Svrha: Ovom studijom željela se odrediti ponovljivost kliničkih tehnika centrične relacije (bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda) s pomoću analize položaja čeljusnih zglobnih glavica (kondila). Ispitanici i postupci: Trideset dva potpuno ozubljena asimptomatska ispitanika (16 žena i 16 muškaraca) s normalnim okluzijskim odnosom (Angleova klasa I) sudjelovala su u ovoj studiji. Njihova prosječna dob bila je 22,6 ± 4,7 godina. Indikator položaja mandibule (MPI) bio je korišten za analizu trodimenzionalnog anteroposteriorni (ΔX), superoinferiorni (ΔZ), mediolateralni (ΔY) pomaka kondila čeljusnih zglobova izazvanog razlikom između položaja centrične relacije (CR) i maksimalne interkuspidacije (MI) na razini zubnih lukova. Rezultati: Prosječna vrijednost i standardna devijacija trodimenzionalnog pomaka kondila testiranih kliničkih tehnika za određivanje CR-a iznosila je 0,19 ± 0,34 milimetra. Značajne razlike unutar njih zabilježene su za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st; P ≤ 0,012) i za superoinferiorni pomak na lijevoj strani dolje (Δ Zld; P ≤ 0,011); značajne razlike između testiranih tehnika bile su uočene za anteroposteriorni pomak kondila na desnoj strani straga (Δ Xdn/st, P ≤ 0,037), superoinferiorni pomak kondila na desnoj strani dolje (ΔZdd, P ≤ 0,004), na lijevoj strani dolje (Δ Zld, P ≤ 0,005) i na lijevoj strani gore (Δ Zlg, P ≤ 0,007). Zaključak: Bimanualna manipulacija, vođenje bradom i Rothova metoda kliničke su tehnike za određivanje CR-a jednake točnosti i ponovljivosti kod asimptomatskih ispitanika s normalnim okluzijskim odnosom.