U početku procesa osamostaljivanja tijekom 1990-ih godina u zemljama središnje i istočne Europe postojao je velik optimizam i deklarirana želja za snažnijom fiskalnom decentralizacijom odnosno prijenosom ovlasti, odgovornosti i sredstava na jedinice lokalne i regionalne samouprave koje su trebale biti najbliže građanima u rješavanju njihovih svakodnevnih problema. No to se u navedenim zemljama, barem analizirajući osnovne financijske pokazatelje decentralizacije, još uvijek nije dogodilo, što je i temeljna postavka ovog rada. Naime, iako je lokalni ustroj u analiziranim zemljama u međuvremenu doživio brojne prilagodbe, u njima se još uvijek traži optimalan stupanj organizacije lokalne i regionalne samouprave. U financijskom smislu jedinice lokalne i regionalne samouprave u tim su zemljama još uvijek uvelike ovisne ili, bolje reći, ograničene prevelikom ulogom središnjih tijela vlasti, zbog čega je njihova lokalna autonomija smanjena, kao što je umanjen i njihov utjecaj na lokalni socio-ekonomski razvoj.