Moždani udar je klinički sindrom karakteriziran naglim razvojem žarišnog neurološkog deficita, vaskularne geneze (infarkt ili hemoragija), a simptomi koreliraju s veličinom i mjestom oštećenja mozga, ali i s vremenom proteklim od nastanka moždanog udara do trenutka procjene. Rehabilitacija osoba s moždanim udarom treba početi tijekom akutnog liječenja u jedinicama za moždani udar. Po završetku akutnog liječenja potrebno je započeti s početnom rehabilitacijom u bolnici, ambulantno ili u domu bolesnika. Indikacije za neurološku rehabilitaciju su: smanjenje aktivnosti u pokretljivosti, smanjenje u aktivnostima samozbrinjavanja, komunikaciji, kontroli stolice i mokrenja, kontroli žvakanja i gutanja. Kontraindikacije za neurološku rehabilitaciju su: febrilna stanja, akutne zarazne bolesti, teški psihički poremećaji, patološka trudnoća, imobilizacija kod koje nije moguće provoditi rehabilitaciju, komplicirani tijek koronarne bolesti, kardijalna dekompenzacija, teški poremećaji srčanog ritma, kardiovaskularne aneurizme, kavuma lijeve klijetke preko 6 cm, teška oštećenja jetre i bubrega, zloćudne bolesti u stanjima egzacerbacije i dekompenzacije. Rehabilitacijskom intervencijom koja uključuje dijagnostiku, medikamentoznu terapiju, fizikalnu terapiju, primjenu ortopedskih i drugih medicinskih pomagala, radnu terapiju, logopedske vježbe, kognitivni trening, medicinsku njegu, prehranu i smještaj, realno je očekivati poboljšanje funkcionalnosti bolesnika i njihovo kvalitetnije uključivanje u obitelj, radnu i širu društvenu zajednicu.