Neistraženo područje primijenjenog crteža predstavlja značajan segment djelovanja u razdoblju kada se formira likovni izraz Omera Mujadžića. Njegov rad za znanstvene institucije (Kraljevski botanički zavod u Zagrebu 1922. – 1924. godine, Medicinski fakultet 1926. i Arheološki muzej u Zagrebu 1927. – 1931. godine) predstavlja značajan doprinos području crteža u znanosti. Kada izrađuje crteže takvih zahtjevnih zadataka, njegov rukopis je potpuno u funkciji vjernog i edukativnog prikaza materije, dok sasvim drugačije realizira crteže koji su studije za ulja na platnu ili crteže koji ostaju kao samostalna djela. Bez obzira je li riječ o primijenjenom crtežu ili crtežu kao umjetničkom djelu, ovo istraživanje valorizira Mujadžićev crtački opus kao iznimno zanimljiv i kvalitetan doprinos povijesti crteža u Hrvatskoj, posebice u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, iako je sačuvanih crteža relativno malo. Istraživanje postavlja hipotezu o četirima temeljnim ishodištima Mujadžićeva likovnog izraza u formativnom razdoblju, među kojima su različiti aspekti bavljenja crtežom imali iznimno značajnu ulogu.