Smještajući osobu svećenika u kontekst Božje odvažnosti i milosti koja ga preobražava, a po kojoj onda i svećenik postaje kadar preobražavati ljude kojima je poslan služiti u istini i ljubavi, i svijet oko sebe u kojemu se događaju značajne kulturalne promjene, autor u članku ocrtava ulogu i važnost koju ima svećenik u novoj evangelizaciji koji djeluje in persona Christi capitis. Preko uloge svećenika ukazuje se i potreba za jednom novom antropologijom. Pozivajući se na dvomilenijsku povijest kršćanstva autor ukazuje na potreban oprez kršćanske zajednice koji ona mora imati prema kulturnom okruženju u kojem živi i kojeg želi usmjeriti prema istini evanđelja. Autor ukazuje na neophodnu ljubav prema istini ukoliko se žele ostvariti ciljevi nove evangelizacije, a kao glavni izvor za naše shvaćanje istine navodi riječi sv. Ivana apostola: »Ja sam Put, Istina i Život« (Iv 14,6). Istina je neodvojivo povezana s ljubavlju u kojoj istina pronalazi svoj konačni oblik. Svećenik svojim životom treba ukazivati na smisao i vrijednost svakog ljudskog života za koji autor tvrdi da je u ozbiljnoj opasnosti. Autor na kraju zaključuje da nam povratak Božjoj odvažnosti prema nama i našoj prema svijetu može dati razumjeti koliko je važno otkriti istinu koja se krije u našem svećeništvu: mi smo u njemu preobraženi. Živjeti od toga znači biti na putu prema svetosti.