Cilj ovoga rada bio je testirati postavke Dinamičkoga modela afekta, prema kojemu je odnos ugodnih i neugodnih afektivnih stanja promjenjiv, ovisno o kontekstualnim čimbenicima vezanima uz složenost procesiranja informacija. Model smo provjeravali analizom intraindividualnih promjena u odnosu ugodnoga i neugodnoga temeljnog afekta, u funkciji stupnja percipiranoga stresa. Podaci su prikupljeni metodom uzorkovanja doživljaja kroz dvije dnevničke studije, u kojima su sudionice nakon dobivenoga signala, više puta na dan u nekoliko dana bilježile svoja trenutačna afektivna stanja i procjene situacije u raznim trenucima u svakodnevnom životu. Analize su provedene na uzorku doživljaja iz 2879 točaka mjerenja, prikupljenih od 70 sudionica raznih studijskih grupa (Studija 1) te na uzorku doživljaja iz 3284 točke mjerenja, prikupljenih od 50 studentica psihologije (Studija 2). Rezultati višerazinskih analiza pokazali su isti trend u objema provedenim studijama – u stresnijim situacijama prosječni odnos ugodnih i neugodnih afektivnih stanja mijenja se prema većim negativnim vrijednostima. Nalazi ovog istraživanja pružaju potvrdu Dinamičkom modelu afekta.