Rad se zasniva mahom na raščlambi arhivskih vrela iz Državnoga arhiva u Trstu o planovima, izgradnji i puštanju u rad svjetionika u Savudriji u noći sa 17. na 18. travnja 1818. godine. Tijekom prvih godina rada za rasvjetu svjetionika koristio se destilirani plin, koji se dobivao od ugljena iz istarskih ugljenokopa, što je bilo iznimno tehnički inovativno na razini Habsburške Monarhije i svijeta. Uzmemo li u obzir primjenu te vrste postrojenja za rad svjetionika, prema podacima kojima autor trenutačno raspolaže proizlazi da u tom području svjetioniku Savudrija pripada posve zanemareni svjetski primat. Rad donosi nove podatke o plinskome postrojenju i Antonu Domeku, koji ga je izgradio.