelih ili radno onesposobljenih radnika, već ih uz starosnu mirovinu (koja čini sve manji postotak u odnosu na plaću koju radnik dobiva tijekom radnog vijeka) tjera na dodatne poslove, pa i one koje ne bi smjeli raditi - ne ispunjava svrhu svojeg postojanja. Slijedom navedenog nameće se i potreba predlaganja mogućih rješenja kojima bi se kvalitetno odgovorilo na pitanje gubitka zdravlja i radne sposobnosti na osobito teškim i štetnim radnim mjestima, a na kojima poslodavac taj gubitak ne može spriječiti niti osnovnim niti posebnim mjerama zaštite na radu.