Pandemija COVID-19 je ukazala na inkluzivnu ulogu nezdravstvenih aktera u procesu prilagodbe i odgovora na ugrozu. U Republici Hrvatskoj, navedeno je posebno vidljivo u višestrukim krizama koje su nas pogađale istovremeno – potresi i pandemija. U bliskoj budućnosti broj infektivnih agenasa sposobnih izazvati novu pandemiju postat će veći, kao i mogućnost suočavanja s drugim vrstama katastrofe. Danas, više nego ikad prije potrebna je unaprijed pripremljena i multidisciplinarno organizirana zdravstvena skrb. Buduća pripremljenost na katastrofu ne bi trebala podrazumijevati višestruke protokole za upravljanje rizikom, već jedan jedinstveni višeslojni protokol koji uključuje sve aktere državnih i javnih službi. Vojska je zbog svoje povijesne uloge, misije i sustava organizacije u potpunosti spremna postati dio multidisciplinarnog tima koji upravlja ugrozama masovnog stradavanja. Ključni elementi koji su potrebni za učinkovitu nacionalnu civilno-vojnu suradnju u području zdravstva s ciljem sprječavanja, otkrivanja, odgovaranja i oporavljanja od zdravstvenih kriza ili katastrofa uključuju (a) uspostavljanje strateškog plana suradnje za hitne zdravstvene intervencije; (b) uvažavanje razlika između civilnog i vojnog sustava; (c) utvrđivanje potencijalnih područja za suradnju na nacionalnoj razini; (d) standardizacija i institucionaliziranje civilno–vojne suradnje u području zdravstva; i (e) zajednička obuka i uvježbavanje civilnovojnih zdravstvenih kapaciteta pripravnosti za hitne slučajeve.